Piše: Lučiano Kaluža

Izgubljena bitka. Još jedan poraz. Knockdown. Ministar Suljagić je pokušao, želio je, imao je namjeru. Pozdravljam njegovu politiku i ovim putem mu dajem punu podršku. Nažalost, ova moja podrška ima istu težinu i kao podrška cijelog civilnog društva u BiH.

Kompletan bosanskohercegovački nevladin sektor je tako glasno branio civilizacijske vrijednosti koje je Ministar želio nanovo uspostaviti, ispravljajući dugogodišnju nepravdu, da su ga bez ikakvih problema utišala dva glasna popa i jedan muftija. 'Alal vera.' Dobro, možda nije cijelo bosanskohercegovačko civilno društvo, već djelimično federalno. Mislim, kada ćemo sebi priznati da NVO-e iz RS-a i hercegbosne apsolutno nije bilo briga za sva ova dešavanja. To pokazuje i njihovo blago reagovanje, tačnije nereagovanje. Ja sam spreman priznati da je civilno društvo u BiH duboko podijeljeno na srpsko, hrvatsko i bošnjačko civilno društvo. Da li ste vi spremni to prihvatiti?

Ali bez ozira na to, zvati se predstavnicima civilog društva i dopustiti ovakvo iživljavanje Božijih namjesnika je i više nego licemjerno. Ministar je dobio 2-3 dopisa podrške i to je to. Civilno društvo ne služi za pisanje pisama već za konkretne akcije. A akcija se ne sprovodi za računarom u kancelariji, već na ulici. Ovi vjerujući su pokazali da je BiH vjerska država, rušeći odluku, instrukciju, stav jedne zvanične institucije na krajnje nemoralan način. Prijetnjama, pritiscima, lažima i ucjenama. Ja sam očito pogrešno učen da država počiva na 3 stuba vlasti. U BiH očito postoji i četvrti stub, centralni, onaj koji podupire svu ovu našu nakaradnost. Zove se vlast popova i hodža. I kada sagledamo sve ove naše probleme, u kojima se danas nalazimo, sve mi se nekako čini da je ovaj četvrti stub ponajviše odgovoran za sve ovo. I upravo se ovaj centralni stub obrušio na Ministra, satirući ga u komade. Civilno društvo se hinjski ponovo povuklo u sigurnost svojih projekata, kao krtica kada se zakopa duboko pod zemlju. Napisali su reagovanje i legli na mrtvačku postelju. Da, na mrtvačku postelju jer nevladin sektor u BiH me podsjeća na bolesnika koji svako malo trzne nogicom i napiše 'oštar' dopis. Skora sahrana ili ti dženaza mu ne gine.

Ministar nije imao nikakvu zaleđinu.

Ali ipak, pored ovog BiH civilnog 'mrtvaca' možda su mu najveću podršku trebali dati njegovi crveni prijatelji. I ovdje moram konstatovati da mu prijatelji nisu crveni. Sve drugo jesu, i zeleni i šućmurasti ali crveni nisu. Ovaj Ministrov naum u pokušaju su izbojkotovale i njegove partijske kolege. Ironično je da su nijemo posmatrali spaljivanje svog čovjeka radi jednog muftije i to sumnjivih ljudskih kvaliteta. Ministar, heretik, je izgorio na lomači 21. vijeka koju je rehabilitovana inkviziija ponovo zapalila.

Drugovi socijaldemokrati, socijalizam nije šetanje po roštljima u crvenoj majici sa likom Če Gevare, socijalizam je način života, borba za ravnopravnost, suprostavljanje 'silovanju' uma. Kada se niste u stanju izboriti za politički život za svog druga, kako ćete se izboriti za platu običnog smrtnika u tamoj nekoj fabrici?! Uplašili ste se klerika i ostalih urbanih inkvizitora, koji svoju vjeru zasnivaju  na prijetnjama i ucjenama? Očito je da nemate ideju, da niste crveni, očito je da ste „Jude“ socijalističkih ideala. Izdali ste principe na kojima treba da počivate. Ne čudi me, ipak vam je bilo preče sastavljanje vlasti nego odbrana časti.

Pitam vas, šta će vam vlast kada nemate ideju?!
   
Ministar je želio, i odati mu priznanje je najmanje što mogu učiniti. Mogu mu zahvaliti što vjeruje da su djece jednaka, da trebaju biti ravnopavna, hvala mu na žrtvi koju je podnio. Djeca nisu i ne smiju biti predmet manipulacija i niko nema pravo da ih dijeli samo zato da bih ih upregnuo u svoje stado. Škola je sekularna institucija u kojima se uči prvenstveno formalno znanje, zasnovano na naučnim principima i empirijskim dokazima. Niko nema pravo da djecu vrednuje po tome ko se tačnije i ljepše moli Bogu?! To znači da ako se tačno po PS-u molim Bogu, uspješniji sam učenik. Ma nemoj mi reći. I apsurd je da cijela akademska zajednica hrabo šuti. Treba joj odati priznanje na toj hrabrosti.

Iz svega ovoga proizilazi da je ovo početak javne i zvanične dominacije vjerskih institucija. Iz tame su izašli na svjetlo i pokazali svu svoju silinu. Ministar je bio prvi koga su mučki pregazili u naletu njihove molitve, ko će biti drugi i ko će imati hrabrosti zaustaviti ovaj inkvizicijski pohod? Ko će smjeti reći dosta je, jer civilno društvo sigurno neće, ono će sigurno napisati još jedno u nizu reagovanja i kukavički se skriti pod skute svojih dobrotvora. Očito je da našem društvu treba jaka ljevica, zasnovana ni izvornim socijalističkim principima. Na onim principima koji će pohod vjerskih ratnika zatvoriti u ona njihova četiri zida i tu ih ostaviti na duži period. 

Očito nam treba neka nova revolucija!

(BLIN MAGAZIN/đk)