Piše: Nikola MIHALJEVIĆ

Po priznanju visokog predstavnika u BiH, predstavnika raznih kriznih grupa, političkih stranaka, a i dobrog dijela stanovništva samog, Bosna i Hercegovina je u najtežoj krizi poslije Daytona. Pa, kada je tomu tako i očekivati je, valjda, da se u takvom vremenu, u jednoj sluđenoj zemlji, događa svašta. Pa i razne, dobronamjerne i one druge, inicijative političkih i inih organizacija, usmjerenih na to da se iz te krize nekako izađe. Jedna od takvih inicijativa je potekla od Foruma građana Tuzle, s prijedlogom nacrta novog ustava, kao prve stepenice, kultnog kamena koji bi poslužio da se izlasku iz krize napravi prvi korak. Poslije dosta gradova u BiH, upoznavanje s ovom inicijativom, s podnaslovom "BiH između diskriminacije i demokracije - institucionalna ravnopravnost" upriličeno je, neki dan, i u Livnu.

SATANAK U KARAĐORĐEVU: Naime, objašnjeno je, sastanku su prisustvovali po dvojica predstavnika Srba i Bošnjaka, i nijedan Hrvat. Zar Željko Komšić nije Hrvat, pitanje je, a sastanku je prisustvovao? Nije, on je predstavljao Bošnjake, dakle, Bošnjak je. Ako se složimo, nastavljeno je pitanje, da Željko Komšić, kako to misli profesor Žepić i većina publike, i nije Hrvat, kako se tako lako prometnuo u Bošnjaka, a da se on sam o tome nije izjašnjavao niti ga je ko o tome pitao? Šteta što odgovora, makar i nesuvislog, nije bilo

Vjerojatno ni u jednom drugom gradu u BiH ovi okrugli stolovi ne bi bili vrijedni više od najobičnijeg spomena i sve bi prolazilo uz običnu, najčešće šturu, agencijsku vijest. U Livnu je, međutim, prikazan paradigmatski igrokaz svakovrsne ujdurme, svega, samo ne onoga što tuzlanski Forum u svome nazivu ima - građanskog.
    
Na samom početku, uvodničar, Vehid Šehić, inače predsjednik Foruma građana Tuzle "tvrdo je prizemljen" upadicom da je on, Vehid Šehić, nekome u Livnu, u ratu, "pobio pola familije" i time, solidno posjećen skup, doveo do ruba fizičkog incidenta. A i svakako je svoj atmosferi mogla da zavidi svaka minhenska pivnica iz najpoznatijih dana.
    
Malo je kome interes zapeo na diskriminaciji i demokraciji, prijedlogu ustava, posebno, pa je institucionalna ravnopravnost, ta nejasna i nerado objašnjavana složenica, postala jedinom temom.
    
Da je entitetska struktura države ujedno i njen najveći problem lako su se složila obojica panelista, profesori s Mostarskog sveučilišta, Slavo Kukić i Božo Žepić, no je li zalaganjem za polagan, smiren pristup, rješavanjem problema korak po korak, Slavo Kukić, sportskim rječnikom rečeno, lako stjeran u kut, pa bi se sve moglo pojednostaviti i najprikladnije nasloviti kao; "Profesor Božo Žepić njim samim". Ne samo po osebujnom pristupu temi, prostoj razigranosti jedinstvenih a jednostavnih ideja, no i fenomenima koji te ideje prate.
    
Ovo i jest osvrt na ideologiziran, bolje reći na hadezeoviziran pristup izluđivanju zapuštenog naroda i njegovog etničkog koda, tamo gdje ideologija klizi ka patologiji.
    
Kako zaštita nacionalnih prava i međunacionalnih odnosa, potpuna i posve jasna, uređena ustavom i zakonima, po potrebi i lege specialistima, kao putu ka evropskom, građanskom društvu u jedinstvenoj državi nikoga ne zanima, jer ništa jedinstveno ovdje ne drži više vodu, profesor Žepić je obznanio (ko zna koliko puta ponovljeno) da je rješenje svih bosanskohercegovačkih problema u radikalnoj prekompoziciji entitetske strukture države. I to vrlo jednostavno, stvaranjem triju republika. Nacionalnih, naravno.
    
Nije profesor dugo dvojio da bi neko, možda, bio u zabludi mišljenjem o prekompoziciji cijele BiH. Ne..., jedna republika je neupitna, treba napraviti još samo dvije. Gdje? Zna se.   

JESU HRVATI, ALI NISU: Kod tako važnih činjenica kao što je nečije mjesto rođenja u Bosni profesor Žepić je i objasnio zašto je to važno. U Živinicama, kaže on, živjelo je ili živi oko 7% hrvatske etničke skupine, a u općinskim organima nemaju niti jednog svog predstavnika. Zapravo..., imaju, ali i nemaju. Imaju čak trojicu, priznaje profesor Žepić, ali su sva trojica s liste SDP-a. Pa, jesu li Hrvati ako su s liste SDP-a, pitanje je. Jesu, ali i nisu, kaže profesor. Kako nisu, ako jesu? Nisu jer nisu autentični Hrvati, A, koji su autentični Hrvati? Oni koje delegiraju stranke hrvatske provenijencije. Što znači hrvatska provenijencija? Muk. Ne znači, dakle ništa.

