PISMO ČITATELJKE

Ne mogu ga nikako dovesti do 'kraja', mislim da otprilike 6 mjeseci nisam uspjela i stalno se pitam šta je uzrok?!

Arhiva01.08.11, 12:55h

Prije smo znali svaki dan, po cijeloj kući a sada ne možemo niti jednom u mjesec dana. Znam da jako veliku ulogu ima i psiha u tom svemu tj. svi naši problemi i vjerojatno zbog toga se on ne može opustiti......pokušavala sam na razne načine ali nikako mi ne ide...

zena muskarac sex

Draga Rujana,

Odakle početi...

Nikada ne bih pomislila da ću trebati nekakav savjet tj. da će se meni ovako nešto dogoditi. Sve što sam slušala o drugima ili možda gledala u filmovima sada se meni događa.

Prije godinu dana sam se udala i mogu reći da sam bila najsretnija žena na svijetu. Udala sam se za čovjeka kojeg obožavam i koji je uvijek bio uz mene, bio mi je sve a i ja njemu, međutim nakon kratkog vremena nam se dogodio veliki preokret. Imali smo problema sa roditeljima...ali neću ulaziti u to.....neko vrijeme je bilo sve ok među nama ali.....On je počeo kriviti mene i moje roditelje za sve a isto tako i ja njega i njegove.

Počeli smo se razilaziti i voditi odvojene živote. Par tjedana je bilo ok ali onda opet zbog neke sitnice započnemo tu temu i opet se posvađamo. To sada već traje sigurno 6 mjeseci a mene to sve iscrpljuje i lomi. Postali smo kao cimeri, više ništa ne radimo zajedno, nemamo ništa što nas zbližava a ja ga i dalje volim kao prvog dana. Nedavno smo se toliko posvađali da smo čak razgovarali o rastavi. Nisam za to i sve ću pokušati da se to ne dogodi ali ne mogu sve sama. On se više uopće ne trudi, nikada nije kod kuće, ne razgovara sa mnom, počeo je dosta i piti, stalno se svađamo i govori mi užasne stvari (da me ne voli, da mu idem na živce, da nema strpljenja za mene, da ne postojim za njega....)

Takve riječi nikada nisam očekivala od njega,užasno je teško za čuti nešto tako od osobe koju obožavam, koja mi je sve. Najgore je od svega što više nemamo ni odnose, možda svaka 2 mjeseca spavamo s tim da uvijek ja započnem, on uopće nema potrebu zagrliti me, poljubiti, voditi ljubav sa mnom.....a što je najgore ne mogu ga nikako dovesti do "kraja", mislim da otprilike 6 mjeseci nisam uspjela i stalno se pitam što je uzrok. Prije smo znali svaki dan, po cijeloj kući a sada ne možemo niti jednom u mjesec dana. Znam da jako veliku ulogu ima i psiha u tom svemu tj. svi naši problemi i vjerojatno zbog toga se on ne može opustiti......pokušavala sam na razne načine ali nikako mi ne ide......

Da bi stvar bila bolja, nedavno sam saznala da ima drugu tj. vidjela sam nekakve pozive i naravno pitala ga o čemu se radi a on je rekao da se ne moram ništa brinuti. Naravno nisam mogla to ne istražiti i nazvala sam taj broj, cura mi ništa nije htjela reći ali njena šutnja mi je dovoljno rekla. Ona kaže da ga voli i da se ne može zamisliti bez njega a on mi tvrdi da je cura poremećena i da nisam svjesna s kakvom glupačom imam posla i da sam luda ako joj vjerujem....

Rekao mi je da kakva god situacija bila među nama on to nikada ne bi napravio, da nikada neću doživjeti da mi se netko smije iza leđa, da će uvijek biti kraj mene i da ću uvijek imati njegovu podršku i povjerenje.....Priznao mi je da ju je zvao i da mu je ona bila - nazovimo to nekakav "izlaz", sa mnom nije mogao razgovarati, nismo čak ni pričali neko vrijeme i da je u njoj našao osobu za razgovor, da se s njom znao nasmijati.....

Ponekad pomislim da mi je to veća prevara nego da je bio s njom iako još uvijek ne znam kome da vjerujem, nikada nisam našla nekakve konkretne poruke iz kojih bi mogla nešto više saznati....

