Pravoslavna crkva bez nacionalnog određenja ne postoji nigdje u pravoslavnom svijetu. Jedino rješenje za Crnu Goru je egzistencija svete, autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve kao matične tradicionalne crkve države Crne Gore, čiji će hramovi biti otvoreni za sve hrišćane – kaže mitropolit CPC Mihailo u intervjuu za Pobjedu.
Crnogorski vladika ističe da se desetine sveštenika Srpske pravoslavne crkve nude CPC, ali im Crnogorska pravoslavna crkva ne može ukazati povjerenje.
Premijer Crne Gore Igor Lukšić za dva dana potpisaće konkordat sa Vatikanom, čime će van snage biti stavljen ugovor iz 1886. godine. Kako gledate na taj čin, odnosno na odluku da se u uređenju odnosa među vjerskim zajednicama u Crnoj Gori pođe od potpisivanja ugovora sa pripadnicima manjinskih vjerskih zajednica u našoj zemlji?
Konkordat sa Vatikanom je međudržavni ugovor kojim se jača međunarodni ugled, snaga, nezavisnost i suverenost samostalne i međunarodno priznate Crne Gore. Ujedno, to je nastavak sjajne tradicije izvanrednih međudržavnih odnosa.
Podsjećamo da je Crna Gora prva dominantno i većinski pravoslavna država koja je sklopila konkordat sa Vatikanom 1886. godine.
U duhu ove tradicije Crna Gora uređuje aktuelne odnose i potvrđuje svoj prestiž u pravoslavnom svijetu i uzdiže prava i slobode manjinskih katoličkih vjernika na svojoj državnoj teritoriji do najviših ljudskih vjerskih prava i sloboda. Crna Gora konkordatom ostaje vjerna sebi, korijenima i svojemu dostojanstvu. Istovremeno afirmiše svoj ekumentski, univerzalni, dubokoljudski i slobodarski duh do najviših vrhova ljudskih prava i sloboda.
Može li Crnogorska pravoslavna crkva, bez obzira na svoju istoriju, imati jake temelje bez odgovarajućeg obrazovanja? Vjerovatno Vam je poznato da medresa čeka da bude uvrštena u formalni sistem obrazovanja u Crnoj Gori. Imate li plan razvoja vjeronauke, bilo kroz uvođenje takvog predmeta u škole ili formiranje posebnih obrazovnih ustanova?
Tačno je da Crnogorska pravoslavna crkva ne može imati jake temelje bez odgovarajućeg obrazovanja. Naš plan razvoja vjerskog obrazovanja podrazumijeva da, s obzirom na građanski karakter države Crne Gore i odvojenost crkve od države, vjersko obrazovanje u građanskim školama podrazumijeva edukaciju kroz odgovarajući nastavni predmet, kao što je teorija i istorija religije, koji bi se bavio izučavanjem svih svjetskih religija.
Kada su u pitanju posebne crkvene i vjerske obrazovne ustanove, CPC mora imati srednje i visoko obrazovanje. Tražili smo takav način organizovanja školovanja, što još nije riješeno, tako da svoje kandidate školujemo isključivo u inostranstvu.
Je li država zrela za novi zakon o vjerskim zajednicama? Koja su nam nova rješenja potrebna i zašto?
U državi, koliko mi je poznato, još je na snazi zakon iz 1977. godine. Pročišćen odlukama Ustavnog suda, on je primjenjiv. Treba ga dopuniti normama kojima će biti propisano kojim poslovima mogu da se bave crkve i vjerske zajednice. Svuda u svijetu one mogu da se bave samo crkvenim poslovima vezanim za vjeru, a ne privrednim i ostalim necrkvenim aktivnostima i djelatnostima, poput ugostiteljstva, divlje gradnje i slično. Dakle, nije neophodan novi zakon, neophodnija su rješenja u smislu ograničavanja crkava i vjerskih zajednica na isključivo vjerske poslove.
Držimo da je nužno jedino dopuniti zakon normom kojom će CPC biti definisana kao tradicionalna crkva države Crne Gore, kao što u Srbiji matična SPC ima status tradicionalne crkve.
Kako rješavati probleme sa SPC koji se tiču imovine? Da li Vam je poznat stav države o ovom pitanju?
Crkvena imovina u Crnoj Gori je državna imovina kojom država može i treba da raspolaže po svojoj odluci. Srpskoj mitropoliji u Crnoj Gori pripada onaj dio imovine koji je sama podigla, eventualno svojim sredstvima ili donacijama svojih ktitora ili dobila na poklon. Time se iscrpljuje njen fond vlasništva.
Ni konvalidiranjem nije mogla biti naknadno promovisani vlasnik jer imovinu od 1920. godine nije održavala ni zakonito ni savjesno. Cjelokupni sakralni fundus u državi Crnoj Gori pripada crnogorskoj državi. Ističemo da država Crna Gora svaki sakralni objekat koji je podigla, poput hrama u Podgorici, može povratiti posebno ako se njime nesavjesno upravlja.
