Otuda se po DW, sve češće govori o opciji tzv. "preraspodjele dugova", mada je vlada u Atini tu varijantu donedavno uporno odbacivala, s obrazloženjem da bi "time bila ugrožena finansijska stabilnost čitave eurozone".

Eurozonu čini 17 država od ukupno 27 zemalja-članica Evropske unije (EU), najveće i najuspješnije regionalne integracije u svijetu.

EU i Međunarodni monetarni fond (MMF) su Grčkoj 2010. odobrili veliku pomoć za spašavanje vrijednu 110 milijardi eura.

U petak je EU upozorila Grčku da "ističe vrijeme" za usvajanje novog programa stroge štednje, ukoliko ta zemlja želi da dobije dodatnu finansijsku pomoć za pokrivanje potreba u 2012.

Prethodno socijalistički premijer Andreas Papandreu nije uspio u Atini da pridobije opozicione protivnike daljih mjera stroge štednje i da postigne politički konsenzus koji je uvjet da Grčka dobije sljedeću tranšu zajma od 12 milijardi dolara.

Bez te tranše, Grčka ne bi mogla da pokrije svoje potrebe od 13,4 milijarde eura i mogla bi bankrotirati, navela je novinska agencija Reuters.

Za "preraspodjelu dugova" postoje dva modela - meki i tvrdi, objasnio je DW. Tvrdi model podrazumijeva djelimično otpisivanje dugova, a to znači da povjerioci - najčešće su to velike međunarodne banke koji su Grčkoj pozajmile novac, pristanu da nazad dobiju samo dio kredita.

To znači da faktički pristaju na nepovratni otpis dijela duga, kako bi dobili barem nešto. Najveći kreditori Grčke iz eurozone su njemačke i francuske banke.

Za Grčku bi tvrdo rješenje imalo veliku prednost, vratila bi onoliko duga koliko to trenutno može da učini, a ostatak bi bio "oprošten". Takoreći preko noći, Grčka bi se riješila svojih dugova i mogla početi od početka.

Uz ovu opciju povezan je, međutim po DW, i jedan problem - zemlja koja je na taj način preraspodijelila svoje dugove, godinama bi bila odsječena od međunarodnog tržišta novca. To bi s jedne strane dovelo do sloma brojnih grčkih banaka.

S druge strane, pribojavaju se međunarodni finansijski stručnjaci, to bi moglo imati veoma nepovoljne i dugoročne posljedice po međunarodni finansijski sistem - slično slomu poslije propasti američke banke Lehman Brothers 2008. godine, prenosi Tanjug.

Potom je uslijedila globalna finansijska kriza koja još nije svuda u svijetu prevladana.

Druga opcija je tzv. meki model "preraspodjele dugova" kada povjerioci načelno dobijaju čitav pozajmljeni iznos, ali kasnije nego što je prvobitno bilo dogovoreno, ili uz manje kamate.

Problem ovog modela su veoma strogi uvjeti koje je potrebno ispuniti kako bi on bio prihvaćen.

Tako na primjer, kada je riječ o državnim obveznicama koje su u opticaj puštane u skladu s grčkim propisima, 100 posto povjerilaca mora dobrovoljno pristati na te lošije uvjete, zaključuje DW.

(FENA/em)