Penzioni sistemi u oba entiteta u Bosni i Hercegovini suočavaju se s ozbiljnim rizikom dugoročne neodrživosti zbog sve nepovoljnijeg odnosa broja zaposlenih i penzionera. Nadležno federalno ministarstvo radi na mjerama za stabilizaciju sistema, dok ekonomski analitičar Zoran Pavlović upozorava da visoki doprinosi, dominacija indirektnih poreza i slaba povezanost javnog sektora s realnom ekonomijom dodatno ugrožavaju održivost penzionih fondova.

Po podacima nadležnih institucija iz augusta ove godine, u Federaciji BiH bilo je 460.260 penzionera i 541.921 zaposleni. To znači da na 100 penzionera dolazi oko 118 zaposlenih - omjer 1:1,18. Godinu ranije, omjer je bio povoljniji - 1:1,21, odnosno 121 zaposlena osoba na 100 penzionera.

Ovaj negativni trend rasta broja penzionera i smanjenja broja zaposlenih Feni su komentirali i iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

- Trenutni omjer jasno pokazuje da je penzijski sistem pod ozbiljnim pritiskom jer počiva na principu međugeneracijske solidarnosti. U praksi to znači da sadašnje generacije radnika uplaćuju doprinose iz kojih se finansiraju sadašnje penzije. Ako se ovaj omjer nastavi smanjivati, sistem postaje sve teže održiv - upozoravaju.

Navode da bi optimalan omjer za dugoročnu stabilnost sistema bio tri zaposlena na jednog penzionera, što je i standard prema kojem su usmjereni brojni evropski penzijski modeli.

- Dostići taj omjer nije jednostavno, ali to je cilj kojem dugoročno trebamo težiti jer samo tako možemo osigurati stabilnost i sigurnu isplatu penzija i u narednim decenijama - naglašavaju.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike priprema mjere s ciljem osiguranja dugoročne održivosti penzionog fonda, te kako kažu, na ovom pitanju rade oprezno i u fazama zajedno s Federalnim zavodom za penzijsko i invalidsko osiguranje.

U tom kontekstu, resorno ministarstvo već je pripremilo izmjene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje su upućene u daljnju proceduru Vladi i Parlamentu FBiH. Ukoliko Zakon bude usvojen, od 2026. godine usklađivanje penzija će se umjesto jednom, vršiti dva puta godišnje, 1. januara i 1. jula.

Do kraja ove godine penzije će se usklađivati po starom modelu kombinacije rasta indeksa potrošačkih cijena (inflacije) i stope rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP). Ova kombinacija se primjenjuje u omjeru 50:50, što znači da se penzije ne usklađuju u potpunosti s realnim troškovima života i rastom plata, već su ograničene ekonomskim pokazateljima koji su često umanjivali stvarni rast penzija.

Međutim, prihvaćanjem izmjena i dopuna Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, novi model koristiće omjer 60:40 u korist povoljnijeg faktora između prosječne plate i inflacije.

Ova promjena ima za cilj da penzije brže i pravednije prate ekonomske promjene, posebno u kontekstu inflacije i rasta troškova života.

Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike napominju da rade na inicijativama za poboljšanje održivosti penzionog sistema u nekoliko pravaca.

- Prvi je jačanje postojećih stimulacija za kasniji odlazak u penziju, jer je već zakonom predviđeno da se penzija povećava za svaki mjesec rada nakon 65. godine. Drugi pravac je povećanje zaposlenosti kroz aktivne mjere na tržištu rada, podršku prekvalifikacijama i zapošljavanju ranjivih grupa, jer veći broj zaposlenih znači i više uplaćenih doprinosa - pojašnjavaju.

Treći pravac na kojem rade je efikasnija naplata doprinosa i borba protiv sive ekonomije, što je direktan izvor stabilizacije Fonda, a to bi trebalo da se počne rješavati kroz najavljene fiskalne reforme.

- Da bismo govorili o ozbiljnim zahvatima koji će donijeti rezultate, moramo se voditi sveobuhvatnom slikom našeg socio - ekonomskog ambijenta, a svakako velika očekivanja imamo u predstojećim fiskalnim reformama jer će njihov ishod značajno odrediti budućnost i u penzijskom sistemu - naglašavaju.

