Nedžad Latić analizira
Zašto Bošnjaci nemaju odgovor na Dodika? Na trenutnu političku krizu treba gledati kao veliku šansu za novu BiH!
19.03.25, 11:13h
U svom posljednjem nastupu u Centralnom dnevniku kod Senada Hadžifezovića, od prije mjesec dana, dosta stidljivo sam prognozirao da politička kriza u Bosni i Hercegovini podsjeća na krizu iz ‘91. te sam sugerirao na formiranje jedinstvenog bloka, fronta, ili pokreta za odbranu državnih institucija. Zašto to nisam (gromo)glasnije artikulirao? Jednostavno nisam želio biti shvaćen kao ratnohuškač.
No, i da sam to iskazao u mnogo radikalnoj formi sumnjam da bi polučio veće interesovanje kod stranačkih bošnjačkih lidera nego inače. Ovdje je uvriježeno ponašanje da je važnije ko govori, nego šta govori. A nisam te procjene javno izgovorio onako iz hira, već na osnovu razgovora kojeg sam vodio prije par mjeseci sa vrlo bliskim saradnikom Milorada Dodika koji me je upozorio kako će se ovaj ponašati u slučaju osuđujuće presude. „Mi ga nećemo moći obuzdati“, ponavljao je. „Eskalirat će situacija toliko da se bojim najgoreg epiloga!“
Taj sagovornik je vjerovao da ću njegovu zabrinutost prenijeti nekim važnim i ozbiljnim bošnjačkim glavama, mnogo važnijim i ozbiljnijim od lidera Trojke, Nemrina Nikšića, Dine Konaković i Edina Forte. Naravno da nikom od političara nisam prenio njegove poruke; hem što nemam kontakta sa njima, hem što sam smatrao da su sami svjesni toga ako dobivaju takve informacije od obavještajne agencije.
On što vidim kod bošnjačkih političara jeste odsustvo svijesti o ozbiljnosti situacije. Stoga mi se čini da je samo Zagorka Grahovac, poslanica Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske, imala ozbiljan politički nastup i iznijela ozbiljne političke ocjene o Dodikovom antiustvanom potezu
Na koncu, sam Dodik onakav kakav je, bahat i iritantan, nije ni krio ovakave svoje političke namjere. Naprosto je procijenio da je to momentum kad se odvažio preći „crveni liniju“.
Sad je situacija takva da se iščekuje njegovo hapšenje i privođenje od strane policijskih agencija.
Pošto sumnjam da će se neko odvažiti na takava potez, bio bih presretan da me Ramo Isak, na primjer, demantira.
On što vidim kod bošnjačkih političara jeste odsustvo svijesti o ozbiljnosti situacije. Stoga mi se čini da je samo Zagorka Grahovac, poslanica Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske, imala ozbiljan politički nastup i iznijela ozbiljne političke ocjene o Dodikovom antiustvanom potezu. On je poručila da joj se ne čini da Dodik ima podršku naroda u potezima koje sada povlači, što bih se mogao složiti s njom, jer je ranije preferirao referendum kao oblik seperacije RS-a od BiH.
“Moj dojam je da je donošenje ustava instrument za daljnje pregovore. On (Dodik) se izjasnio da je ovo pozicioniranje RS, i za razgovor s partnerima iz Federacije BiH i drugim faktorima. On je danas naglasio da do kraja po proceduri usvajanja može proći godina i po. Zaista se nadam i iskreno vjerujem da nema namjere da odcijepi RS i da je izolira, to bi za sve nas, a najviše građane RS bila katastrofa”, navela je Grahovac.
Zanimljivo je da je i predsjendik HDZ-a Dragan Čović, prije brifinga kojeg je imao kod hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, preferirao otvaranje novih pregovora i dogovora kao izlaz iz političke krize.
Sa Silajdžićem se može polemizirati na osnovu toga da je sam kreator i potpisnik Daytonskog mirovnog sporazuma, ali ostaje pitanje ko bi danas ispred Bošnjaka uopće mogao sjesti za pregovorački sto oko novog ustrojstva države
Od bošnjačkih lidera samo je predsjednik NiP-a Elmedin Konaković natuknuo kako se treba vratiti na „neumske postavke“ novih razgovora. Niđe veze?!
I na koncu se oglasio Haris Silajdžić u intervju Al Jazeeri gdje je ponovio svoje stare floskule o krivici i umiješanosti Beograda u političku krizu u BiH, tvrdeći da ideja velike Srbije nije ugasla. On je također mišljenja da Daytonski sporazum treba zamjeniti novim ustavom kojeg treba nametnuti EU.
Sa Silajdžićem se može polemizirati na osnovu toga da je sam kreator i potpisnik Daytonskog mirovnog sporazuma, ali ostaje pitanje ko bi danas ispred Bošnjaka uopće mogao sjesti za pregovorački sto oko novog ustrojstva države.
Svakako bi bilo bolje da je Silajdžić iskoristio ovaj intervju da alarmira islamske zemlje, možda da pozove predstavnike Konferencije islamskih zemalja (OIC) da reagiraju na prijeteću sistuaciju u BiH. Čak bi bilo mnogo efektnije da je skoknuo malo do Istanbula, što mu je bio raniji adet, i da popriča sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, čija zemlja u PIC-u predstavlja sve islamske zemlje. Sumnjam da bi se Erdogan složio s njim da je Beograd kreator krize u BiH.
Na koncu već neki intelektualci prozivaju lidere opozicione Trojke, Bakira Izetbegovića, Željka Komšića i Semira Efendića da se uključe i daju odgovor na nastalu političku krizu jer ga lideri Trojke u vlasti nemaju.
Tačno je uočeno od strane tih intelektualaca da se bošnjački lideri kriju iza stranačkih saopćenja u kojima osuđuju ili pozivaju međunarodne faktore na akciju. Ali, avaj, po poruci vuci mesa ne jedu!
Stoga je degutantno ponašanje predsjednika SDA, koji se obraća javnosti sa masovnih stranačkih iftara o trenutnoj krizi. Da on ima politički instikt stvarnog nacionalnog lidera, on bi ovu krizu iskoristio za kontraofanzivu, jer je više nego očito da Dodik nikad nije bio u lošijoj poziciji kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni
Stoga je degutantno ponašanje predsjednika SDA, koji se obraća javnosti sa masovnih stranačkih iftara o trenutnoj krizi. Da on ima politički instikt stvarnog nacionalnog lidera, on bi ovu krizu iskoristio za kontraofanzivu, jer je više nego očito da Dodik nikad nije bio u lošijoj poziciji kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni.
Čak šta više, za jednu takvu kontraofanzivu svaki bosanski lider bi imao i podršku regionalnih, pa čak i mnogih evropskih lidera i instanci.
I opet, u tu kontraofanzivu niko ne bi mogao, niti trebao ići sam, već sa svim drugim Dodikovim oponentima, kao i sa drugim stranačkim liderima koji su raskinuli koaliciju sa njegovom strankom.
Dakle, u svakoj krizi je šansa i za uspjeh. Stoga ponavaljam: da imaju imalo političkog nerva u sebi svi probosanski lideri, posebno bošnjačkih stranka, ovu bi krizu iskoristili za političko otrežnjenje građana i revitalizaciju državnosti Bosne i Hercegovine!
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
(DEPO PORTAL/dg)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook