Svećenik se zvao Lawrence C. Murphy, djelovao je na području nadbiskupije Milwaukee, a u razdoblju od 1950. do 1974. radio je u školi za djecu sa oštećenim sluhom i tamo zlostavljao najmanje 200 dječaka, što je i sam priznao.

Tadašnji nadbiskup Milwaukeeja Rembert G. Weakland poslao je 1996. dva pisma Kongregaciji za nauk vjere čiji je pročelnik bio kardinal Ratzinger i izvjestio je o cijelom slučaju. Osam mjeseci nije dobio odgovora, a onda mu je kardinal Tarcisio Bertone, tada zamjenik Ratzingera u Kongregaciji, a danas vatikanski državni tajnik, zapovijedio neka započne tajni kanonski proces protiv Murphyja.

Proces je započet, ali je ubrzo i prekinut na Bertoneovu intervenciju, a razlog tome je što je Murphy poslao Ratzingeru pismo u kojemu traži da se obustavi proces protiv njega, jer je teško bolestan, već se pokajao za grijehe koje je počinio, a oni su i ušli u zastaru. Murphy je umro dvije godine kasnije.

Dokumenti u posjedu NYT-a, dobiveni od odvjetnika koji zastupaju petoro žrtava zlostavljanja u slučaju protiv nadbiskupije Milwaukee zbog zataškavanja zločina, pokazuju da su i policija te tužiteljstvo ignorirali pritužbe njegovih žrtava.

Nakon što je doznao za optužbe protiv njega, tadašnji nadbiskup Milwaukeeja William E. Cousins prebacio je Murphyja u jednu župu u sjevernom Wiconsinu, gdje je ovaj nastavio raditi s djecom i gdje je ostao do smrti.

Optužbe su potom 1993. došle do novoga nadbiskupa Weaklanda (sam nadbiskup je kasnije bio u središtu skandala kada je otkriveno da je crkvenim novcem platio sudsku nagodbu bivšem dečku), koji je angažirao socijalnog radnika da ispita Murphyja, a ovaj ga je obavijestio da je svećenik priznao zlostavljanja nad oko 200 djece, te da ne osjeća kajanje.

(jutarnji.hr, BLIN, DEPO/mp)