Ovih dana na društvenim mrežama je veoma prisutna interpretacija najnovije knjige francuske orijentalistice Jacqueline Chabbi, pod naslovom „Le Coran des Lumières“, Editions Grasset & Fasquelle, Paris, 2025 (Kur'an prosvjetiteljstva).

Prikaze ove knjige u medijima prate oštre reakcije – od pohvala do osporavanja i osuda, a tamo odakle knjiga dolazi govori se o njoj kao o „revolucionarnom“ djelu u oblasti islamistike kojoj je autorica, navodno, posvetila pedesetak godina.

Zaista, knjiga djeluje senzacionalno u svojoj oblasti. Predstavni stavovi autorice – dakle oni koji predstavljaju cijelu knjigu – jesu sljedeći: „... Kur'an je nastajao u dužem procesu i odražava unutrašnje dinamike arapskih plemena a ne unaprijed formiranu teološku strukturu (...) Muhamed u 7. stoljeću još uvijek nije bio sakralizirana figura (...); on je u Medini politički posrednik...“ U vrijeme Muhameda islam još „nije teološki sistem, ali postaje kulturni i politički identitet“. Muhamed i Kur'an mogu se razumjeti jedino unutar svoga povijesnog vremena, insistira autorica.

Šta znače ovi zaista radikalni stavovi?

1. Kur'an je zatočen u svome vremenu i nije moguće razumijevati ga transpovijesno, izvan sedmoga vijeka. Drugim riječima, svi muslimani nakon sedmoga vijeka (ogromno umajadsko, abasidsko, andaluzijsko carstvo, kao ni današnje dvije milijarde muslimana) ne razumijevaju Kur'an kako valja, jer mu autorica oduzima transpovijesni smisao. Zaista „prepametno“ – jednim potezom obrisati tolike vjekove islamistike koju su razvijali i muslimani i nemuslimani!

2. Autorica osporava poslaničku misiju Muhammeda, situirajući ga kao izrazito političku figuru (nije bio ni sakraliziran, veli ona), iako su Muhamed i muslimanska zajednica od početka nastupali nedvosmisleno kao primatelji Božije Objave, kao pronosioci religije islam. Srećom, poslanik Muhamed je povijesna ličnost i sve se zna o njemu, o ashabima, o svakom detalju njegova života, pa ovo strahotno ideologijsko krivotvorenje „islamologinje“ ne može proći. No bitna je njena namjera i kontekst u kome djeluje, ali – o tome kasnije.

Zaista „prepametno“ – jednim potezom obrisati tolike vjekove islamistike koju su razvijali i muslimani i nemuslimani!

3. Konsekventno, ta prijetvorna i krivotvorna islamologinja tvrdi da islam nije imao „unaprijed formiranu teološku strukturu“, a povijesne i ne samo teološke činjenice govore da islam od početka nastupa kao monoteistička religija; to je sama duša njegova, i to je općepoznata povijesna činjenica. Zbog toga su progonjeni  poslanik Muhamed i njegova muslimanska zajednica...

4. Autorica osporava i to da što se neki (?) pozivaju na „naučne teorije“ (rekao bih: argumente) mjestimično iznesene u Kur'anu (ona navodi „veliki prasak“ kao primjer). No, zaboravlja da u sedmom vijeku Kur'an kaže kako „sve u vasioni plovi“ (36:40); kako je Allah taj koji svemir širi (51:47) a što je astronomija otkrila tek početkom 20. vijeka kasnije; da postoje dva mora čije se vode susreću a ne miješaju jer je među njima „prepreka“ (55:19-20), itd.  Ideološki opterećeni „naučnici“ vole prikrivati činjenice koje bi poremetile njihove polazne teze.

Koji su krajnji zaključci ovakvoga krivotvorenja?

1. Osporavajući da je Muhamed nastupao predstavljajući se kao prenosilac Božije Objave i da je kao takav djelovao na svoju sredinu i povijest, autorica falsificira ključne povijesne činjenice. Naime, činjenice da je Muhamed kao historijska ličnost bio i „sakralna“ osoba koja je pronosila vjeru islam te da je u tome svojstvu – u toj apsolutno ekspliciranoj misiji – djelovao na historiju autorica dovodi u odnos uzajamne isključivosti i time čini kardinalnu, fatalnu, metodološku grešku iz koje konsekventno nastaju sve pogrešni zaključci.

Konsekventno, muslimani su opaki falsifikatori i lažovi (to je implicirana poruke knjige!) i utoliko su veća opasnost, odnosno prijetnja

2. To znači da su (kasniji) muslimani falsificirali islam koji je nastupao, navodno, kao politički pokret a ne kao religija. Drugim riječima, i sam poslanik Muhamed krivo se predstavljao, i krivo su ga predstavljali njegovi potomci koji su ga „naknadno“ „sakralizirali“. 

3. Muslimani tokom povijesti od Muhameda do danas – poruka je ove knjige – žive u totalnoj (vjerskoj) zabludi i laži kao transpovijesnom falsifikatu.

4. Konsekventno, muslimani su opaki falsifikatori i lažovi (to je implicirana poruke knjige!) i utoliko su veća opasnost, odnosno prijetnja.

***

Ova knjiga nastaje u doba stasajuće islamofobije i predstavlja izuzetan doprinos daljem antagoniziranju prema muslimanima. Knjiga je opak recidiv. Ona, ova knjiga, potječe iz istog onog mentaliteta koji javno i svečano spaljuje Kur'an, ali je ona i opasnija jer se želi predstaviti pod velom nauke. No, ona je ideološki toliko kontaminirana, toliko ostrašćena, da predstavlja flagrantan primjer nasilja nad naukom, nad činjenicama, nad vascijelom mnogostoljetnom naukom o vremenu koje nije hijeropovijesno nego je jasno i činjenično očigledno povijesno. 

Istina je da je Muhamed bio povijesna a ne hijeropovijesna ličnost (sve se o njemu zna), ali je poenta u tome što je on mijenjao povijest kao pronositelj vjere islam

Knjiga koja bi da se predstavi kao naučno djelo naučno „puca“ na tome što radikalno razdvaja povijesno i sakralno pa tvrdi da Muhamed nije bio „sakralna“ nego samo povijesna osoba. Naučno, to je apsolutno neodrživo jer istina je da je Muhamed bio povijesna a ne hijeropovijesna ličnost (sve se o njemu zna), ali je poenta u tome što je on mijenjao povijest kao pronositelj vjere islam. 

Dakle, on je bio istovremeno i povijesna i sakralna ličnost – to je suština. Autorica ne vidi tu kapitalnu činjenicu, a vjerovatno neće da je vidi jer ima ideološki nagon da Muhameda i islam prikaže kao lažne, neautentične, naknadno sakralizirane itd. Time se odlučno diskvalificira njeno djelo kao naučno.

Ovaj rad dolazi iz potajnog arsenala islamofobije i djeluje u tom kontekstu. Možda i nije čudno da dolazi upravo iz Francuske jer je ideologizirani orijentalizam oduvijek bio najradikalniji upravo u Francuskoj. (O tome sam davno pisao u tekstu pod naslovom „Orijentalistika – problemi metodologije i nominiranja“ https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=178495)

Da, ovo je kulminacija orijentalizma u onom značenju u kome ga je kritički maestralno i globalno predstavio Edward Said.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala. 

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook