Izvor: Al Jazeera Balkans
Piše: Fuad Kovačević

Nekome je to možda bilo simpatično i zvučalo je kao čin dobre volje, ali nedavna izjava državnog ministra finansija i trezora Srđana Amidžića po kojoj on i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac „vole Bosnu“ (i Hercegovinu) trebala je valjda biti dokaz da je sada jasno kako ne stoji epitet da njih dvojica nešto koče.

Istina, priznao je Amidžić kako je nesporno da njihove kolege iz reda bošnjačkog naroda u Vijeću ministara, prije svih Edin Forto (komunikacije i promet) i Elmedin Konaković (vanjski poslovi), više „vole Bosnu“ od ministara iz bh. entiteta Republika Srpska, ali da to ne pokazuju na djelu, jer dovode u pitanje funkcioniranje svih institucija tako što nisu dali podršku izmijenjenom budžetu institucija Bosne i Hercegovine.

Nekome je to možda bilo simpatično i zvučalo je kao čin dobre volje, ali nedavna izjava državnog ministra finansija i trezora Srđana Amidžića po kojoj on i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac „vole Bosnu“ (i Hercegovinu) trebala je valjda biti dokaz da je sada jasno kako ne stoji epitet da njih dvojica nešto koče.

Istina, priznao je Amidžić kako je nesporno da njihove kolege iz reda bošnjačkog naroda u Vijeću ministara, prije svih Edin Forto (komunikacije i promet) i Elmedin Konaković (vanjski poslovi), više „vole Bosnu“ od ministara iz bh. entiteta Republika Srpska, ali da to ne pokazuju na djelu, jer dovode u pitanje funkcioniranje svih institucija tako što nisu dali podršku izmijenjenom budžetu institucija Bosne i Hercegovine.

Neka plate iz entitetske kase

Šta li će sada izmisliti i ponuditi državni ministar finansija i njegovi nalogodavci, na koja će vrata državnih institucija gdje ima novca zakucati i zatražiti 55 miliona eura, „šta košta da se plati“, da mu se „voljena“ Bosna i Hercegovina više ne bruka po svijetu, da razni mešetari i ovršitelji ne hodaju okolo i u bescjenje kaparišu i izuzimaju državnu imovinu? 

Kako „namaknuti“ te novce zbog nikad pokrenutog projekta vrijednog 83 miliona eura, dogovorenog s kompanijom koja ima jednog zaposlenog i aktivom od pedesetak hiljada eura? 

Na koji način vlastiti nemar, javašluk, bahatost (moguće i kriminal i pranje novce – to će, možda, istražiti pravosudni organi) adresirati i račune poslati na druge, pa makar im morali ljubav pokazivati?

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)