Zemljište na kojem je podignut i ovaj i drugi hramovi sazdani državnom pomoći ili državnim novcem nedjeljivo je i neprikosnoveno crnogorsko državno vlasništvo. Napominjemo da je jedan broj crkava u Srpskoj mitropoliji u Crnoj Gori donirala Vlada, kao i podgorički hram.
U minulih desetak godina, dok se CPC trudila da povrati mjesto koje joj pripada, SPC je gradila nove crkve. Kako je, po Vama, moguće sada izaći iz tog kruga i svakoj vjerskoj zajednici dati ono što je njeno?
SPC, ponavljamo, jeste vlasnik samo onog dijela imovine koji je podigla, ako ga je uopšte podigla svojim sredstvima. Sve je, kao što smo konstatovali, državno vlasništvo Crne Gore. Podsjećamo, da sve što je nezakonito podignuto od strane bilo koga država ima pravo i obavezu da ukloni. To znači da je zakon iznad crkve i svakoga u državi, a ne obratno, da je SPC iznad zakona i države Crne Gore. Pogotovo su nadležni državni organi dužni da zakon sprovodu u djelo i čuvaju neprikosnovenost karaktera Crne Gore kao pravne države.
Koje prihode ima na godišnjem nivou CPC, a koje SPC? O kojim vjerskim objektima će, po Vama, biti najviše spora prilikom razgraničavanja imovine između SPC i CPC?
Crnogorska pravoslavna crkva živjela je od donacija sve do 2006. godine, od kada joj Vlada Crne Gore usmjerava mjesečnu dotaciju od tri do četiri hiljade eura. Rastom broja sveštenika CPC ima od države mjesečno oko 8.000 eura u prosjeku. Povodom finansiranja crkava i vjerskih zajednica postavljamo pitanje od kada ostale crkve i vjerske zajednice u Crnoj Gori primaju državne dotacije i da li je onaj dio dotacija za CPC bio usmjeravan ranije na druge crkve i hramove. Na kraju ističemo da spora prilikom razgraničenja imovine između SPC i CPC ne može biti ako država Crna Gora donese pravedno rješenje.
Srpska pravoslavna crkva tužila je državu Crnu Goru pred Sudom u Strazburu. Povod su imovinsko-pravna pitanja. Kako komentarišete takav potez SPC?
Potez SPC nije pravno utemeljen. Prava Srpskoj crkvi u Crnoj Gori, to jeste Srpskoj mitropoliji u crnogorskoj državi ne može dati Sud u Strazburu jer je za tu oblast isključivo nadležna država Crna Gora. Nadležnost države Crne Gore u ovoj sferi proizilazi iz njene pozicije suverena i vlasnika crkvene imovine na svojoj državnoj teritoriji.
Konkordat iz 1886. godine
Konkordatom između Crne Gore i Vatikana 1886. godine je utvrđeno da će se katolička vjera u Crnoj Gori slobodno praktikovati (član 1), da će Njegova Svetost prije imenovanja barskog nadbiskupa obavijestiti Vladu o kandidatu da bi se saznalo da li je njegovo imenovanje protivno političkim razlozima (član 2).
Barski nadbiskup stupanjem na dužnost polaže pred knjazom Nikolom zakletvu vjernosti (član 4). Barski nadbiskup ima potpunu slobodu u obavljanju vjerskih poslova (član 5), o rasporedu parohija na namjeni sakralnih građevina odlučuje u dogovoru sa Vladom (član 6. i 7).
Po dogovoru sa Vladom imenuje svešteno lice za vjerskog katoličkog učitelja (član 8). U sredinama sa katoličkom većinom to lice određuje država, a odobrava katolička crkvena vlast (član 8).
Vlada priznaje brakove prema zakonima crkve (član 9). U pogledu bračnih zajednica sudi barski nadbiskup za sporove između katolika, a za mješovite brakove, izuzev građanskih predmeta, Vlada ih predaje nadbiskupovom sudu (član 10). Vlada u dogovoru sa katoličkim sveštenstvom određuje crnogorske mladiće koji se školuju za sveštenike u Rimu (član 12). Sve sporove knjaz Nikola i Sveti Otac sporazumno rješavaju prijateljskim rješenjem, kako je zaključeno završnim članom konkordata – podsjeća na članove konkordata mitropolit CPC Mihailo.
Može li se, po Vama, dogoditi da mitropolit Amfilohije, s obzirom da više nije član Sinoda SPC, pokuša da se približi CPC i tu traži sebi novo, uslovno rečeno, uhljebljenje?
Članstvo u Svetom sinodu SPC mu je isteklo. A što se tiče približavanja Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, izgubio je svaku mogućnost svojim negatorskim odnosom prema CPC, crnogorskim vjernicima, Crnogorcima, Crnoj Gori i njenim vrijednostima i atributima, kao i svojom ratno-huškačkom i političkom aktivnošću i misijom zbog koje mu buduća adresa treba biti na sudu za ratne zločine u Hagu, a ne u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Ne zaboravimo da se nalazio na haškoj potjernici sa zabranom ulaska u 14 evropskih država i da je Dubrovnik samo posljednja evropska adresa i destinacija koja ga je proglasila neželjenom osobom i zabranila mu ulazak u grad čiji je patron Sveti Vlaho.
Pobjeda/DEPO PORTAL/a.k.
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook