Na moju nesreću nikada nisam vidovit kada je u pitanju sreća. Maher sam u crnim predskazanjima. Eto, ne hvalim se, sve sam pogodio što je bilo i što će biti od jednog do drugog 20. januara. Između onog lanjskog i ovog što nas očekuje. A i nije neka fora u ovakav vakat predviđati crnilo što nam donosi svjetska politika. To može svako ko jedva čeka TV dnevnike. 

Posebno u nedjelju, 18. januara, kada započinje sijelo glavnih lidera Evropske unije i kada se poručuje da je ovo najstrašnije vrijeme za Evropski parlament i Vijeće Evrope. Danas ili sutra, na treći ponedjeljak Brisel treba da se oglasi sa porukom oko budućnosti Grenlanda, dijela Danske, članice EU i NATO pakta. 

Da li će Evropa ići u sukob sa SAD i Trumpom, najačim članom NATO-a, ili će pokušati da sve sredi diplomatskim putem na žalost Rusije? Kojoj bi preigravanje u najvećom vojnom savezu na svijetu išlo na ruku kada su u pitanju rat u Ukrajini i daljni planovi Moskve oko geopolitičke podjele svijeta, u kojoj Rusija želi zagospodariti Evropom.

Ipak, nadam se da će dvadeseti dan prvog mjeseca u tek započetoj godini biti malo manje depresivan, težak, jer ne pada na treći ponedjeljak januara. 

Da li će Evropa ići u sukob sa SAD i Trumpom, najačim članom NATO-a, ili će pokušati da sve sredi diplomatskim putem na žalost Rusije?

Ali prisjetimo se šta sam pisao lani. Preživio sam do sada 19 trećih ponedjeljaka mjeseca januara bez mrvice apaurina. Za ovaj 20. januar 2026. bojim se da mi neće pomoći ni cijela apoteka. To što će se dogoditi nije moglo u gorem danu, ne pomažu ti sedativi što će trebati cijelom svijetu. 

Jer, kada takvi po drugi put dolaze, onda kao da sudbina bira posebne ponedjeljke u jednom datumu američke tradicije. Kao da želi da u kompletu zaokruži smisao trećeg ponedjeljka i 20 godina straha ili važne tradicije dvadesetih januara koja je započela 1937.

Samo se čovjek koji dolazi predstojećeg ponedjeljka mogao naći u takvoj ulozi da se oglasi u najdepresivnijem danu godine što je tek započela. Sa strahom pomišljam koliko će još depresije on izazvati slijedeće četiri godine. Ako svijeta i ove Kugle još bude…

Već u mislima vidim kako će se važno, kao plavokosi paun, na najvažnijoj pozornici planeta što će blještati u Washington, D.C. šepuriti 47. predsjednik najveće sile svijeta. Bio je on prvi čovjek Bijele kuće i prije četiri godine kada je obavljao dužnosti i počasti 45. prezidenta. Sada je kao ponavljač na prijestolu u školi na kojoj više nema repeticije. 

Sa strahom pomišljam koliko će još depresije on izazvati slijedeće četiri godine. Ako svijeta i ove Kugle još bude…

Da li će naredne četiri godine iskoristiti da smiri usijani globus ili će izazvati erupcija militirastičke lave koja može uništiti civilizaciju u kojoj je sve manje političara mira?
  

Uh, šta je radio strah od trećeg ponedjeljka u januara 2025, koji je baš padao 20. siječnja. Nešto kontam, možda Donald Trump i nije znao šta on znači, a da je i znao - nije mogao premjestiti svečanu predsjedničku zakletvu za neki drug dan. Jer, od 1937. svi oni koji su postali američki predsjednici zaklinjali su se nad Biblijom jedino 20. januara. Pod uvjetom da 20. ne pada u nedjelju. 
   

A kad se samo sjetim vremena kada imali nismo ni radio, ni televiziju, ni telefon. Tek pokoje dnevne novine što prostor nisu gubile na nekakve babine gatke, na nekakav "blue monday", nego na lik i djelo najvećih sinova naših naroda i narodnosti.

