Deponije postoje da bi se zaštitili okoliš i ljudi. Osim u Bosni i Hercegovini. Cijela zemlja ima svega nekoliko sanitarnih deponija. Dakle, nekoliko isplaniranih, izgrađenih i opremljenih prostora na kojima se otpad odlaže s minimalnim posljedicama na životnu sredinu. Ono što je Sarajevo i okolina udisalo prije nekoliko dana došlo je s deponije kakva postoji gotovo svuda. I problem po zdravlje stanovništva nije ugašen sa vatrom. Za neke od naših sagovornika upravo je taj plamen i dim bio prikaz našeg društva. U Novom danu zabrinjavajuće poruke poslali su pravnica Azra Berbić iz Ateljea za društvene promjene ACT i pulmolog, doktor Edo Selimić., piše N1.

- Problematika deponija u BiH, pa i ovoj u kojoj je aktivan požar, nije samo pitanje zaštite okoliša na nivou gdje ćemo mi smjestiti otpad, ni to da se mi brinemo o deponijama i kako one utiču na nas u trenutku kad one gore. Mi smo se bavili ovom deponijom već neko duže vrijeme, upravo zbog žalbi i pritužbi građana i građanki koje žive tu u blizini. Činjenica je da je sama deponija nije legalna, najmanje joj nedostaju vodne i ekološke dozvole, prema zadnjim informacijama koje smo mi dobili od javnog preduzeća koja njome upravlja. Mi smo čak došli u posjed, odnosno pratili smo da se odvijao taj proces, koji je upravo nazvan, zanimljivo, projekat sanacije deponije s ciljem zaštite voda i riječnih tokova. Voda je stvarno ljudsko pravo, ona je međunarodno priznata kao tako i BiH jeste država koja je poznata da ima dosta izvora pitke vode, pijače vode, međutim mi njima prvo ne upravljamo adekvatno, a drugo ne brinemo o njima adekvatno - kazala je pravnica Azra Berbić iz Ateljea za društvene promjene AC.

Ističe da je ovo možda "najekstremniji primjer zato što se radi o jednoj deponiji koja dugoročno, ozbiljno može ugroziti sve podzemne vode, riječne tokove, ne samo zbog ovog požara koji se desio, nego i generalno zbog otpadnih voda i samog procesa razdvajanja otpada, zbog svih materija teških metala koji nastaju u tom procesu".

- Međutim, zaista je alarmantno da imamo u ovom trenutku jednu aktivnu deponiju gdje je bio aktivan požar jako dugo. Ja vjerujem iskreno, možda nije u ovom obimu aktivan požar, ali da je on još uvijek aktivan, i da mi imamo sve te otrovne materije koje se ispuštaju u našu životnu sredinu. Mi ne znamo kakva je tu izolacija, da li postoji neka uopće izolacija, jer nemamo organ kontrole, ne znamo na koji način ćemo se kontrolisati - dodala je.

Navela je kako je Fondacija Akcija uputila zahtjev za inspekcijski nadzor ekološkoj inspekciji. Nadaju se da će inspekcija hitno izaći jer je, kako je istakla, ovo gorući problem.

- Ovdje sam zaista radi o jednoj hitnoj stvari, pa se nadamo da će inspekcija u skladu s tim postupati. Možda je već postupala, ne znamo da li je stigao taj zahtjev do njih. I da će stvarno izreći neke mjere zaštite i opomene. Međutim, ono što je problem ovdje je sistemski problem. Mi u Bosni i Hercegovini imamo sigurnost pročišćenja ovakvih deponija. Ja dolazim iz općine Kakanj gdje također građani vode borbu zbog jedne deponije kojom se ne upravlja na adekvatan način. Iako u kakankskoj regiji, u regiji Zeničko-dobojskog kantona ima jedna deponija, koja je, kao što vi malo prije naveli, sanitarna, kojom se upravlja na neki odgovoran i efikasan način. Mi imamo jednu građevinsku deponiju kojom se ne upravlja na adekvatan način. I te direktne posljedice osjećaju ljudi. I to nije samo slučaj u Kaknju, u Istočnom Sarajevu. To je slučaj širom naše države. Da imamo bezbroj tih deponija koje su bez ikakve kontrole, bez nadzora organa javne vlasti. Na njima se odlaže smeće. Mi ne znamo nikakve sve vrste smeća tamo možemo očekivati - kazala je Berbić.

Kao pozitivan primjer dobrog upravljanja navela je javnu deponiju u Tuzli u kojoj se, istakla je, trude da ispoštuju najviše standarde.

No, sve što se dešavalo proteklih dana, ali i godina, nije ostavilo traga samo na biljni i životinjski svijet. Zdravlje građana je, iako nisu svjesni, itekako ugroženo, a u opasnosti su, ističe dr. Selimić, i nerođene bebe. Pitali smo ga šta smo to udisali proteklih dana?