Sreća u svemu tome je da ta cura trenutno nije tu nego je u inozemstvu ali se iskreno bojim što će biti kad se vrati.....bojim se za svoj brak i ne želim to sve tako lako pustiti, najlakše se rastati i okrenuti leđa svemu. Samo želim da budemo sretni.

Znam da je i njemu teško i cijela situacija nas je jako pogodila, oboje smo se promijenili. Sto puta sam htjela otići ali me nešto i dalje drži..... On nikad nije rekao da se hoće rastati, čak mi je rekao da ako treba da ćemo ovako živjeti cijeli život (kao cimeri-tako ja to nazivam), da ću uvijek imati njegovu podršku i da će uvijek biti na mojoj strani. Zašto mi onda govori sve one užasne riječi??? Zašto me ne može vidjeti??? Čak sam otišla na par dana ali to ništa nije promijenilo, pokušala sam mu se inatiti ali ni to nije pomoglo, sad sam u fazi popuštanja tj. ne doživljavanja, recimo da sada donekle normalno razgovaramo ali to može trajati par dana, tj. dok god ja šutim i trpim...

Što mi je činiti? Ima li uopće pomoći?

Bez obzira na sve, ja ga volim a vjerujem da i on mene voli........

Ponekad bude divan prema meni.....osjetim ljubav s njegove strane ali je li to dovoljno da održimo brak????

Unaprijed hvala,

P.


Draga P.,

Problemi i svađe sa i oko roditelja su vjerojatno najčešći uzrok problema u većini funkcionirajućih veza (onih u kojima se ljudi inače uglavnom vole i razumiju)…tako da ne misliš da ste u tome sami – na primjer, znala sam parove koji su godinama prolazili kroz dobro i zlo, ali kada bi jedan roditelj recimo ostario i trebalo ga je na neki način zbrinuti – grom i pakao! Ali moram ti podastrijeti jednu kratku pričicu ne bi li pokušala raščlaniti problem – iako ne znam točno o čemu se radi…

Kada sam išla u srednju školu, povijest mi je predavao izvjesni prof. Roca koji je noćima radio kao glavni konobar u Staroj Vuri jer nije mogao hraniti porodicu sa plaćom srednješkolskog profesora. Bio je strah i trepet jer se moralo znati sve datume i godine što meni nikada i nikako nije išlo, iako sam poslije shvatila da me povijest zanima i više nego što sam onda slutila – samo me nisu zanimale ofenzive i sastanci AVNOJ-a i bubanje na pamet. Elem, taj je profesor uvijek insistirao da za svaki povijesni događaj moramo razlikovati UZROK i POVOD….i do dana današnjeg, kada prilazim nekom problemu, odmah razlikujem uzrok od povoda….i moram reći da mi to jako pomaže da riješim neke sukobe koji bi se inače mogli razbuktati i zagorčati mi život kao tebi tvoji.

Pa kaže; neposredni povod za Prvi svjetski rat bio je Sarajevski atentat. Međutim, uzroci su bili mnogo dublji. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća postojala su dva velika vojno-politička saveza: Centralne sile i Antanta. Centralne sile su težile novoj podjeli svijeta (prije svega kolonija) zbog čega su došle u sukob sa starim kolonijalnim silama. Vremenom su se odnosi između blokova zaoštrili što je dovelo do tzv. politike hladnog rata, a to je značilo stalnu trku u naoružavanju, česte krize i sporove među suprotstavljenim blokovima, izbijanje brojnih lokalnih ratova, špijunske afere, itd.

Da li ti to zvuči poznato? Uzmimo da su tvoji roditelji Antanta a njegovi Centralne sile (žele preraspodijeliti kolonije – možda neko privatno vlasništvo?), a vas ste dvoje suprotstavljeni blokovi od kojih jedan očito pokušava naći saveznicu (dotičnu gospodičnu) izvana, dok ti upravljaš špijunskom aferom (tražiš dokaze i potpisani pakt između njih)…dakle, povod tom stanju je svađa oko staraca, ali najvažniji je uzrok te svađe. Drugim riječima - koji su centralni porivi i interesi suprotstavljenih sila i mogu li se oni nekako pomiriti?

