Sinoćnji neuspjeli pokušaj hapšenja Milorada Dodika, predsjednika entiteta RS, od strane Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koji je spriječen intervencijom naoružanih policijskih snaga RS-a u Istočnom Sarajevu, predstavlja ozbiljan udarac na autoritet države Bosne i Hercegovine. 

Ovaj incident ne samo da produbljuje institucionalnu krizu, već i razotkriva nedostatke međunarodnih sigurnosnih snaga prisutnih u zemlji, posebno EUFOR-a, te postavlja pitanje političke odgovornosti domaćih lidera, posebno koalicije "Trojka".

 
Trenutne trupe EUFOR-a u Bosni i Hercegovini predstavljaju više simbolički ostatak međunarodne misije nego efektivnu sigurnosnu silu sposobnu za odgovor na kompleksne sigurnosne izazove 21. vijeka. Ograničene brojčano, defanzivno koncipirane i logistički nedorasle stvarnim prijetnjama, ove snage ne posjeduju ni taktičke kapacitete ni politički mandat da zaustave destabilizacijske procese koje u BiH predvode radikalizirani proruski politički akteri, poput Milorada Dodika. 

Ako se prisustvo međunarodnih vojnih snaga u BiH svede na pasivno promatranje dok se državne institucije ponižavaju, onda se s pravom postavlja pitanje: kojoj svrsi EUFOR još služi?

Sinoćnja drama u Istočnom Sarajevu, kada su pripadnici entitetske policije naoružani dugim cijevima spriječili pokušaj zakonitog hapšenja Milorada Dodika, otvorila je novo i krajnje zabrinjavajuće pitanje: gdje su bile međunarodne sigurnosne snage EUFOR-a dok se pred očima javnosti rušio ustavni poredak Bosne i Hercegovine? Ne samo da nisu pomogli, već se postavlja pitanje – jesu li možda i indirektno asistirali Dodiku? 

Odsustvo EUFOR-a u kriznim satima, uz potpunu šutnju njihovog štaba, ostavlja prostor za sumnju da su informacije o potencijalnoj akciji mogle procuriti, a da u najboljem slučaju nije učinjeno ništa da se institucionalni integritet države zaštiti. Ako se prisustvo međunarodnih vojnih snaga u BiH svede na pasivno promatranje dok se državne institucije ponižavaju, onda se s pravom postavlja pitanje: kojoj svrsi EUFOR još služi?

U ovom kontekstu, sve više se ističe potreba za povratkom britanskih trupa u misiju EUFOR-a. Britanske snage, s bogatim iskustvom u vođenju složenih operacija i dubokim razumijevanjem balkanskog konteksta, mogle bi značajno doprinijeti stabilizaciji situacije. U britanskom parlamentu već se raspravlja o mogućnosti ponovnog angažmana u BiH, što ukazuje na rastuću zabrinutost za sigurnosnu situaciju u zemlji. 

Historija regiona – a posebno iskustva iz 1990-ih – jasno pokazuju da oni koji čekaju da se krize same razriješe, na kraju ostaju zarobljeni njihovim posljedicama

Međutim, odgovornost za eskalaciju krize ne leži isključivo na međunarodnim akterima. Domaća politička elita, posebno koalicija "Trojka", snosi značajan dio krivice. Njihova neodlučnost, nedostatak strategije i neefikasno upravljanje državnim institucijama omogućili su Dodiku da kontinuirano podriva ustavni poredak i izaziva krize koje prijete stabilnosti zemlje. Umjesto da preuzmu proaktivnu ulogu u očuvanju teritorijalnog integriteta BiH, lideri "Trojke" često su se povlačili pred pritiscima i izbjegavali donošenje ključnih odluka.

S obzirom na sve veće tenzije i prijetnje po sigurnost, jasno je da je potrebna hitna i odlučna akcija. Povratak britanskih trupa u BiH, uz jačanje kapaciteta EUFOR-a i proaktivniji pristup domaćih političkih lidera, ključni su koraci ka stabilizaciji zemlje i očuvanju njenog suvereniteta. 

U političkoj kulturi Zapadnog Balkana važi nepisano pravilo da pasivnost nikada nije donijela stratešku prednost. Historija regiona – a posebno iskustva iz 1990-ih – jasno pokazuju da oni koji čekaju da se krize same razriješe, na kraju ostaju zarobljeni njihovim posljedicama. Trenutna neodlučnost probosanskih snaga da preuzmu inicijativu podsjeća upravo na taj opasni obrazac.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook