'Premda sam i dinamovac, Zenicu bih po inficiranosti sportom usporedio sa Splitom – to je sredina koja sto posto živi uz svoj klub', izjavio je Tarik, koji je prije 39 godina rođen u tom bosanskom gradu. 'Mi smo svi k'o klinci bili inficirani Čelikom. Svi smo se grebali, kako kažu, 'prosili' po cesti za kartu za utakmicu. Mi bismo onda pred stadionom, jer si mogao uvesti dijete besplatno, gledali ko ide bez djeteta pa bismo molili: 'Čiko, 'ajde me uvedi'', ispričao je.

'Išao sam i na gostovanja. Na jednom u Sarajevu jedva sam izvukao živu glavu! Sjećam se da su roditelji otišli na vikendicu, a ja vidio da ide besplatan navijački vlak i bez pitanja otišao za Sarajevo. A tamo su nas gađali kamenjem i bocama…'

Iz tih dana posebno pamti igrača po imenu Mehmed Buza, za kojeg kaže da mu je do danas najdraži koji je nosio Čelikov dres. 'Buza je znao reći onome koji ga čuva: 'Molim te, pusti me, nemaju mi djeca što za jesti.' A kad bi onda zabio gol, samo bi se okrenuo prema čuvaru i viknuo: 'Di si, šupak!' Bio je poseban. Jedan golman Dinama mi je pričao da je u utakmici protiv Čelika istrčao na loptu koja je išla u šesnaesterac, ali na nju je išao i Buza, koji ga je u skoku uspio pljunuti u lice i zabiti gol glavom', rekao je Tarik.

Glumčevo navijanje za Čelik nije prestalo s dječačkim danima, pa ni kada je 1990. doselio u Zagreb, gdje je razvio privrženost prema Dinamu. Štoviše, još je svoju strast prenio i na kolege glumce. Goran Navojec iz prve je ruke svjedočio atmosferi stadiona Bilino Polje, a Filipović se dobro sjeća te prigode: 'Doveo sam Gorana na utakmicu Čelik - Sarajevo. Skupilo se 20.000 ljudi, spiker me posebno najavio i pozdravio, a nakon toga je posebno pozdravio i Gorana. Ovaj nije mogao vjerovati, skoro se onesvijestio. Poslije, kada je došao k sebi, samo mi je rekao: 'Znaš kaj, stari, sav sam se naježio! Moram nekaj popit.''

Tarik i danas pomaže klubu iz rodnog grada, kad god mu to obveze dopuštaju. 'Dobar sam s Elvirom Bolićem i Nerminom Šabićem, koji je sada direktor kluba, tako da se uvijek vrlo rado odazovem kada treba pomoći. Nikada nisam službeno bio član uprave, niti se vidim na nekoj funkciji. Ja sam samo prijatelj kluba i ako ikako mogu, uvijek ću pomoći i biti tu kad me Čelik treba', ispričao je između ostalog Filipović.

(Tportal.hr, DEPO PORTAL/eb/a.k.)