FOTO: Večernje novosti

Starac je cijeli utorak plakao, hvatajući se za glavu i neprestano ponavljajući reči "nisam to smio da uradim". Tako je prošla sahrana sina, a tako je bilo i u srijedu. Milošević se kaje, ali je svjestan da od toga nema ništa i da nikakvo kajanje ni pokajanje ne može povratiti Stevu iz crne johovačke zemlje.

- Nikad, ali nikad ne bi mi ni palo na pamet da pomislim ovako nešto, a kamoli da dignem ruku na mog Stevana - neke su od riječi koje je starac izgovarao u ćeliji bijeljinskog zatvora na dan sahrane sina, gdje leži sa još nekoliko pritvorenika.

Savo Milošević je sada drugi čovjek u odnosu na onog koga je policija "obrađivala" prije nego što ga je predala Tužilaštvu u Bijeljini na dalje postupanje, saznajemo.

- Rakija je učinila svoje, inače ne bi sada bilo ni ovog jada, ni tuge ni muke - pričao je, između ostalog, starac.

- Ništa mi više nije važno, kad sam ostao bez sina koga sam odgajio i sa njim proživio tolike godine. Da smo imali veće trzavice ne bismo tolike godine živjeli pod jednim krovom.

Savo je pod redovnom ljekarskom kontrolom. Za razliku od drugih pritvorenika, njega, i dalje, niko nije posjetio u Okružnom zatvoru u Bijeljini. Zahtjeva za posjetu, kako nam je potvrdio Radomir Aleksić, predsjednik Okružnog suda u Bijeljini, nije bilo.

(Večernje novosti, BLIN, DEPO sv)