Tokom glavnog ispitivanja, bivši logoraš Ahmet Zulić u utorak je svjedočio o zločinima nad Bošnjacima u Sanskom Mostu u ljeto 1992. godine.

Zulić je ranije svjedočio u predmetima protiv Radoslava Brđanina, Slobodana Miloševića i Momčila Krajišnika o političkoj klimi i zatočeničkim centrima, ubistvima i mučenjima koja su se događala u ovom gradu tokom rata u BiH.

Ahmet Zulić, prvi svjedok haškog tužilaštva na suđenju Radovanu Karadžiću, ispričao je u utorak  kako je bio zarobljen i premlaćivan u Sanskom Mostu, a zatim zatočen u logoru Manjača.

- Napad na selo Mahala počeo je 28. maja 1992. Mogao sam vidjeti dolijetanje granata i kuće kako gore. Napala je okupaciona srpska vojska. Otpora nije bilo. U Mahali su ostali nepokretni ljudi, koji su pobijeni kada je poslije zašla pješadija, kako oni kažu, na čišćenje. Među njima, nažalost, i moj punac - ispričao je Zulić, prenosi BIRN - Justice report.

Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) i vrhovnog komandanta oružanih snaga RS-a, Tužilaštvo u Haagu tereti za genocid počinjen 1992. godine, među ostalim i u Sanskom Mostu. U optužnici stoji da je Karadžić odgovoran i za genocid u Srebrenici te za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH između 1992. i 1995. godine. Uhapšen je u julu 2008., a suđenje mu je počelo u oktobru prošle godine.

Ahmet Zulić je kazao da su ga pripadnici srpske vojske 18. juna 1992. godine zarobili te odveli do fabrike “Betonirka” u Sanskom Mostu.

- Samo tri noći tokom cijelog boravka tamo nisam bio premlaćivan. Tu je bila jedna kancelarija i tu su nas tukli navečer. Po danu su nas odovodili u stanicu milicije. Tamo su nas stražari tukli, ili čak djeca kada naiđu iz škole ili iz kafića. Djeca naiđu i treniraju karate na nama, a u stanici milicije su nas policajci tukli - kazao je Zulić.

Početkom jula iste godine, kazao je ovaj svjedok, "prebačen je" s oko 60 zatvorenika u logor Manjača u blizini Banje Luke. "Prebačeni su" kamionom, zatvorenim ceradom i zablindiranim straga da se nije mogao otvoriti.

- Auspuh je bio proderan i puštao je plinske gasove u taj prostor i ljudi nisu mogli podnijeti. Tamo su bili krajnje neljudski uslovi. Ja sam pio svoj urin, jer je žeđ užasna bila. Sjećam se dva brata koja su umirala deset minuta. Za mene je to vječnost bila. Drugi su umirali šutke, jednostavno nisu imali zraka - ispričao je Zulić.

On je ustvrdio da je u Manjači bio smješten u štalu s oko 600 do 800 drugih zatvorenika te da su hranu dobivali jednom dnevno, i to “jedan kruh na 44 zatvorenika”.

I tu je, kazao je, bio premlaćivan.

U novembru 1992. Zulić je konvojem Međunarodnog Crvenog križa prebačen u Karlovac u Hrvatskoj.

(FENA/DEPO/BLIN/em))