U poslijepodnevnim satima danas su učesnici Marša mira stigli u Potočare kako bi odali počast nevino ubijenim žrtvama genocida. Među učesnicima bio je i Osman Salkić iz Srebrenice, koji je 1995.godine preživio na putu smrti i uspio doći do slobodne teritorije. Nakon 31 godine kaže da je teško o tome govoriti.

 - Emocije su i dalje prisutne, a sjećanja na stradanja nikada ne blijede. Posebno boli činjenica da pravda nikada nije u potpunosti zadovoljena. Marš mira nosi snažnu poruku – da se ovakvo zlo nikada i nikome više ne ponovi. Nažalost, kada danas gledamo šta se dešava u Palestini, u Gazi, vidimo da čovječanstvo još nije dostiglo nivo istinski civiliziranog društva. Sve se i dalje svodi na ubijanje, pohlepu i silu jačih nad slabijima. Da nije vjere, čovjek bi lako izgubio nadu. Na Marš mira dolazim redovno. Mogu reći da su ove godine uslovi za pješačenje među najboljima do sada. Organizacija je dobra, iako uvijek postoji prostor za napredak, posebno kada je riječ o logistici. Najvažnije je da svi koji dođu ponesu sabur i dostojanstvo. Treba nastaviti raditi na organizaciji kako bi se svakom učesniku olakšao put i omogućilo da bez većih poteškoća završi Marš mira – kazao je Salkić dodajući kako je prešao put do slobodne teritorije.

- Put smrti, kojim smo se 1995. godine probijali do slobodne teritorije, ne može se opisati u nekoliko rečenica. Nemoguće je riječima prenijeti šta je čovjek tada vidio, doživio i preživio. Sama pomisao da smo iz Srebrenice morali doći do slobodne teritorije preko najnepristupačnijeg terena govori koliko je taj put bio težak. Znali smo da mnogima nema pomoći i da u tim posljednjim trenucima nismo mogli učiniti ništa. To su slike koje čovjek nosi cijeli život – istakao je Salkić.

Učesnica Marša mira 2026 je i Džejlana Ključić iz Srebrenika koja ima šestanest godina. Ona je pješačila tri dana kako bi odala počast žrtvama genocida u Srebrenici.

- Ovim putem želimo sačuvati sjećanje na stradale i poslati poruku da se ovakav zločin nikada i nikome više ne ponovi. Pješačenje jeste naporno i zahtjevno, ali kada znate zbog čega hodate, umor postaje manje važan. Zajedništvo svih učesnika daje dodatnu snagu da se izdrži do kraja. Dolazak u Memorijalni centar u Potočarima uvijek je veoma emotivan. Tada se pomiješaju osjećaji tuge i saosjećanja, a teško je ostati ravnodušan kada se prisjetimo svega što se dogodilo. Moja poruka je da nikada ne zaboravimo žrtve i da učinimo sve da se ovakvi zločini više nikada ne ponove. Ne trebamo širiti mržnju, već graditi međusobno razumijevanje, poštovanje i mir – kazala je Ključić.

I Indira Omeragić iz Gradačca prvi puta je na „Maršu mira 2026“. Pješačila je tri dana i prepuna je emocija. Kaže da nikome nije bilo teško pješačiti, jer su cijelim putem mislili na ljude koji su 1995. godine ovuda prolazili u borbi za goli život.

- Teško je pronaći riječi kojima bih opisala svu bol koju čovjek osjeti prolazeći ovim putem. Dolazim iz Gradačca. Samo pješačenje nije bilo teško. Tokom cijelog puta razmišljala sam o tome kroz šta su prolazili ljudi koji su 1995. godine ovim putem tražili spas. Ovo što smo mi prošli najmanje je što možemo učiniti kako bismo im odali počast. Posebno me raduje što je ove godine među više od šest hiljada učesnika bilo mnogo mladih. Rekla bih da ih je bilo više od 40 posto, i to je dokaz da sjećanje neće izblijedjeti. Dok god ima mladih koji dolaze na Marš mira i prenose istinu, žrtve neće biti zaboravljene.– poručila je Omeragić.

Iz Gradačca je ove godine, dodala je, došla i grupa 'Zmajevi', a više od 135 sugrađana učestvovalo je u Maršu mira kako bi odali počast žrtvama genocida.

Za sutra je planirana dženaza i ukop deset žrtava genocida:

Senad (Zaim) Jusić (rođen 1975. godine, imao 20 godina kada je ubijen) – nestao u julu 1995. na području Bratunca, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo

Muriz (Ramiz) Baraković (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.

Hamed (Edhem) Musić (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) – ubijen u ljeto 1995. na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).

Ramo (Šemso) Alić (rođen 1965. godine, imao 30 godina kada je ubijen) – ubijen u Bratuncu 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.

Muhidin (Osman) Osmanović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na rijeci 2008. godine.

Huso (Rahman) Ćerimović (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) – nestao na području Zvornika u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.

Nuko (Suljo) Nukić (rođen 1957. godine, imao 38 godina kada je ubijen) – nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan uz svoja četiri amidžića.

Ahmet (Alija) Gušter (rođen 1954. godine, imao 41 godinu kada je ubijen) – nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).

Asim (Omer) Kunić (rođen 1953. godine, imao 42 godine kada je ubijen) – ubijen na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2006. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Ramo (Mustafa) Dautović (rođen 1939. godine, imao 56 godina kada je ubijen) – nestao na području Zvornika, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine iz masovne grobnice Kamenica – Čančari.

(FENA, DEPO PORTAL/dg; Foto: Fena)