Piše: Omer ČEVRA

Posljednih dana svi stranački mainstream mediji bili su fokusirani na analizu sastanka Dodik-Ashton, kao i na moguće implikacije Dodikovog (ne)uspjelog referendumskog juriša na nepravedni bošnjačko-muslimanski Sud i Tužiteljstvo iz Sarajeva, koji se po njemu “institucionalno bori protiv Srba i Srpske“, Srpskih brda, Srpskih rijeka, Srpskih šuma, Srpskih ptica i poštenih Srpskih političara.

Zbog nepostojanja objektivnih nezavisnih mainstream medija u BiH, kao ni u tranzicijskom regionu, ugroženi građani svih ovdašnjih plemena imali su priliku pročitati tri verzije o ovom posljednjem Dodikovom kukavičkom povlačenju ručne referendumske kočnice. Nakon što mu je Catherine Ashton očitala bukvicu u samo sat vremena, Dodik izjavljuje da eto referendum i nije više neophodan. Kao što sam pisao nedavno, samo naivna osoba može vjerovati da je Dodik ikada imao ozbiljne intencije održati referendum.

Pro-bošnjački mediji Dodikovo povlačenje su plasirali kao "Veliki poraz Milorada Dodika", "Kapitulacija Milorada Dodika", i "Kraj Milorada Dodika". Bošnjačka javnost u FBiH je ovu vijest upravo tako i prihvatila. Srpske medije, pod kontrolom Milorada Dodika (98%), po višedecenijskoj srpskoj pobjedničkoj formuli, ovu vijest javnosti su prezentirale kao kombinaciju individualne, kolektivne i društvene pobjede. Tako su naslovi širom RS-a glasili: "Velika pobjeda Milorada Dodika“, "Veliki šamar Milorada Dodika međunarodnoj zajednici", i naravno "Velika pobjeda srpskog naroda".  Narod u "boljem entitetu" će naravno komunistički-upakovanu plasiranu lažnu interpretaciju sastanka Dodik-Ashton polunaivno progutati. Zatim imamo HDZ, i njegovog doživotnog "demokratskog" predsjednika Dragana Čovića, koji povezuje referendume u RS-u sa iluzornim ekskluzivnim novim hrvatskim entitetom, te preko svojih biltena plasira lažne nade zapadnim ugroženim Hercegovcima, koji da napomenem prema izvještaju UNDP-a imaju 90% veća primanja nego bilo ko u BiH! Čović, svjestan da će nova platformska multinacionalna programska Federalna koalicija u novom mandatu prioritetno vršiti pravosudni obračun upravo sa njim lično, čuva svoje pleme u stanju grča i napetosti sa pričama o majorizaciji i trećem entitetu kao jedinim mogućim riješenjem za ravnopravnost hrvatskog naroda, nadajući se da će biti u mogućnosti na sudnjem danu narod gurnuti u boj kako bi spasio sebe.

Objektivno gledajući, ovaj ishod za Milorada Dodika nije ni poraz ni pobjeda, odnosno jeste i jedno i drugo. Poraz jeste, jer će narod kod kojeg uživa apsolutnu podršku biti razočaran sa njegovim kukavičkim stavom, kao što će isto tako u određenoj mjeri biti razotkrivena njegova šarlatanska politika u očima javnosti. Međutim, to zbunjeno pleme sa kojim on svojevoljno upravlja, neće ipak biti teško ubijediti kako je ovaj ishod najveća pobjeda za RS od Dejtona do danas!  Njegova propagandna mašina je već uveliko krenula sa hranjenjem masa srpskom hegemonskom pobjedničkom ideologijom. Dodik, ipak, uprkos manjih problema oko mnijenja vlastitih birača, koje će on, uvjeren sam, majstorski izdriblati, može sebe u velikoj mjeri smatrati pobjednikom. Evo zašto.

Milorad Dodik, anonimus seoski, postao je preko noći širom zapadnog svijeta prepoznatljivi "zaštitni znak" srpskog naroda u BiH, kojeg on štiti od velike pravosudne nepravde počinjene od strane bosanskohercegovačkih Bošnjaka - muslimana. Dakle, Milorad Dodik je odjednom iskočio iz anonimusa noseći titulu seoskog nacionaliste, te postao svjetski faktor u očima relevantne međunarodne javnosti, demokrata sa legitimnim problemom, koji se bori za institucionalnu pravosudnu ravnopravnost srpskog naroda, koji biva potlačen i nepravedno lišen slobode od strane bh. muslimana! Ova činjenica se ne smije zanemariti. Možemo mi misliti šta hoćemo (iako nećemo jer smo u ovom društvu lišeni te slobode), Milorad Dodik je referendumskom prijetnjom o Sudu i Tužiteljstvu odradio pravi posao i za sebe i za Republiku Srpsku!

Svi ljudi nastanjeni u BiH, koji sebe smatraju prvo pripadnicima nekog nacionalnog kolektiva pa tek onda građanima - individuama, uvijek će biti lahka meta manipulacije ideologije krvi i tla od strane tranzicijskih nacionalkomunističkih kriminalaca. Onog dana kada građani počnu vlastite interese i sebe tretirati kao individue, a ne kao pripadnike kolektiva, te kao takvi krenu u borbu za institucionalnu zaštitu svojih prava, ova država će krenuti u novo istinski demokratsko poglavlje. Kad shvatimo da se ljudska prava prvo moraju postići za čovjeka pa tek onda za kolektive, možda nam onda i postane jasno zašto se nalazimo na dnu svih mogućih ljestvica. Ostaje za vidjeti da li će obećana "država za čovjeka" otvoriti to novo poglavlje koje svi željno isčekujemo. Realno, to nam je posljedna i zadnja opcija.

(DEPO/md)