Iz resornog ministarstva također ističu da je povećanje zaposlenosti važan faktor za jačanje penzijskog sistema, ali da nije jedina mjera koja može doprinijeti njegovoj održivosti.

Kao jednu od mogućih mjera navode i izmjene u sistemu doprinosa i poreza.

- Većina evropskih zemalja primjenjuje progresivan model oporezivanja, gdje oni s višim prihodima uplaćuju veći procenat, dok kod nas gotovo svi plaćaju isto. To je prostor o kojem treba ozbiljno razgovarati, naravno u okviru šire fiskalne reforme - poručuju iz Ministarstva.

Također, dodaju da se u javnom diskursu često spominju i kombinovani modeli, odnosno javni i privatni stubovi penzijskog osiguranja. Napominju da su ti kombinovani modeli već prepoznati aktuelnim Zakonom, ali da praksa nije pokazala veće interesovanje radnika za ovaj vid osiguranja.

- Oni su, naravno, primjenjivi, ali treba biti svjestan da prelazak na takav sistem zavisi od volje i odluka osiguranika, kao i da obavezivanje osiguranika na njih podrazumijeva visoke tranzicijske troškove, koje bi naš budžet teško mogao podnijeti bez detaljne pripreme. Zato o svemu razmišljamo postepeno i uvijek s ciljem da se zaštite i sadašnji i budući penzioneri - ističu iz ove institucije.

Kada su u pitanju prakse iz regiona ili drugih evropskih zemalja, kažu da univerzalnog rješenja nema, ali da postoje određene prakse koje bi se mogle prilagoditi prilikama u BiH.

- Većina evropskih zemalja radi na aktivaciji starijih radnika i omogućava fleksibilnije modele rada gdje se nakon sticanja prava na penziju može nastaviti raditi u manjem obimu, pa čak kombinovati plata i penzija. To je praksa koju mi već imamo u određenoj mjeri, ali je možemo dodatno ojačati i možda popularizirati među osiguranicima - pojašnjavaju.

Navode da su Hrvatska i još neke zemlje uvele višepilarne sisteme sa javnim i privatnim stubom, ali napominju da tranzicija zahtijeva snažnu fiskalnu podršku i dugoročno planiranje.

- U nekim evropskim državama uvedena je i praksa vezivanja starosne granice za penzionisanje uz očekivani životni vijek, što je jedan od načina da se automatski balansira sistem. Sve te mjere su zanimljive i potencijalno primjenjive, ali uvijek uz prilagodbu našem demografskom, fiskalnom i socijalnom okruženju - naglašavaju iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Slični izazovi i trendovi prisutni su i u Republici Srpskoj (RS) gdje se broj penzionera također povećava iz godine u godinu.

Po podacima Fonda PIO RS, u augustu ove godine bilo je 292.114 penzionera, što je porast u odnosu na 286.565 iz augusta 2024. Zvanični podaci o broju zaposlenih za august još nisu dostupni, ali prema statistici iz marta, broj zaposlenih iznosio je 289.328, dok je broj penzionera tada bio 283.280.

Ovi podaci pokazuju da se i u RS-u kao i u Federaciji BiH, penzijski sistem suočava s izazovima demografskih i ekonomskih kretanja.

Kada je riječ o usklađivanju penzija, u ovom entitetu one se redovno usklađuju jednom godišnje, 1. januara, u skladu sa procentom rasta prosječne plate i cijena na malo. Također, kada se tokom godine steknu uslovi, Vlada RS-a može donijeti odluku o vanrednom povećanju penzija. Tako su, Odlukom ove Vlade o dodatnom usklađivanju, zagarantovane penzije od 1. augusta vanredno povećane za tri posto. Ovo je 14. vanredno usklađivanje penzija od 2013. godine, odnosno ukupno 23, uključujući devet redovnih.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović u izjavi za Fenu komentirao je izazove s kojima se suočavaju penzioni fondovi u oba bh. entiteta, a oni, po njegovom mišljenju, jednim dijelom proističu iz činjenice da prihodi ostvareni kroz uplate indirektnih poreza, poput PDV-a, ne doprinose direktno razvoju ekonomije, privrede i otvaranju novih radnih mjesta.