Niko u to vrijeme nije ni znao zašto je važan taj treći januarski ponedjeljak. I zašto je plavi?! A tek zamisliti da će se usred onih tradicionalnih januarskih snježnih nanosa, što su donosili nezaboravna sanjkanja i liguranja niz sarajevske strme džade, neko dosjetiti da jedan januarski datum proglasi najdepresivnijim danom godine. 

A kad se samo sjetim vremena kada imali nismo ni radio, ni televiziju, ni telefon. Tek pokoje dnevne novine što prostor nisu gubile na nekakve babine gatke, na nekakav "blue monday", nego na lik i djelo najvećih sinova naših naroda i narodnosti

Onda je došla demokratija, kapitalizam, slobodni putevi za insane iz sarajevske kotline. Dođoše suvremeni mediji i svakakvi haberi iz bijelog svijeta. Nekoliko posljednjih godina ubiše se prepadajući nas sa tim "blue monday". A meni, osobno i lično, nijedan od tih plavih početnih dana treće sedmice prvog mjeseca u godini nije bio depresivan. 

Znam, nije fer da do polovine mog osmog desetljeća još nisam osjetio šta je to depresija. Možda sam već prolupao, otkačio pa nisam svjestan da sam depresivan. Eto, ako i jesam, a otkud neko baš zna da će treći ponedjeljak u januaru biti najdepresivniji. I kakva je to depresija kada je od sabaha do akšama dan plav? Ili, ko će vidjeti to plavetnilo u, recimo, smogali i maglovitom danu? 

Elem, pitao sam se ko nas je častio sa zvučnim i prijetećim "blue monday".

Bio je to  britanski psihologa Cliff Arnall. Gospon doktor se malo zaigrao i skontao da ima smisla označiti neki trenutak u januaru kao najdepresivniji u godini. Složio je nekoliko uvjerljivih misli ili zaključaka u pseudoformulu, što naravno ne dokazuje da je to plod nauke, znanosti. Poredao je on tako tugu kod mnogih nakon završenih praznika, razočarenja da su se dobre namjere pokazale manje ostvarivim od očekivanja, te pridodao januarsku hladnoću i mrak i osjećaj da je prošla još jedna godina u našim besmislenim životima. I kada se sve ovo pogleda, nekako ima smisla označiti jedan dan u januaru kao najdepresivniji u godini.

Gospon doktor se malo zaigrao i skontao da ima smisla označiti neki trenutak u januaru kao najdepresivniji u godini. Složio je nekoliko uvjerljivih misli ili zaključaka u pseudoformulu, što naravno ne dokazuje da je to plod nauke, znanosti

I najvažnije! Plavi ponedjeljak je izmišljen 2005. godine. Nevjerovatnom brzinom je osvojio svijet. Uticaj medija odradio je svoje. Čak su rađene i analize koliko je ponovno proglašenja Donalda Trumpa za predsjednika SAD uticalo na još veću depresiju najdepresivnijeg dana kojeg je sudbina odabrala da se odigra baš trećeg ponedjeljka u januaru 2025.

Tog depresivnog ponedjeljka plavi paun iz Bijele kuće svečano je obećao da će za 24 sata zaustaviti neke ratove, najprije onaj u Ukrajini. Da će domovini vratiti Panamski kanal i SAD pridodati Grenland, a možda i Kanadu.

O carinama nije govorio i to će biti njegovo tajno oružje koje svako malo upotrebljava u novom pokoravanju svijeta. Niko nije očekivao da će, recimo, napasti Venecuelu i maznuti im predsjednika. Niko nije očekivao da će se trupe ujedinjene Evrope, sve članice NATO saveza, iskrcati na Grenlandu i oružjem, ako treba, braniti otok sa 57.000 stanovnika koji su osamdesetih godina tražili da se “ispišu” iz Evropske zajednice, preteče Evropske unije. Unije od koje sada očekuju da ih brani od gramzivog prvog čovjeka iz Vašingtona.

Sada sa strahom vidovito predviđam belaje, velike belaje u koje će nas odvesti Donald Trump

I tako najdepresivniji dan u godini donosi još više depresije. Lani sam vjerovao da to neće biti krivnjom friškog predsjednika SAD-a, nego babinim gatkama pominjanog psihologa Arnalla. A sada sa strahom vidovito predviđam belaje, velike belaje u koje će nas odvesti Donald Trump.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook