Nalog visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojim se zaključci Narodne skupštine (NSRS) doneseni na 16. posebnoj sjednici stavljaju van snage, kao akt nije zasnovan na odredbama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, nema pravno dejstvo i ne predstavlja adekvatan isntrument za mirno rješavanje pravnog spora.

Ovo je navedeno u današnjem saopćenju NSRS-a.

Dodali su i kako "pokušaj pravnog izjednačavanja Naloga sa prethodno oktrojisanim spornim zakonom po čijim odredbama se vodi postupak protiv predsjednika RS-a predstavlja vid zastrašivanja narodnih poslanika i svjedoči nepoznavanje ili svjesno odstupanje od pravnih normi i standarda što je karakteristično za totalitarne režime iza kojih istorijski stoje najteža doba svjetskih ratova i zločina koji su počeli kao rezultat kršenja međunarodnog prava".

Saopćenje NSRS-a prenosimo u cijelosti.

Uvažavajući stav Evropske komisije za demokratiju putem prava (Venecijanska komisija) broj: 337/2005 usvojenom na 63. sjednici održanoj 10. i 11. juna 2005. godine, koje je dato kao odgovor na pitanje Evropskog suda za ljudska prava: „Da li su aneksi Opšteg okvirnog sporazuma predmet međunarodnog prava?“, a u kojem je Venecijanska komisija zaključila da se aneksi „moraju smatrati međunarodnim ugovorima. Njihov karakter ili tumačenje se, stoga, rukovode međunarodnim pravom, naročito Bečkom konvencijom o pravu međunarodnih ugovora.

Ističući da je RS putem opunomoćja zastupala SRJ u postupku zaključivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (dalje: Dejtonski mirovni sporazum), kako je to navedeno u njegovoj preambuli kao i to da je RS bila strana u pregovorima na kojima su stanovljeni tzv. Ženevski i tzv. Njujorški principi kao okosnice samog aneksa 4 odnosno samog Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Naglašavajući da je RS ugovornica u svim aneksima Dejtonskog mirovnog sporazuma uključujući Aneks 4 i Aneks 10 te da je u više navrata svojim aktima ukazivala na materijalna kršenja njihovih odredbi a posebno putem Zaključaka u vezi sa Informacijom o urušavanju pravnog poretka u BiH kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, Zaključaka u vezi sa Informacijom o razmatranju aktuelne bezbjednosne i političke situacije u svijetu sa aspekta reperkusija na RS, Zaključaka u vezi ocjene rada Visokog predstavnika, primjene Aneksa X Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH u periodu razgovora o imenovanju novog Visokog predstavnika, Zaključka broj: 01-1407/09, Zaključka broj: 01-1406/09, Zaključaka 01-610/10 i drugih, čime je u svojstvu ugovornice aktivno protestvovala protiv kršenja aneksa i Dejtonskog mirovnog sporazuma u cjelini. Ovde posebno naglašavamo da su OHR i Ustavni sud BiH koji su po Dejtonskom mirovnom sporazumu ovlašćeni da na određeni način regulišu njegovu primjenu, prekršili svoje obaveze savjesnog postupanja u skladu sa zahtjevima bona fides načela radi čega se njihovi sporni akti ne mogu smatrati pravno valjanim ab initio. U suprotnosti su sa pravilima međunarodnog prava razvijenim kroz raniju jurisprudenciju Stalnog arbitražnog suda (1910), odnosno Međunarodnog suda pravde u predmetima kao što su United Kingdom v. Norway (1951), Gabcíkovo-Nagymaros (1997) i drugi te ne mogu obavezivati savjesnu ugovornicu.

Podsjećamo da je izostala propisana rekacija ostalih ugovornica putem protesta na tvrdnje iz akata NSRS-a koji su zbog svog javnog karaktera usklađeni sa zahtjevima iz člana 65 i člana 67. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora; kao i to da da smo u ovim okvirima usvojili Zakon o neprimjenjivanju Odluke Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik RS“, broj: 89/21), koji propisuje: „Odluka Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH kojom se u Krivičnom zakonu BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15 i 35/18) u članu 145a, iza stava 1. dodaju se novi stavovi 2. do 6, a važeći stav 2. mijenja i numeriše kao novi stav 7, neće se primjenjivati na teritoriji RS-a.“, kao i Zakon o izmjeni Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS-a („Službeni glasnik RS-a“, broj: 60/23), kojima se u skladu sa odredbama člana 60 Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora privremeno suspenduje primjena Aneksa 10, kao i Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik RS-a“, broj: 60/23), koji propisuje:

„Član 1. Odluka kojom su Pravila Ustavnog suda izmjenjena i odluke Ustavnog suda BiH, donesene nakon izmjena Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, neće se primjenjivati i izvršavati na teritoriji RS-a.

Član 2. (1) Odluke iz člana 1. ovog zakona neće se primjenjivati i izvršavati na teritoriji RS-a dok Parlamentarna skupština BiH ne donese Zakon o Ustavnom sudu BiH. (2) Do donošenja zakona iz stava 1. ovog člana, privremeno se stavljaju van snage odredbe zakona kojim se propisuje objavljivanje zakona i drugih propisa RS-a, u dijelu koji se odnosi na propise i druge akte koje donosi Ustavni sud BiH.“,  što predstavlja i jedan od 14 priotiteta EU a kojim se u skladu sa odredbama člana 60 Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora privremeno suspenduje primjena člana 4. stav (4) Aneksa 4.

