Busek posljednjih godina, imajući u vidu njegovo veliko iskustvo s državama iz regiona zapadnog Balkana, kao ekspert obavlja funkciju koordinatora Inicijative za saradnju u jugoistočnoj Evropi (SECI). Više od šest godina je bio na čelu Pakta stabilnosti, najveće međunarodne inicijative u ovom dijelu Evrope, a koja je uspostavljena na samitu svjetskih lidera u Sarajevu 1999. godine.

Kako ističe u intervjuu za Dnevni avaz, ključna stvar koju je taj pakt koji je, između ostalih, sponzorirao i bivši američki predsjednik Bill Clinton, trebao donijeti jeste preuzimanje odgovornost država za svoju sudbinu.

- Nažalost, to se nije dogodilo i zbog toga na zapadnom Balkanu još imamo uglavnom iste probleme kakve smo imali i u to vrijeme - navodi Busek, posebno ističući BiH.

Podijeljena država

Kuda vodi politička kriza u Bosni i Hercegovini pitanje je koje postavljaju mnogi i unutar države i u međunarodnoj zajednici. Kakvo je Vaše mišljenje?

Nije sve politička kriza i ne morate to tako zvati. BiH jeste u blokadi i u nekoj čudnoj vrsti stabilnosti, ne ide naprijed niti nazad. Ali, ključno pitanje jeste žele li partneri i sve strane u Bosni i Hercegovini da pokažu želju da imaju jednu zemlju. To, nažalost, danas ne postoji. Mislim da je država još duboko i na različite načine podijeljena, ne samo kada je riječ o pitanju Evropske unije. Podijeljena je i ekonomija, pa i biznis i druge stvari. Ne postoji zajednički glas Bosne.

Mislite li Vi da je to moguće, s obzirom na to da su sve glasniji oni koji tvrde da dugotrajne blokade samo pokazuju da to nije moguće postići?

Nemojte mene to pitati. Oni, politički lideri iz BiH, to moraju pitati sami sebe. Način na koji se do sada bave time, način na koji pokušavaju odgovoriti na to pitanje nije uspješan. Definitivno, ovdje nije riječ o uspješnoj priči.

Smatrate li Vi da je neophodno ići prema promjeni Dejtonskog sporazuma ili ga se treba držati onakvog kakav jeste, iz prostog razloga što svaki pokušaj ili završi neuspješno ili samo pogorša podjele i zastoj u BiH?

Dejtonski mirovni sporazum je bio neka vrsta prijelaznog rješenja, premosnice, jer smo imali rat koji je morao biti zaustavljen po svaki cijenu. Dejtonski sporazum se mora razviti, unaprijediti. Uvjeren sam da je neophodno svaku osnovu, svaki raniji dogovor prilagođavati novim potrebama i novom vremenu. A to se još u Bosni i Hercegovini ne dešava. Međunarodna zajednica se uvijek pripremala da to učini, ali entiteti u BiH nikada nisu spremni na kompromis. Bosna mora prestati čekati druge. Političari uvijek čekaju da neko drugi uradi njihov posao, bilo da je to Evropska unija, bilo da su to Sjedinjene Američke Države. Ako želite biti odgovorni prema svojoj državi, vi morate za nju raditi, na prvom mjestu.

Očito je da imamo političare koji imaju druge interese, odnosno nemaju interes da budu u BiH kao jedinstvenoj državi.

Priča o odvajanju jednog entiteta je obična glupost, za koju uopće sada nije vrijeme. Međunarodna zajednica već sada ima problem s nekim državama koje nemaju kapaciteta da osiguraju svoj opstanak. To su takozvane propale države. Niko ne želi još dvije ili tri takve države, budite uvjereni u to.

Je li BiH blizu takvog stanja? Ima onih koji smatraju da je Bosna "propala država" i da je samo pitanje vremena kada će se svijet umoriti i dozvoliti njen rasprad, što bi za neke narode značilo ugrožavanje fizičke egzistencije?

Ne znam. Vidim da neki igrači u BiH, očito, igraju na tu kartu. Ako bi to došlo do tačke da se radi o ozbiljnoj prijetnji integritetu zemlje, onda bi sve bilo drugačije. Ali, meni izgleda da se radi samo o pritisku na međunarodnu zajednicu, o prijetnji secesijom, referendumima, samo kako bi se izbjeglo donošenje pravih i teških odluka koje političari moraju donositi.

