Nemile scene desile su se sinoć na Olimpijskom bazenu Otoka. Trenerima koji rade s djecom s poteškoćama u razvoju zabranjen je boravak na bazenu i pozvana policija da ih prisilno udalji.

Tu je bila Edita Gojak, majka djeteta s autizmom koje upravo uz pomoć trenera vježba na spomenutom bazenu.

- Moje dijete je uključeno na te tretmane na bazenu manje od godinu. Mi smo od ranije pokušavali dijete uključiti na plivanje, međutim nismo bili u prilici zato što nismo mogli pronaći adekvatnu osobu, adekvatan klub koji bi radio sa djetetom koji je 100 postotni invalid, dijete s autizmom, kojem je potreban nadzor bukvalno sve vrijeme dok je u bazenu – kazala je Gojak za Avaz.

Kada je upoznala sadašnjeg trenera njenog djeteta, istog tog koji je sinoć izbačen sa Olimpijskog muzeja, zamolila ga je da radi s njenim djetetom

- On je magistar sporta, licencirani trener. Zamolila sam ga da pokuša da bar moje dijete neku vrstu rekreacije ima. To mu je jedina vrsta zabave, fizičke aktivnosti koju on može imati, koja njega ispunjava i čini, ne mogu reći sretnim nego presretnim. I njega i nas, mene i mog muža. To je nešto u čemu smo se zaista pronašli. Međutim, jučer nakon što sam kontaktirala čovjeka koji radi sa mojim djetetom, upozorio me je, rekao mi je da ja moram, kao majka ući na bazen sa djetetom, da ja moram pratiti rad svoj djeteta, upravljati njegovim treningom. Da ja preuzmem odgovornost, da ja vodim trening kao da sam ja stručna osoba... To je jako teško i da je tipično dijete, a ne dijete koje neće da sluša naređenja. Da sam mogla, ja bih svoje dijete trenirala sama, ne bih tražila nekoga koji je stručan. On me je upozorio. I sinoć sam došla na bazen s djetetom, prošla sam bez problema jer sam došla među prvima. Dijete je počelo da pliva – ispričaja je Gojak.

Dodala je da se osjetila napeta situacija, da su oko bazena hodali ljudi za koje misli da su iz obezbjeđenja.

- Hodali su oko čovjeka koji je, mogu reći, s najviše djece sa teškoćama u razvoju radio, koji ima potpuno povjerenje roditelje, koji ima toliku empatiju prema našoj djeci... Organizirao je i takmičenje za našu djecu, da mi osjetimo tu draž. Toliko je ljudi oko njega hodalo da sam imala osjećaj da jedina osoba koja radi na bazenu na taj način je naš trener. Tražili su od njega da napusti staze, da mora izaći sa bazena, jer kao nema rezervisano to mjesto za trening. Čovjek je imao njihovu kartu i nije želio da izađe, jer je tu legalno na bazenu. Boravi kao svaka druga osoba, kupi kartu, uđe na bazen i koristi usluge bazena u rekreativnom dijelu. Pošto nije htio izaći došla su dvojica policajaca. Pokušali su i oni sa obezbjeđenjem koje je maltene, nije bilo fizičko kontakta, ali prinosio se treneru i naređivao da izađe. Grozna situacija. Prišla sam kao majka da vidim šta se dešava. Tražili su da se sklonimo, rekla sam i njima da ja svoje dijete ne mogu da ostavim u bazenu samo, ja moram biti tu – kazala je Gojak.

Ispričala je i da su tražili od njih da razgovaraju u kancelariji što je ona odbila, jer nije mogla ostaviti svoje dijete.

- Neki roditelji su otišli. Vidjeli smo da se situacija neće tako lako riješiti, zvali smo policiju da pošalju patrole, došlo je interventno odjeljenje policije i oni su se začudili šta drugi policajci tu rade. Kada su došli, malo se situacija smirila, jedni su otišli kod direktora na sastanak, mi smo ostali na bazenu strijepeći šta će se desiti. Neki uposlenici bazena su prilazili, tražili i dalje od trenera da izađe, pokušala sam objasniti da ja svoje dijete imam pravo dovoditi, da nam ne može niko to uskratiti i da mogu ja dati povjerenje nekoj osobi da bude sa mojim djetetom – istaknula je Gojak.

Vidjela je, kaže, saopćenje koje je Olimpijski bazen uputilo javnosti u kojem se, između ostalog navodi da je JP Olimpijski bazen Otoka stavio na raspolaganje slobodno korištenje plivališta atipičnoj djeci i njihovoj pratnji, kroz Projekat rehabilitacije u vodi djece i osoba sa poteškoćama u razvoju.

- U prvoj fazi projekta, Olimpijski bazen Otoka je čak plaćao tu grupu trenera da rade na realizaciji projekta, sve dok nisu utrošena projektna sredstva, a svoj atipičnoj djeci i njihovoj pratnji nastavili smo ustupati plivalište bez ikakve naknade – saopćili su.

No, Gojak tvrdi da djeca jesu dobila pravo da uđu besplatno na bazen na period od godinu.

- Oni su za taj novac koji su dobili trebali obezbijediti nama i osobu koja će borati sa našom djecom, koja će raditi sa našom djecom i pružiti tu rehabilitaciju na koju se oni pozivaju. Ali oni nemaju taj kapacitet. Oni nemaju trenere koji će raditi s tom specifičnom djecom, imaju oni određen broj trenera koji rade grupne treninge i slično. Na kraju krajeva, imamo pravo izbora koga želimo ko će raditi sa našom djecom. Ti ljudi ne rade ništa loše, mimo propisa, mimo zakona. To su ljudi koji su nama i našoj djeci pružili ono što je rijetko danas da nam neko pruži u ovom društvu – rekla je Gojak vidno potresena.

Svjesna je da je grad Sarajevo ograničen po pitanju bazena i istaknula je da bi rado da imaju drugu opciju.

- Da smo imali neku drugu opciju do sad bi je pronašli. Ovo nam je bila idealna opcija i to nam je bilo jedino rješenje koje smo mi imali za rad s našom djecom. Mi ne želimo odustati i nećemo odustati. Razmišljam da ako se nešto ne riješi, da podnesem prijavu zbog stresa, zbog ponižavanja koje smo doživjeli sinoć na bazenu od uprave, osiguranja i policije. Znači, to je bukvalno za nas poniženje. To doživjeti na jednom sportskom terenu je zaista poražavajuće i ponižavajuće. I diskriminirajuće. Nehumano je. Guraju nas u četiri zida, tu da zatvorimo svoju djecu i da se ničim ne bavimo – na rubu suza je rekla Gojak.

Tačno je kaže da djeci s poteškoćama u razvoju nije zabranjen ulaz na Olimpijski bazen Otoka.

- Ali ne mogu angažovati trenera kojeg ja želim, a ne mogu ni sama ući na teren i biti sa svojim djetetom. Šta onda to znači? Znači da moje dijete ne može na bazen! Imam osjećaj da prave privatnu ustanovu, gdje će samo uposlenici bazena imati pravo da daju te neke treninge ili da oni prave ustvari u kojim i pod kojim uslovima će neko dolaziti. Našem treneru je rečeno da može rezervisati termine za našu djecu u periodu od 13 do 15, čini mi se, tako taj neki period kada smo mi roditelji na poslovima, djeca u školama. A tada je bukvalno bazen prazan, znači bukvalno hoće da naša djeca ne smetaju nikome. Ovo je nehumano, zaista poražavajuće – zaključila je Gojak za Avaz.

(Avaz.ba/DEPO PORTAL/au/Foto: Facebook)