Kako je Nijaz Gracić od ratnog isljednika u svega nekoliko godina postao jedan od najbogatijih stanovnika grada Sarajeva nekom drugom prilikom. Ovaj put vam prenosimo dio ratnih zabilješki koje smo pronašli u knjizi Semira Halilovića 'Državna tajna', koja je bazirana na obavještajnim dokumentima koji su svojevremeno dostavljeni Haškom tribunalu.

Zajednička nit koja se može izvući iz Gracićevih aktivnosti tokom rata i sada je zaštita bošnjačkih interesa i od samih Bošnjaka.

Gracić nakon rata kao sportski radnik

Nakon sastanka u Cirihu, okupit ćemo se, mislim na bošnjačke klubove, koji su u svemu ovome loše prošli. Imao sam puno povjerenje u Komitet, međutim, ti ljudi tamo se suviše komotno ponašaju. Trebali su da saslušaju malo i bošnjačke predstavnike. Ovdje je problem što su se svi ‘'začešljali'', prvi Ivica Osim! Spremni su kao zaprte puške da zauzmu funkcije u Savezu. Nema smisla. Mi smo prihvatili onaj statut, ali sada je druga priča. Sada se može blokirati do besvjesti. Mene svi Bošnjaci podržavaju, od Čelika, Slobode, Travnika... Pojedini članovi Komiteta više vode računa o tome da li će dobiti funkcije i fotelje, nego o bošnjačkom interesu. Oni ne mogu braniti moje interese - rekao je Gracić i na kraju dodao:

- Mi, Bošnjaci, ne smijemo dopustiti da smo zadovoljni jer nam se ukida suspenzija, a svi ostali su bolje prošli od nas. Ne smijemo opet da se ponašamo po principu ‘'potpiši Alija, pa makar bila avlija''. Nema više toga. Neće niko prodavati bošnjačke klubove zarad svojih fotelja. A članovi Komiteta to rade. Ja ne znam šta se dešava, koji su to amandmani, niko nas nije upoznao. Komitet nije uradio ništa da se Bošnjacima predstave stvari kakve jesu, kao što su predstavljene Hrvatima i Srbima. Neću da budem izdajica svoga naroda. Neću da gledam samo svoj interes, kao članovi Komiteta.

Gracić u ratu kao isljednik

U toku akcije "Trebević 2", započete 26. 10. 1993., jedan od uhapšenih i privedenih na informativni razgovor bio je i Sejo Kadić zvani "Guz", koji je od početka rata, pa sve do Jukinog poraza bio tik uz njega, da bi se kasnije priklonio Caci Topaloviću.

*6- U. 1993 godine u prostorijama Uprave Vojne bezbjednosti uzeta mu je kratka izjava na okolnosti njegovog boravka u Zagrebu, januara 1993 godine. Izjavu mu je uzeo Nijaz Gracić, današnji vlasnik firme Europlakat, a tadašnji isljednik armijske bezbjednosti:

"U toku davanja izjave Sejo, zvani Guz, u neformalnom razgovoru je pomenuo da je u januaru 1993. godine, prilikom njegovog boravka u Zagrebu i Makarskoj, ostvarivao više kontakata sa Alijom Delimustafićem i njegovim pratiocima, a naročito izvjesnim Harisom. Nuđeno mu je da ubije Jusufa Pušinu, tadašnjeg ministra MUP-a, i komandanta A RBiH Sefera Halilovića, a kao protuuslugu da izabere gdje će mu se novčana nadoknada isplatiti. Po dolasku u Sarajevo o ovom je izvjestio Jusufa Pušinu.

DEPO PORTAL/a.k.