Profesor, također, nije dvojio o prijekoj potrebi za sudjelovanjem na banjalučkom skupu o hrvatskoj neravnopravnosti u BiH, ili tako nekako, sve se čudeći da bi neko u Livnu imao bilo kakvih primjedbi na njegove ideje, kada u Banjoj Luci toga nije bilo ni u tragovima.
    
U jedinstvenost ideja i fenomena koji te ideje prate profesor je uveo obznanom da je rođen u Živinicama. Taman u susjedstvu Foruma građana Tuzle i njenog, na istoj sesiji nazočnog, predsjednika, Vehida Šehića. Naravno, kod tako važnih činjenica kao što je nečije mjesto rođenja u Bosni profesor Žepić je i objasnio zašto je to važno. U Živinicama, kaže on, živjelo je ili živi oko 7% hrvatske etničke skupine, a u općinskim organima nemaju niti jednog svog predstavnika. Zapravo..., imaju, ali i nemaju. Imaju čak trojicu, priznaje profesor Žepić, ali su sva trojica s liste SDP-a. Pa, jesu li Hrvati ako su s liste SDP-a, pitanje je. Jesu, ali i nisu, kaže profesor. Kako nisu, ako jesu? Nisu jer nisu autentični Hrvati, A, koji su autentični Hrvati? Oni koje delegiraju stranke hrvatske provenijencije. Što znači hrvatska provenijencija? Muk. Ne znači, dakle ništa.
    
Ovo nije nikakva konstrukcija, no autentična pitanja i autentični odgovori. Većina odgovora je, doduše, data prije pitanja, ako je to važno.
    
Što misli profesor Žepić o sastanku u Karađorđevu, potom je pitao neko iz ushićene publike. (Misli na sastanak predstavnika BiH i Srbije, uz posredovanje predsjednika Republike Turske.)
    
Sastanak održan bez predstavnika Hrvata, iza leđa je Hrvata, tako je nekako počeo odgovor. Naime, objašnjeno je, sastanku su prisustvovali po dvojica predstavnika Srba i Bošnjaka, i nijedan Hrvat. Zar Željko Komšić nije Hrvat, pitanje je, a sastanku je prisustvovao? Nije, on je predstavljao Bošnjake, dakle, Bošnjak je. Ako se složimo, nastavljeno je pitanje, da Željko Komšić, kako to misli profesor Žepić i većina publike, i nije Hrvat, kako se tako lako prometnuo u Bošnjaka, a da se on sam o tome nije izjašnjavao niti ga je ko o tome pitao? Šteta što odgovora, makar i nesuvislog, nije bilo.
    
Komentirao sam, nedavno, na ovom portalu, fenomen tzv. ulijepljenog identiteta, u kojem, s hrvatske nacionalističke strane gledano, svaki "neautentičan" Hrvat, Hrvat koji nije u "stranci hrvatske provenijencije" automatski je Bošnjak, ergo, musliman. I tada, kao i sada, profesor Božo Žepić i slični mu idealan su ogledni primjer konstrukcije fenomena ulijepljenog identiteta.
    
Bilo bi, naravno, naivno, lakomisleno i potpuno nepotrebno prizivati u sjećanje nedavnu prošlost. Kada je jedan "autentičan" Hrvat, Hrvat u "stranci hrvatske provenijencije", sebe proglasio stručnjakom za Hrvate. Sada šparta Republikom Hrvatskom, u bijegu od bosanskohercegovačkog pravosuđa. Bio je još jedan, onaj što je, prije vakta i zemana, a mnogo poslije nestanka NDH, zabadao hrvatske barijake po Romaniji, i, usput, bavio se priručnom antropologijom, te je utvrdio da Srbi maju šiljate glave.
    
Priznajem da bi bilo neumjesno pitati bilo koga sa tog skupa, pa i profesora Božu Žepića, kakve glave moraju imati "autentični" Hrvati, oni organizirani po "hrvatskoj provenijenciji".
    
Jedan od rezultata ovog "kubiciranja magle" bi bio da je, i pored svih pobuna i agresija, i još koječeg drugog, vjerojatno, profesor Božo Žepić stava. da je, u posljednjoj dekadi dvadesetog stoljeća, Bosna i Hercegovina bila lovina, dakle, mogući plijen, pa ga, poslije svega, potrebno je još samo upisati u vlastiti grunt.
    
Tako je nekako završila sesija jada, zebnje i mraka. Tako je, valjda, i morala završiti svaka ideologizacija patologije. Stanje kada nijednog odgovora nema, a svima je sve jasno.
    
Pri kraju, čak ni na osobnom planu nije moguće izbjeći pitanje; što to tjera obrazovane ljude na krivi drum, na put na kojem ih, svako malo, zaskoči korijenje zaostalo iza požarišta što je uništilo zemlju.
    
Ne znam. Mnogo je toga još nejasnog u sferi bosanskih "poslova i dana", a da bi se , naprimjer, profesoru Boži Žepiću zanijekalo pravo na legitimnost njegovih stavova. Kažem, ne znam. Možda... Ali u međuvremenu, ili za sada, dok se ne razbistre bosanski "poslovi i dani", u mojem jeziku, ili u mojim rasčetvorenim jezicima, dakle, u hrvatskom, srpskom, bosanskom i crnogorskom, ima jedna riječ, primjenjiva na ovu i na svaku sličnu manifestaciju , riječ koja isto glasi i isto znači. Profesor Božo Žepić zna, ja znam, a i vi koji ste slučajno zalutali na ovaj portal, također, znate kako ta riječ glasi i što znači.