Ima li takva politika, konkretno politika liderstva RS, koja se koristi secesijom i o njoj govori, podršku u nekim državama međunarodne zajednice, naprimjer u Rusiji?

Mislim da ako Rusija nešto podržava, to ima samo za cilj slabljenje Evropske unije i uloge SAD. Ali, niko ne može uraditi nešto za Bosance i Hercegovce, oni moraju uraditi svoj dio posla.

Kako komentirate najave novog pristupa EU u našoj zemlji, s obzirom na to da Unija preuzima inicijativu, a kako bi podstakla napredak ka članstvu?

Suštinski problem koji se mora razumjeti jeste da Brisel i Unija imaju svojih dubokih problema, posebno sa zajedničkim tržištem, eurom, ekonomijom krizom itd. No, niko ni u takvoj Evropi ne blokira napredak BiH. Niti je to uopće prioritetno pitanje. Bosanci moraju promijeniti sklop razmišljanja i prestati pitati šta mogu i hoće drugi uraditi s njihovom zemljom.

Uloga SAD

Ali, trebate razumjeti da je ovakva država s Dejtonskim ustavom napravljena uz međunarodni sporazum, da imamo Ured visokog predstavnika, koji je vrhovni tumač sporazuma, čiji je Ustav BiH samo jedan dio. Ne možete očekivati da se u takvoj situaciju zanemari i uloga međunarodne zajednice.

Pravi cilj za BiH bi trebao biti kako da izbacite međunarodnu zajednicu iz svoje zemlje i da preuzmete odgovornost za nju. Austrija je isto tako napravljena na osnovu dogovora četiri saveznika nakon Drugog svjetskog rata. Ali, mi ne pitamo te saveznike šta da radimo s državom, već se sami o njoj brinemo. Takva je priča obična glupost, i ona onda promovira i uvodi igru različitih interesa, vanjskih interesa u BiH. Ne bih nikada tražio da se neko izvana miješa, a vi to stalno tražite.

Kako komentirate ulogu SAD, posebno u odnosu na EU, u pogledu situacije u BiH?

Proces donošenja odluka u SAD je daleko lakši i brži. Tamo imate jedno mišljenje u Stejt departmentu, a u EU imate možda 27 država i možda 27 različitih mišljenja.

Bili ste koordinator Pakta stabilnosti više od šest godina. Smatrate li da je neka slična, velika međunarodna inicijativa neophodna ponovo u ovom regionu i ima li takvih ideja?

To ima iste korijene koje sam ranije spomenuo. Zatvorili smo Pakt stabilnosti 2008. godine i tada smo rekli da region treba preuzeti odgovornost za svoju sudbinu. Ali, to se nije dogodilo. Ako želite biti samostalna država u ovakvom svijetu, onda se morate sami brinuti o sebi. Svaka aktivnost u tom smislu ima jedan osnovni uvjet, a to je da države iz regiona zapadnog Balkana znaju šta hoće.

Tadić igra unutrašnje igre

Kako vidite ulogu Beograda u regionu, koji mnogi još smatraju remetilačkim faktorom?

Predsjednik Srbije Boris Tadić je u situaciji da mora igrati unutrašnju političku igru u svojoj zemlji. On ima problema. Srbija mora pronaći svoje mjesto i ulogu u regionu. 

Šta kad Hrvatska uđe u Evropsku uniju?

Međunarodna krizna grupa (ICG) tvrdi da smo u najvećoj političkoj krizi nakon Dejtona, mjesecima nakon izbora još nemamo državnu vlast. Slažete li se s takvom ocjenom?

Ne mislim da pomaže to što ICG situaciju naziva najvećom krizom. Treba pokušati naći rješenje. BiH definitivno nije Belgija, gdje cijelu godinu nema vlasti. Ali, to je bogata zemlja. BiH nije, i zato su odluke vlasti neophodne.

Vidite, kada Hrvatska uđe u Uniju i postane punopravna članica, imat ćete mnogo bh. Hrvata koji su državljani EU. To se može desiti i kada Srbija postane članica s ljudima iz Republike Srpske. To ni u kojem slučaju neće doprinijeti stabilnosti BiH. Zbog toga je neophodno i da vaša zemlja napreduje na tom putu i zato se moraju ljudi dogovoriti što prije kako dalje.

(Dnevniavaz.ba/md)