Na pomenute, javno obznanjene, zakone takođe je izostala reakcija ostalih ugovornica u formi protesta kako to nalažu odredbe Bečke konvencije o ugovornom pravu čime je nastupila i međunarodnopravna prihvaćenost ovih akata. U tom svjetlu, kao logičan i kontinuiran pravni slijed u postupku mirnog rješavanja spora treba shvatiti i Zaključke Narodne skupštine Republike Srpske br. 02/1-021-1562/24, 02/1-021-1563/24 i 02/1-021-1564/24, koji su doneseni na njenoj 16. posebnoj sjednici održanoj 24. i 25. decembra 2024. godine, a kojima je glavni adresat Evropska unija u njenom svojstvu svjedoka Dejtonskog mirovnog sporazuma kao i ovu komunikaciju.

Zbog svega navedenog, smatramo da Nalog Gospodina Kristijana Šmita kojim se proglašava da se Zaključcima NSRS-a br. 02/1-021-1562/24, 02/1-021-1563/24 i 02/1-021-1564/24, donesenim na njenoj 16. posebnoj sjednici održanoj 24. i 25. decembra 2024. godine, krše obaveze i odgovornosti RS-a prema Aneksu 4 i Aneksu 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, i kojim se zabranjuje provođenje navedenih Zaključaka, kao akt koji nije zasnovan na odredbama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, nema pravno dejstvo i ne predstavlja adekvatan instrument za mirno rješavanje pravnog spora. Pokušaj pravnog izjednačavanja Naloga sa prethodno oktrojisanim spornim zakonom po čijim odredbama se vodi postupak protiv predsjednika RS-a predstavlja vid zastrašivanja narodnih poslanika i svjedoči nepoznavanje ili svjesno odstupanje od pravnih normi i standarda što je karakteristično za totalitarne režime iza kojih istorijski stoje najteža doba svjetskih ratova i zločina koji su počeli kao rezultat kršenja međunarodnog prava.

Takođe, iz teksta Aneksa 10 vidljivo je da Visoki predstavnik nema nadležnost da donosi naredbe i njima izriče zabrane. Sve navedene aktivnosti Visokog predstavnika se mogu ocijeniti kao ultra vires i kao kršenje Aneksa 10. Posmatrajući član 5. Aneksa 10 - Sporazum o civilnoj provedbi mirovnog rješenja, vidljivo je da „Visoki predstavnik ima konačnu nadležnost interpretacije ovog Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja“, a ne i cjelokupnog Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i njegovih aneksa, uključujući i Aneks 4. U tački XI/2 Zaključaka Savjeta o implementaciji mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine (tzv. Bonska ovlašćenja) nije ništa sadržano što bi uputilo na davanje pravnog osnova za donošenje naredbi koje faktički poništavaju akte Narodne skupštine Republike Srpske usvojene po demokratskoj proceduri. S obzirom da se sporna Naredba upravo poziva na tačku XI/2 Zaključaka Savjeta o implementaciji mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine (tzv. Bonska ovlašćenja) vidljivo je da je takva Naredba donesena bez valjanog pravnog osnova i da se može osporiti njeno pravno dejstvo ab initio. Parlamentarna skupština Savjeta Evrope u svojoj rezoluciji iz 2004. godine ističe da „opseg OHR-a je takav da, u svakom smislu, predstavlja vrhovnu instituciju sa ovlaštenjima u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim, Skupština smatra da je nepomirljivo sa demokratskim principima da OHR bude u stanju da donosi izvršne odluke, a da za njih ne snosi odgovornost, niti obavezu da opravda njihovu validnost, a da pri tome nema pravnog lijeka.“ Venecijanska komisija u studiji u kojoj se bavi ovlaštenjima Visokog predstavnika ističe da „demokratski princip suvereniteta naroda traži da zakone usvaja tijelo koje je narod izabralo. Član 3 (prvog) Protokola uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima traži da zakonodavno tijelo bira narod, a ovo pravo je lišeno svog sadržaja ako zakone usvaja neko drugo tijelo.“ Pored toga odluke Visokog predstavnika ne podliježu žalbi.

Ne želimo da propustimo priliku da napomenemo da Gospodin Kristijan Šmit nije dobio ovlašćenje od Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija da disponira glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija i da kao takav se ne može ni pozivati na i onako sporna tzv. Bonska ovlašćenja.

Saopštenje dato od strane ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH putem mreže „X“ u formalnom smislu prihvatamo kao intervenciju svjedoka Dejtonskog sporazuma, koja je pak u sadržinskom smislu deklarativnog karaktera, nije protest i ne doprinosi rješavanju pravnog spora opisanog u gornjim paragrafima. Saopštenjem se, prema našem shvatanju, iskazuje stav svjedoka u Dejtonskom mirovnom sporazumu da oko pravnih pitanja koja su između ostalog predmet Zaključaka i Naloga postoji spor.

Ponavljamo našu spremnost da pregovaramo o otklanjanju svih oblika i načina kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovih aneksa na koje smo ukazali u prethodnim aktima NSRS-a kako bismo došli do ponovnog uspostavljanja pune primjene Dejtonskog mirovnog sporazuma kojoj smo u cjelosti odani i trajno privrženi.

Ponovo napominjemo i naglašavamo važnost dijaloga i komunikacije nasuprot prijetnji, nalozima i ucjenama koje samo dalje eskaliraju situaciju i vode u radikalizaciju podjela i sukoba, navedeno je u saopćenju.

(DEPO PORTAL/au)