Biljana Plavšić, bivša potpredsjednica, a kasnije i predsjednica Republike Srpske, sada ima 95 godina i živi mirnim životom na periferiji Beograda. Ali Plavšić je osuđena ratna zločinka koja je odslužila zatvorsku kaznu zbog svojih djela tokom rata u Bosni i Hercegovini i nikada se iskreno nije pokajala za svoja djela. 

Nakon puštanja na slobodu, uporno je negirala svoju odgovornost. Upravo taj jaz između osude i njenog kasnijeg negiranja predstavlja polaznu tačku knjige "Madam ratni zločinac", u kojoj Olivera Simić, kroz više od stotinu intervjua, otkriva kako Plavšić shvata svoju ulogu u ratu, haškom suđenju i životu nakon zatvora, piše N1.

Četrnaestog decembra će se navršiti tačno 30 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Parizu, kojim je okončan dugi i krvavi rat i agresija na Bosnu i Hercegovinu. Sporazum, koji je prvobitno bio namijenjen isključivo okončanju rata i trebao je poslužiti kao privremeno političko rješenje u duboko podijeljenoj zemlji, još uvijek je na snazi ​​nakon sveg ovog vremena.

I to uprkos političkoj disfunkciji koja ograničava Bosnu i Hercegovinu u daljnjem razvoju i evropskim integracijama, kojima zemlja teži od početka novog milenijuma. Paradoksalno, moglo bi se reći.

Ako je Dejtonski sporazum okončao rat, postdejtonski period je prvenstveno utrošen na pronalaženje odgovornih za ratne zločine i genocid pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Jedna od ključnih ličnosti ovog perioda je bivša potpredsjednica i predsjednica entiteta Republika Srpska, Biljana Plavšić, koja je postala prva žena koju je međunarodni sud osudio za zločine protiv čovječnosti. Danas ima 95 godina i živi mirnim životom u jednom od predgrađa Beograda, prima srbijansku državnu penziju, a u dijelu srbijanskog političkog prostora i dalje se smatra nacionalnom heroinom. I opet, moglo bi se reći - paradoksalno.

Ratna zločinka koja i danas uživa status nacionalne heroine među mnogim Srbima

Upravo taj paradoks kako žena osuđena za ratne zločine danas može živjeti sasvim normalnim životom, dok je s jedne strane poštuju kao heroinu, dok je s druge strane za mnoge isključivo ratna zločinka koja bi i dalje trebala biti iza rešetaka, tema je knjige advokatice Olivere Simić pod nazivom "Madam ratna zločinka: Biljana Plavšić, srpska čelična lady".

Simić, rođen u Banjaluci, a posljednjih 20 godina živi i radi u Australiji, već dugi niz godina istražuje priče žrtava ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji.

Kako je rekla na predstavljanju knjige u Ljubljani, nikada u prošlosti nije imala posla s ratnim zločincima, jer nije mogla zamisliti da intervjuiše nekoga ko je počinio ratne zločine. Tada je, 2017. godine, odlučila da pozove svoju tetku, koja je dugogodišnja prijateljica Biljane Plavšić, i pita je da li joj može pomoći da uspostavi kontakt s njom.

- Nakon dva dana, tetka me je pozvala i rekla mi da je Biljana spremna za razgovor i da je mogu pozvati. Dala mi je svoj broj telefona, ja sam je nazvala, i tada sam još uvijek mislila da ću napraviti kratki intervju s njom. Uglavnom me zanimao njen život nakon odsluženja kazne - kakva je reintegracija, kako shvata vrijeme provedeno u zatvoru - objasnila je Simić.

Nakon nekoliko telefonskih razgovora, Biljana Plavšić joj je rekla da bi bilo najbolje da dođe iz Australije u Beograd kako bi intervjue obavila uživo, jer ima mnogo materijala koji joj želi pokazati.

"Sud ne zahtijeva od počinilaca da se pokaju za svoja djela"

Na osnovu više od stotinu intervjua, potom je napisala knjigu koja prvenstveno predstavlja Plavšićkinu perspektivu na cijeli proces podizanja optužnice, suđenja pred međunarodnim sudom, izdržavanja zatvorske kazne, puštanja iz zatvora i njenog kasnijeg života na slobodi.

U knjizi se također ističe da prilikom rehabilitacije ratnog zločinca sud ne zahtijeva pokajanje i žaljenje za djela za koja su osuđeni. Upravo je to razlog zašto, po njenom mišljenju, ključni cilj njihovog kažnjavanja ostaje neispunjen.

- Sud ne zahtijeva od počinilaca da se pokaju za svoja djela. Za rehabilitaciju je dovoljno da se dobro ponašaju u zatvoru - istakla je Simić. 

Biljana Plavšić je pred Haškim tribunalom optužena za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, ali je potom postigla sporazum sa sudom da se optužba za genocid povuče, te je na kraju osuđena na 11 godina zatvora zbog progona nesrpskog stanovništva tokom rata u Bosni i Hercegovini. Priznala je krivicu u zamjenu za odustajanje od preostalih sedam tačaka optužnice.

- Ona je priznala krivično gonjenje i na neki način se pokajala za ovo djelo na sudu. To je bilo 2001. ili 2002. godine. Razlog koji je sama navela za sporazum sa sudom bile su njene godine. Rekla je da ne želi prolaziti kroz cijeli pravni proces, dugotrajno suđenje i ispitivanje svjedoka. Plavšić mi je u jednom od intervjua rekla da ne želi suđenje, jer je tada već bila prilično stara i samo je željela da se slučaj što prije završi. Dobila je 11 godina zatvora, a puštena je nakon devet 2009. godine - objasnila je autorica Olivera Simić.

U brojnim intervjuima, Biljana Plavšić je kasnije više puta negirala da je odgovorna za bilo šta, također je negirala svoju odgovornost za donošenje bilo kakvih vojnih odluka, ali nije negirala da je trebala znati za određene stvari koje su se dešavale tokom rata.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)