Naime, sve ovo što se vama dešava posljedica je toga što niste tu prvu, primordijalnu i očito vrlo gadnu svađu uspjeli na odgovarajući način riješiti, a to se može jedino tako da uklonite uzrok! Naravno, ne želim reći da trebate ukloniti roditelje sa lica zemlje. Svatko je vezan za svoje roditelje i ta je veza ponekad posve iracionalna , ali je najjača veza među sisavcima, a u konačnici – mi smo samo to. I sama znaš da vjerojatno zamjeraš razne stvari svojim roditeljima, ali da ti isto to netko kaže za njih, branila bi ih do posljednje kapi krvi!

Vas bi dvoje baš zato trebali pokušati razumjeti jedno drugo – shvatiti svoj odnos prema vlastitim roditeljima, a zatim i njihov odnos prema vama – pojedinačno i kao paru. Niste više klinci i morali bi moći barem donekle racionalno sagledati svoju situaciju. Meni je jasno da ti možda nisi htjela pisati o detaljima da ne bi netko skužio o kome se radi –ako je tako, dobro, iako onda moram početi od nesretnog Franje...

Međutim, ako nisi mogla pisati o tome jer još nisi niti sama sebi priznala u čemu je pravi problem - a kamoli njemu ili meni, onda je i gore nego što misliš.

Kao što vidiš, taj vam se mrtvi Franjo Ferdinand pojavi svaki puta kada se dignu tenzije – on vam je doslovno kostur u ormaru u koji ste ga zatvorili kako ga ne bi morali stalno gledati, ali kojeg se morate pošto-poto riješiti. Naravno, svjesna sam toga da se neke svađe u obitelji ne mogu riješiti jer se uzroci doslovno ne mogu ukloniti – ako vam se roditelji ne podnose ili nečiji roditelji ne podnose partnera svoga djeteta, to je dosta ozbiljna stvar. Još ako živite s njima ili u njihovoj blizini – to na vašu vezu djeluje otprilike kao Kriptonit.

Ali u tom slučaju morate razmišljati o tome da se udaljite izvan granica štetnog djelovanja… čujem da Australci useljenicima daju super uvjete…

Kao što vidiš, kod njega situacija već negativno djeluje i na seksualni život – čudi me da kod tebe nije tako - ali sve više mi se čini da su po tom pitanju zapravo frajeri slabiji spol. Ili kao što je rekla moja ginekologica; “Muškarac je jedna od rijetkih životinja koja se umjesto na kost u penisu oslanja na primitivnu hidrauliku!”

Rekla bih da za vaš brak ima šanse samo i jedino ako ste oboje dovoljno zreli da ozbiljno, a ne kroz svađu (ponavljajući cijelu stvar uvijek iznova) pokušate riješiti osnovni problem, jer vać ste već jednom nogom zagazili u Rat Roseovih (ili kako ga nekada prevode Rat Ruža)…

Ako vam to ne uspije - bolje vam je da se rastanete! Jer danas-sutra će tu možda doći i neki klinci, a vjeruj mi – neće im biti lako. Kao niti vama, uostalom - iako vi još imate mogućnost izbora.

Izgleda da s njegove strane u najmanju ruku još postoji poštovanje, što je dobra osnova za početak, ali vrlo vjerojatno i misli ono što ti govori – barem u trenutku dok to govori. A to što ti njega obožavaš - bojim se da u stvari voliš neku idealnu slika njega i vašeg braka prije atentata…

Sve u svemu, situacija je zrela za bračno savjetovalište, pa ako niste u stanju sami razgovarati i treba vam moderator/tamopon zona – pokušajte i to. Škoditi ne može.

P.S.

Prvi svjetski rat se još naziva i "obiteljski posao". Elem, prethodnik britanskog kralja Đure V, Edward VII, bio je ujak austro-ugarskog cara, preko sestre njegove žene, kojoj je ruski car bio ujak. Njegova nećakinja Aleksandra bila je žena ruskog cara. Edwardova kćer Maude bila je norveška kraljica, i njegova nećakinja Ena kraljica Španjolske; Mary, daljnja nećakinja postala je Kraljica Rumunjske…..Sve u svemu, u tom je obiteljskom poslu stradalo oko 15 000 000 ljudi…

Bigblog/DEPO PORTAL/a.k.


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook