U zemlji gdje je korupcija prirodna pojava, a mito se doživljava kao građanska obaveza, teško je biti suštinski protiv i biti potpuno usamljen. U zemlji gdje nije uvijek dobro biti ni u manjini, posebno je teško biti sam i biti u pravu. Da li ipak ima onih koji uprkos svemu vjeruju u pravdu i poštenje i spemni su da idu do kraja? Srećom ima, a biće ih još više jer građani Bosne i Hercegovine sada imaju nekog kome mogu slobodno i sigurno da povjere svoja saznanja o korupciji i drugim zloupotrebama javnih interesa.

Kod nas uzbunjivači, na engleskom govornom područiju whistleblowers, označavaju osobe koje javno govore ili prijavljuju nadležnim organima nepoštene i nezakonite radnje u državnim organima, javnim preduzećima, privatnim kompanijama i drugim organizacijama.
Bukvalan prevod pojma whistleblower bio bi 'duvač u pištaljku' aludirajući na policajca ili sudiju koji duvanjem u pištaljku ukazuje na nedozvoljenu radnju. 

Nepoštene i nezakonite radnje podrazumijevaju kršenje zakona, pravila, propisa ili običaja i predstavljaju direktnu opasnost za javni interes. Tipične radnje koje su na udaru uzbunjivača su prevare, korupcija, mobing, ugrožavanje zdravlja i bezbjednosti.

Uzbunjivači se ne mire sa kršenjem zakona i pravila i spremni su da svoja saznanja podijele interno, sa drugima u okviru organizacije, ili eksterno, sa nadležnim organima, medijima ili specijalizovanim organizacijama.

Različite države su uočile značaj uzbunjivača, koji su zaštićeni zakonom i pružena im je podrška države da svoja saznanja podijele sa nadležnim organima. Jedan od prvih zakona kojim se štite uzbunjivači donijet je u Sjedinjenim Američkim Državama još 1863. godine. Zakon o lažnim tvrdnjama, kako se i danas taj zakon zove u SAD-u imao je za cilj da spriječi prevare od strane dobavljača tokom građanskog rata. Tim zakonom je predviđena novčana nagrada za uzbunjivača koji prijavi prevaru koja nanosti finansijsku štetu Vladi SAD-a, kao i zaštita od nezakonitog otkaza.

Status uzbunjivača se stiče ukoliko je djelo o kome se izvještava kažnjivo i predviđeno zakonom. Dobijanje statusa uzbunjivača u nekim državama pruža ekonomsku i opšte društvenu sigurnost , dok u drugim državama takva osoba biva proganjana, biva predmet odmazde, ucjene ili izopštavanja iz grupe.

Iako su nesebični, hrabri i požrtvovani borci za javni interes i odgovornost, uzbunjivači kao dojavljivači istine i izvori dragocijenih informacija često su ignorisani od strane medija koji i sami iz straha od odmazne odbijaju da prenesu istinu. Strah medija je zasnovan na mogućim sankcijama i ugrožavanju poslovanja ukoliko bi se pokvarili odnosi sa pojedincima iz državne strukture, kompanijama ili organizacijama, a nije  rijedak slučaj da mediji učestvuju u diskriminaciji i diskreditaciji uzbunjivača.

Iako spada u red država u kojima je izražena korupcija i druge vrste ugrožavanja javnih interesa, Bosna i Hercegovina još uvijek nema adekvatnu zakonsku regulativu o zaštiti uzbunjivača, niti se građani stimulativnim mjerama podstiču da prijavljuju slučajeve nadležnim organima.   Samo se nagađa koliko je budžetskog novca zloupotrebljeno i koliko građani Bosne i Hercegovine žive lošije jer institucije, mediji i organizacije ne podstiču uzbunjivače da prijavljuju zloupotrebu i ugrožavanje javnih interesa.

Najavljeni projekat Uzbunjivači ima za cilj da podstakne i zaštiti uzbunjivače u Bosni i Hercegovini i promoviše institute poštenog čovjeka koji se ne plaši da javno prijavi zloupotrebu da bi svima bilo bolje. 

Da smo u Bosni i Hercegovini uvjek imali i još uvijek imamo ljudi koji su hrabri, požrtvovani i spremni da za opšte dobro izvjeste o zloupotrebama dokazuje i primjer studenta Teufika Hadžiahmetovića, koji je uporno i dugo prikupljao dokaze i na kraju izvjestio o nezakonitostima rukovodstva Univerziteta u Sarajevu i Fakulteta političkih nauka.  Nešto kasnije tragom njegovih informacija krenula je i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA).  Na taj način je ukazano na zloupotrebe, ali su ujedno spriječene buduće zloupotrebe jer je hrabri i uporni Teufik onemogućio da se se zloupotreba ponovi i da na isti način student budu oštećeni.

Jedan od možda i najupečatljivijih primjera u regionu je slučaj dr Borka Josifovskog koji je kao direktor hitne pomoći u Beogradu ukazao na spregu privatnih pogrebnih preduzeća i doktora hitne pomoći. Za svu hrabrost i spremnost da spriječi lošu uslugu, zloupotrebe i  malverzacije u toj možda i najvažnijoj gradskoj službi, on je dobio otkaz, prijetnje i progon.

O uzbunjivačima u Bosni i Hercegovini će se tek znati. Imaćemo puno razloga da budemo ponosni na svoje, komšije i sugrađane, čija djela će učiniti živote svih građana boljim.

COD Luna

DEPO PORTAL/a.k.