- To u konačnosti dovodi do odnosa jedan zaposlenik i jedan penzioner - upozorava.

Situacija je, kaže, još nepovoljnija jer veliki broj zaposlenih prima minimalnu platu, što znači da se uplaćuju i minimalni doprinosi. Poslodavci se za to odlučuju prvenstveno zbog visokih stopa doprinosa, koje predstavljaju značajan teret za njihovo poslovanje.

Navodi primjer visokog fiskalnog opterećenja na plate u RS-u koje iznosi oko 74 posto, što, kaže, podstiče isplatu minimalnih plata i "rada na crno".

Analitičar još upozorava i na činjenicu da se 85 posto finansiranja javne administracije u BiH, uključujući institucije na državnom, entitetskom i lokalnom nivou, obezbjeđuje iz indirektnih poreza, prije svega iz prihoda od PDV-a. Preostalih 15 posto dolazi iz direktnih poreza, kao što su porezi na dohodak, dobit i doprinosi iz privrede i plata.

- Ono što bi trebalo biti je da se budžeti pune pola iz indirektnih i pola iz direktnih poreza, dok to, nažalost, nije slučaj u BiH - kaže Pavlović.

Podsjetio je da su se prije 2006. godine, kada je uveden PDV, budžeti punili uglavnom iz poreza na promet, koji se naplaćivao tek prilikom prodaje i naplate robe.

- Međutim, nakon uvođenja PDV-a, koji se naplaćuje unaprijed, bez obzira na to da li je roba prodata ili naplaćena, entitetske i državne vlade dobile su stabilan i predvidiv izvor prihoda, nezavisan od stvarnog stanja u privredi ili naplate direktnih poreza - pojasnio je.

Upozorava da ovakav sistem omogućava javnoj administraciji da funkcionira gotovo neovisno o realnom stanju u privredi i naplati direktnih poreza, što dugoročno može biti problematično za održivost ekonomije, a samim tim i penzionih sistema.

Ekonomski stručnjak ukazuje na dugoročnu neodrživost penzijskog sistema i u kontekstu savremenih trendova u oporezivanju i finansiranju javnog sektora. Pavlović, kao i Federalno ministarstvo za rad i socijalnu politiku, podsjeća da savremeni model demokratije i slobodnog tržišta, kakav danas postoji, omogućava najbogatijima da izbjegnu plaćanje poreza u skladu sa svojim stvarnim prihodima, dok se teret poreske naplate prebacuje na siromašnije.

To je, kaže, dovelo do situacije u kojoj je upitno koliko dugo i kako će moći da se isplaćuju penzije u budućnosti.

- Ne bude li bilo više radnika na jednog penzionera, bojim se da se penzije onih koji danas rade neće moći isplaćivati, osim ako se entiteti ne budu zaduživali da bi isplatili penzije, a to je najgora moguća opcija u ekonomiji koja postoji - potcrtao je Pavlović.

Kao jedno od mogućih rješenja, predlaže da se plate zaposlenih u javnom sektoru vežu za prosječnu platu radnika u privredi, čime bi se, kako navodi, političari i javni sektor direktno povezali sa stvarnim stanjem u ekonomiji.

Također, smatra da bi doprinosi na plate trebalo da budu ograničeni na 50 posto, jer bi to, prema ekonometrijskim analizama, motivisalo poslodavce da prijavljuju pune plate i smanjilo sivu ekonomiju.

- Kada biste danas bilo kog poslodavca anonimno pitali da li bi isplaćivao punu platu preko računa kad bi opterećenja bila 50 posto, odgovor bi bio pozitivan - smatra Pavlović.

Na kraju zaključuje da trenutna politika visokih opterećenja na plate i težnja vlasti da prikupe što više prihoda kroz poreze i doprinose, negativno utiče na razvoj privrede i poslovnog ambijenta.

(FENA/ad)