Snovi su se srušili, a Jasmina sa majkom i bratom završila kao izbjeglica u Kutini. Preživljavalo se uz pomoć danskog Crvenog krsta i majčinog snalaženja. Mnogobrojne izbjeglice iz svih dijelova BiH su zajedno tugovale, ali i veselile se i pjevale pa je mala Banjalučanka ubrzo postala "glavna pjevačka zvijezda kampa", smještenog nedaleko od Zagreba. Kada im se otac pridružio u izbjeglištvu, Halimići su se uspjeli prebaciti u SAD i nastaniti u Philadelphiji.   

Priča o američkom snu male Banjalučanke, koju je objavio hrvatski portal za e-umjetnost "Akademija Art", u početku ne razlikuje puno od svih drugih izbjegličkih sudbina. Okrutna svakidašnjica i borba za život prisiljava roditelje da rade najteže fizičke poslove, kako bi brat i sestra, koji su posjedovali dobre osnove engleskog jezika, mogli nastaviti obrazovanje i pjevati u školskom zboru.     

Nije dugo trebalo da Jasmina, pod direktoričinim nadzorom, počne izvoditi operske arije i postane "prvi glas" proljetnog koncerta škole. Zahvaljujući upornosti, nakon završenog srednjeg obrazovanja, upisuje se na Sveučilište "Duquesne", u Pittsburghu, gdje se odlučuje za obrazovni smjer i diplomu nastavnice, pošto sebe nikako nije zamišljala na sceni. Ali nakon prve lekcije solo pjevanja, profesor je usmjerava prema izvođačkom smijeru, jer posjeduje moćan i prodoran glas. No, Jasmina ne vjeruje u vlastite mogućnosti, još uvijek zazire od američke sredine i želi da se vrati u rodnu Banjaluku.

Ipak, putevi je nisu vodili natrag, u Bosnu... Da bi nastavila muzičko obrazovanje morala je raditi, pa se zapošljava na fakultetu, kao sekretarica predsjednice katedre za strane jezike, koja joj je predavala talijanski. U njenom uredu pronalazi bilten o mogućnostima razmjene studenata, te uskoro, uz svesrdnu pomoć roditelja, odlazi u Rimu, gdje uz podršku svog profesora, poznatog baritona iz Santa Cecilia konzervatorija, dalje razvija svoje velike glasovne mogućnosti.

Međutim, kada joj  se majka ozbiljno razboljela, vraća se u Philadelphiju i ponovo se zapošljava, ovoga puta kao instruktorica talijanskog jezika na državnom američkom fakultetu. Ima tek 20 godina i nastavlja da se bori u svijetu muzike, sudjeluje na lokalnom natjecanju i pobijeđuje sa pjesmom "O mio bambbino caro" iz Puccinijevog "Ganni Sichicchi". Nagrada joj je omogućuje da plati školarinu i ponovo radi na sebi.

Priređuje "demo snimak" s nekoliko pjesama koji šalje profesorima poznatih muzičkih institucija. Od jednog predavača dobija pozitivan odgovor i poziva na Sveučiliste "Indidana". U to vrijeme, dok oklijeva sa odlukom, na jednoj audiciji je, slučajno, čuo poznati dramski direktor Tito Capobianco i uvrstio u izvođače Leharovih "Sretnih udovica". Tumači ulogu Valencienne, ali nije zadovoljna kako napreduje. Sve dok nije upoznala mladića koji je trenirao poznate izvođače klasične muzike i koji je Upozorio da posjeduje predivan glas ali nikakvu tehniku! Sudbonosni susret otvorio je mnoga vrata: zajedno uče osnove pravilnog disanja, podrške glasu, rezonancama i bel-canto tehnikama. Prema njegovim uputama mlada i ambiciozna interpretatorica seli se u New York, gdje upoznaje čuvenu nastavnicu - Trishu McCaffrey.

S njom Jasmina počinje sve ispočetka - vježba satima i osjeća sve veću slobodu koja joj je ulijevala nadu i poletnost. Postaje voditeljica projekta u Morgan Stanley grupi i sve što zaradi ulaže u usavršavanje glasa. Nakon obaveza u uredu, trči u poznatu "Manhattan" muzičku školu i tek nakon tri godine dobija prvi angažman. Bilo je to prošlog ljeta, u Puccinijevoj operi "La Boheme", u kojoj interpretira "Magdu" u Operi San José, u Californiji. Potom slijedi "Anna Karenjina" na Floridi, u savremenoj operi Davida Carlsona, baziranoj na liku Tolstojeve junakinje. Zahvaljujući toj izvedbi postaje nova zvijezda savremene opere, koju izvodi upotrebom posebnog i još nepoznatog, muzičkog stila.

Od tada je interpretira Verdijeve, Mozartove i Puccinijeve junakinje i nastupa širom SAD. Danas je Jasmihna Halimić, nekdašnja mala izbjeglica iz BiH, zvijezda novosvjetske, operne umjetnosti.

(DEPO PORTAL/aa)