Kontroverzni serijal “Tito crveno i crno”  nastao je u produkciji RTS i producentske kuće NIRA iz Beograda, i u protekle četri godine je sa velikim uspjehom prikazivan u Srbiji, gdje je bio najgledaniji dokumentarni program u posljednjih nekoliko godina. U BiH je serijal prikazivan samo na RTRS-u, dok je prije nekolikog godina njeno emitiranje bilo obustavljeno, pa potom i zabranjeno na FTV-u; zbog toga se TV1 odučila da prikaže ovaj serijal koji u njavećem dijelu BIH publika nikada nije vidjela. Serijal predstavlja iscrpnu historijsku sagu o najvećem državniku naših prostora – Josipu Brozu Titu.

Oslanjajući se na golemu arhivsku građu nekadašnje Jugoslavenske radio-televizije i Filmskih novosti, te na zapise i kazivanja Titovih najužih saradnika, historičara, publicista, diplomata, profesora i brojnih eminentnih svjedoka tog vremena, ovaj serijal, kroz 24 epizode, evocira sjećanja na burno razdoblje stvaranja i postojanja jedne države.

O Titovoj vladavini, nepokolobljivim političkim odlukama, neustrašivoj intuiciji i hedonističkim strastima, ali i o najvećim greškama i zabludama njegovog državnog i partijskog sistema, govore Milovan Đilas, Svetozar Vukmanović Tempo, Muhamed Filipović, Raif Dizdarević, Slavoljub Đukić, Nijaz Duraković, Latinka Perović, Dragan Veselinov, Zdravko Grebo, Dušan Bilandžić, Svetozar Stojanović, Ivan Zvonimir Čičak, Dejan Jović  i brojni drugi posredni i neposredni svjedoci Titovog doba.  O istom svjedoče arhivski snimci, zapisi i citati neprikosnovenih aktera bivše političke scene – Edvarda Kardelja, Miroslava Krleže, Aleksandra Rankovića, Dobrice Ćosića..., kao i najznačajniji Titovi govori, pohranjeni u arhivama historije.

Vrijeme rađanja jugoslavenske države i njeno nepobitno uvažavanje na svjetskoj političkoj sceni, odupiranje diktaturi Sovjetskog saveza, strahote Golog Otoka, kulak seljaka, umijeće balansiranja između hegemonije Istoka i moći Zapada, udruživanje nesvrstanih i njihovo pretvaranje u novu svjetsku silu, stvaranje iluzije radničkog samoupravljanja – samo su neke od tema koje su obilježile vladavinu Josipa Broza Tita. Državnika za koga je istaknuti svjetski diplomata, pisac i političar Sir Fitzroy Maclean napisao: "Ako je iko dijete ovog stoljeća, našeg nemirnog i uzavrelog XX vijeka, onda je to Josip Broz Tito. Čovjeku se Tito može sviđati ili ne, nekima se ne sviđa. Čovjeku se XX stoljeće može sviđati ili ne, nekima se ne sviđa. Ali, oni idu zajedno, taj čovjek i stoljeće!"     

Serijal "Tito – crveno i crno" rađen je prema medijskom konceptu i scenariju Miće Miloševića, koji ujedno potpisuje i režiju.  Adaptaciju serije za ovdašnje tržište, ali i za tržište Hvatske i Slovenije, uradila je producentska kuća DEPO iz Sarajeva, urednik bh. izdanja je filmski reditelj i novinar Jasmin Duraković, dok su svoje glasove za ovu seriju dali Rinko Golubović te glumci Mirsad Tuka i Tihomir Stanić.
 
O samoj seriji se dosta pisalo u regionu, ali možda je najbolje ocjenu projekta dao ugledni hrvatski kolumnista i novinar Denis Kuljiš u zagrebačkom Globusu:

-Na srpskoj državnoj televiziji ide šestosatna dokumentarna serija "Tito: Crveno i Crno". Nevjerojatno, ali  ništa ne seru! Naslov je ograda, da se ne kaže kako je to obični vremeplov, nafilan materijalom iz arhive, bez kritičke distance i stava no, zaista, nema dociranja, ide, brate, slika. Fascinantan, nevjerojatno impozantan slijed prizora, bez sentimentalnog, "nostalgičarskog" naboja, jer se toga ne sjeća nitko mlađi od šezdeset godina. Pedesete, Tito na "putu mira", otišao je na gotovo tri mjeseca, plovi oko Afrike do Azije, u dosluhu s "duhom Bandunga", idejom nesvrstavanja. Poveo je pola Centralnog komiteta, ukrcao Rollce Royce i ostale neophodne stvari, ali Jovanku, bogami, nije poveo! Ona ga na povratku sačekuje u riječkoj luci - troje stoje u odboru za doček, drug Marko, Ranković, koji je čuvao kuću, Jovanka s uskim strukom u bijeloj haljini od čipke i tila, raskošno podstavljenoj podsuknjama, sva sređena pic-pic, s onim njenim čuvenim osmijehom od četrdeset i dva zuba. Ne znam tko je bio treći, nisam ulovio, a bila bi to važna informacija za historijsku kremljologiju onog razdoblja koje, očito, politički više uopće nije zanimljivo, kad svemu tome ne pridaje nikakav značaj čak ni srpska televizija, u Srbiji, gdje je resentiman protiv Tita bio najjači, jači nego u Hrvatskoj, gdje je uvijek imao barem jednog važnog obožavatelja i malo komičnog Elvis impersonatora. U Sloveniji je uvijek zadržao popularnost - sad ga hvali čak i Zmago Jelinič}. Igra među Bošnjacima, kod Makedonaca te kod Albanaca na Kosovu. Moj prijatelj iz vojske Fatmir Sejdiu, koji se, izgleda, namjerava otcijepiti od moga prijatelja, bio je teški titoist kad smo koncem sedamdesetih nosili neuglednu uniformu komandosa smrti u zabačenom bitoljskom garnizonu. Srpski nacionalisti više ne vide u Titu isključivo opresora koji ih davi nepodnošljivom idejom nacionalne ravnopravnoti - žele se sjećati samo divnih trenutaka prijestolničke pompe, kao prilikom posjete grčkog kralja i kraljice, kad se na željezničkoj stanici, pred sto tisuća ljudi, maršal figurira u bijeloj uniformi, do pasa iskićen ordenima posutim dijamantima. Kakav senzacionalni blefer, pravi balkanski junak!"

(ak/DEPO PORTAL)