Da ne bi bilo zabune, odmah treba reći da Carla Del Ponte nije svojom pojavnošću na daskama koje život znače, Ženevskog teatra "Comédie", imala pretenziju ugroziti inače ovdašnje krhko glumište - iako u prezentaciji nije nedostajalo teatralnosti kako nje same tako i organizatora ovog susreta, kojeg zbog trogodišnjeg čekanja na njeno europsko pojavljivanje, ni sam ne znam kako titulirati.

Bivši, kako je istočni susjedi znaju nazivati "Balkanski začin C" (srbijanska varijanta Vegete), ponovno je zahvaljujući Kristofu Soliozu, generalnom sekretaru CEIS-a, došla na svoje, a i autor ove reportaže koji je poznaje sa dugotrajnih brifinga, intervjua, press konferencija koje je pratio radeći u "Sense Tribunalu- ICTY".

I sada, kao i onda, mogu da tvrdim da je Carla Del Ponte veoma ekspresivna u svojoj cijelokupnoj pojavnosti, a time i zahvalan subjekt svakom iole rafiniranijem fotografu.

Nemogućnost da pomociju svoje knjige "La traque, les criminels de guerre et moi" (Lov, ja i ratni zločinci"), otpočne po njenom izdavanju 2008. činilo je da sinoćnja promocija bude njena europska premijera, pa tome ne čudi da je uz prisustvo visokih zvanica prostor Tatra "Comèdie" bio premali za sve poštovaoce njenog rada.

Sada kada kada su iza nje godine ambasadorskog rada u Argentini i gotovo desetogodišnje najisturenije mjesto u ICTY, ostaje puno otvorenjih pitanja koje je sama pokrenula u svojoj knjzi. O ozbiljnosti istih govori i enormno obezbjeđenje koje prati svaki njen javni korak.

(DEPO/TEKST I FOTO: Erol Čolaković Šehić)