- Mi to udišemo jako dugo i udisat ćemo sa ovakvom vlašću neodgovornom jako dugo. Jer sve ovo što udišemo od 12 mjeseci i tokom godina, mi smo 4 mjeseca izloženi upravo tim teratogenim, mutagenim, karcinogenim jedinjenjima i to traje godinama. Jedini razlog je što ljudi koji su u vlasti misle isključivo na sebe, a pohlepa je čudo, oni gledaju da će napraviti hotel, zgradu, podzemnu garažu, benzinsku pumpu i neki novac obrnuti. Njih apsolutno ne interesuje to. Mislim, interesantan je to način razmišljanja. Ti ljudi ako su napravili neke apartmane po Bjelašnici i kuda sve, ne razmišljaju da za nekih 8-10 sati moraju ući u sarajevsku kotlinu. Dakle, oni ne razmišljaju da će im sutra kćerka ili snaha roditi neko dijete sa malformacijama. Ovaj prostor u kojem mi živimo, a gdje su oni plaćeni da brinu o tome, je nezaštićen. Ti ljudi uopšte nemaju odgovornosti za ono za što su postavljeni. Ovo što se sada desilo i ovo što sam rekao da je kancerogeno na desetu, u stvari to je više onako kolokvijalno rečeno. Mi apsolutno nemamo tih jedinica za mjerenje toga - rekao je Selimić u Novom danu.

Ističe da sve silne nuklearne probe koje su urađene prije 50, 60, 70 godina, sad nam dolaze na naplatu.

- Ovo što mi udišemo sada, ovo je sad jedan incident i mi smo to par dana udisali i sve se diglo na noge i kao završena priča. Nije završena priča jer ovo što gori ovo nije deponija, ovo je smetljište najobičnije. Ulazi ko hoće i kako hoće, odlaže komunalni, industrijski, pa je vrlo upitno i ti specijalni otpadi tipa farmaceutskog, medicinskog, da li završava to na tom smetljištu ili ga oni u skladu sa odlaganjem smeća odlažu. Ljudi direktno krše zakone, ciljano ih krše - naveo je.

Pojasnio je da sa svake deponije, sa svakog smetljišta konstantno izlaze neki gasovi u kojima je oko 50% metana.

- Znamo da je metan izuzetan za staklenički fenomen, da je 80 puta jači od tog proglašenog, ozloglašenog ugljen-dioksida. Tu vam izlazi azot-dioksid koji je izuzetno poguban po zdravlje. Tu vam dolazi prizemni ozon koji se tom reakcijom između azot-dioksida i organskih stvara isparenja. Jedinjenje koje ima izuzetan potencijal oksigenacije. Mi stalno govorimo o nekim slobodnim radikalima. To su neke nestabilne molekuli kiseonika koje oštećuju tkiva, ćelije, gdje nikad ne znate u tom oštećenju kad će ta ćelija maligno se promijeniti i poslije toga je završena svaka priča. Dakle, svaka deponija, i najhigijenskija, najsanitarnija, ona konstantno izbacuje te neke gasove, neke amonijake i šta već sve ne. A možete misliti šta se dešava sa ovakvim smetljištima koja nisu ni ograđena, nemate nikakve kontrole šta se unosi, da li se unosi stara potrošena ulja koja su izuzetno kancerogena, ovo vam je teratogeno. Dakle, nerođeno dijete je u opasnosti da se rodi s nekom malformacijom. To vam je mutageno jer onog momenta kad vam izmijeni genetski kod, kad vam se na tom smetlijštu pojavi pacov sa dva repa, tada je završena priča. Ljudi ne razumiju, ne razmišljaju da sve ovo prva kiša kad padne, ode u zemlju. Ovo je crnomorski sliv, ovo što pravi u Krupcu dolazi do Crnog mora. I mi se mislimo, neće, tamo je negdje kod komšije i njegova će krava crknuti, neće - naglasio je.

Upozorio je kako su djeca do osnovne škole najugroženija jer respiriraju 3-4 puta više nego odrasli ljudi, što je puno više udahnutih štetnih agenasa, a puno više teških metala se u tkivu zadržava.

- Onda imate te čestice koje su lebdeće, te organske, neorganske, koje su ispod 2 mikrometra. Nemate te barijere, ni placentarne, ni nikakve, gdje ta čestica neće doći. To nerođeno dijete je ugroženo. I onda vam poslije djece i trudnice dolaze hroničari, dolaze stariji ljudi sa smanjenim odbrambenim mehanizmom i tu ulazimo u jedan začarani krug - upozorio je.

(DEPO PORTAL/mm)