Piše: Đorđe Krajišnik

Poslije presude holandskog apelacionog suda prema kojoj je Holandija proglašena krivom za smrt tri srebrenička Bošnjaka u julu 1995. zato što su ih vojnici UNPROFOR-a iz te države predali pripadnicima Vojske Republike Srpske, Srbi iz podrinja su, kako kažu, odlučili "presavili tabak" te tužiti Holandiju zbog zločina koje su počinile jedinice pod komandom Nasera Orića.

Predsjednik Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenica Mladen Grujičić potvrdio je za "Pres" da je ova organizacija u saradnji sa srebreničkom Boračkom organizacijom već kontaktirala nekoliko advokata od kojih su tražili pravnu pomoć za uobličavanje tužbe protiv Holandije.

I ne bi zaista ništa problematično bilo u ovoj odluci podrinjaca da je ona došla kada je za nju zaista bilo vrijeme. Naravno, nikada nije kasno za traženje pravde, a posebno za osudu i utvrđivanje istine o ratnim zločinima i zločincima, masovnim ubistvima, silovanjima i svim drugim grozotama rati. Ali, problem ove odluke podrinjaca leži u tome što je ona nastala tek kao odgovor i revanšizam na odluku holandskog suda da je Holandija kriva za smrt tri Bošnjaka u srebreničkom genocidu, a ne kao plod iskrene želje da se zaista utvrdi istina o zločinima nad Srbima počinjenim u Podrinju.

Jedan od glavih problema na putu pomirenja i konačnog razrješenja pitanja svih zločina koji su se tokom rata desili na prostoru BiH leži upravo u neiskrenost i odsustvo stvarnih, ne politizovanih želja da se zločinci kazne i izvedu pre licem pravde. Uporno se sa mučki ubijenim nenaoružanim civilima manipuliše na svim stranama, uvijek upirući prstom u one druge, a nikad ne priznajući svoju krivicu. U konačnici, nemoguće je postići društvenu katarzu i odati iskrenu počast svim nevino nastradalim zanemarujući sve drugo i insistirajući samo na dokazivanju kako su oni drugi zločinci, a mi oni drugi smo žrtve.

Sve dok svi narodi sa ovih prostora iskreno i bez zajedljivosti ne odaju počast svakom ubijenom, ne naoružanom, čovjeku, te ne osude svakoga ko je bio spreman ubiti dijete, starca, silovati ženu do tada će ova zemlja, društvo, njeni narodi i građani plivati u žabokrečini zločinstva i mržnje.

A kada sebi konačno priznamo da smo činili zločine, a da pri tome ne upotrebljavamo ono famozno ALI, kojim želimo da opravdamo naše zločine, tada možemo smatrati da smo 'na pravi put izišli.' Tada neće biti moguće konstatacije kao ona Poslanika SDS u Narodnoj skupštini RS Nenada Stevandića da su rat u BiH proizveli strani faktori i da njima treba poslati fakture za naknadu štete. Kome gospodine Stevandiću porodice zvjerski ubijenih civila da pošalju fakture za svoj bol, za svoje mrtve? I mogu li se gospodine Stevandiću naplatiti izgubljeni životi?

Dok ne postanemo svjesni, ostaje nam da se na sve načine borimo da to postanemo; zbog nas, zbog generacija koje dolaze, kojima ne smijemo ostaviti u amanetda se ponovo kupaju u, od krvi, muljevitim barama.

(BLIN MAGAZIN)