Toalet, bar onakav kakav koristi moderni čovjek, u ovom kampu ne postoji, a voda im se povremeno isporučuju u cisternama.

Uslovi življenja u izbjegličkom kampu u Keniji su i više nego poznati afričkim izbjeglicama. Hawa (40) je jedna od onih koji su stigli nedavno. Razočarana je nakon 23 dana putovanja sa sedmoro djece iz Somalije.

"Ono što sada vidim je da postoji veoma mala razlika između Somalije i izbjegličkog kampa", kaže Hawa.

Somalijske izbjeglice koje su došle ovdje prešle su težak put od svoje, sukobima zahvaćene zemlje. Većina onih koji stignu ovamo su neuhranjeni, ljekari koji ih posjećuju kažu kako većina djece uopće i ne preživi put do izbjegličkog kampa, a veliki broj njih umire odmah po dolasku.

Unutar izbjegličkog kompleksa Dadaab, koji je i najveći u svijetu, živi 380.000 ljudi stješnjenih u prostoru koji bi bio dovoljan za jednu četvrtinu od tog broja. Kamp je izgrađen 1990. godine uglavnom sa Somalijce koji su bježali od rata između vlade i islamističkih militanata. Kamp više ne može primati ljude koji dolaze preko granice, a samo do junu ih je stiglo 30.000 što je u prosjeku po mjesecima više od 5.000 u odnosu na prošlu godinu.

"Ovo je najproblematičnija situacija i najveći izazov kada su izbjeglice širom svijeta u pitanju", rekao je Antonio Guterres, šef UNHCR-a, UN-ove organizacije izazov i izbjeglica situaciju u svijetu", rekao je Antonio Guterres, visoki komesar UN-a za izbjeglice.

Kenijska vlada će uz pomoć donatora širom svijeta najvjerovatnije otvoriti još jedan izbjeglički logor, ali će to opet biti dovoljno za samo 40.000 izbjeglica, piše Sam Loewenberg za magazin Time.

(Sarajevo-x, Blin/bk)