Glumac, reditelj i producent Dragan Bjelogrlić nedavno je otvoreno govorio o svojim poslovnim poduhvatima.
Naime, on je otkrio neke nepoznate detalje, kao i finansijske probleme sa kojima se suočavao, prenosi Nova.rs.
- Film je stvar tržišta. Ti pokušavaš da od raznih fondova skupiš te pare koje su nepovratne, a onda u odnosu na to praviš procjenu koliko film može da napravi u bioskopu i koliko ćeš ti, ako je neophodno, uložiti svojih para i koliko ćeš da rizikuješ u odnosu na neku procijenjenu gledanost. Kada su u pitanju serije, tu je stvar jednostavnija. Za sada je tako – ti ne zavisiš od uspjeha serije, već prije svega zavisiš od toga da li si napravio dobar dil ili nisi. Faktički, producenti koji dobro računaju, odmah zarade u zavisnosti od toga kako su spakovali seriju i kako su se dogovorili. Ali, ima slučajeva, kao što je bio moj sa prvom sezonom Senki nad Balkanom, da producenti ne izračunaju dobro i onda sam bio u minusu skoro 100.000 eura. Nisam dobro izračunao, htio sam da izguram kvalitet do kraja i samo sam se nadao da će serija uspjeti i da ću uspjeti da se izvadim u drugoj sezoni, što se na sreću i desilo - ispričao je Bjelogrlić prošle godine na „Zimskom Vivaldi forumu“, prenosi „Mondo“.
Priznao je i da je umalo bankrotirao zbog filma „Rane“.
- Umalo nisamo bankrotirali poslije filma ‘Rane’. Bili smo na ivici bankrota, bili smo u ogromnom minusu. S druge strane, to je jedan od najznačajnijih filmova devedesetih godina. Tako da je u ovom poslu teško reći šta je uspjeh a šta poraz. Eto na primjer ‘Rane’ – napravili smo dobar film, ali loš biznis. Poslije smo se vadili sa drugim filmovima - ispričao je Bjela.
Posebno se osvrnuo na devedesete godine kada je život na Balkanu bio dosta težak, ali je istakao i da su tada kod nas snimljeni neki od najboljih filmova.
- Mi smo tada radili ‘Lepa sela lepo gore’ i nije bilo firme koja je nas odbila za sponzorstvo. Pomogli su nam makar nešto jer su iz socijalizma i tog vremena osamdesetih imali osjećaj da treba da pomažu umjetnost. E, onda je došao DOS-ovski period koji je, nažalost, bio najgori zato jer su došle velike korporacije, tranzicija, kupovina i njih je bilo baš briga za srpski film ili muziku ili pozorište. Iz tog perioda imamo najmanje dobrih filmova. E sad, imamo i ovaj period koji sada živimo i moram da kažem da je ova vlast odvojila najveću cifru za kinematografiju. Međutim, mi smo se taman obradovali, a onda je došlo vrijeme kada oni kažu: ‘Ok, mi smo dali pare, ali sad mora da se snima ono što mi kažemo’, a to su malo patriotski filmovi, pa filmovi o Oluji, Košarama, Jasenovcu. Ja nemam ništa protiv da se ti filmovi snimaju, samo mi je bitno da budu dobri - dodao je glumac.
Na kraju je priznao i šta je za njega najveći uspjeh.
- Najponosniji sam da sam uspio u cijelom ovom svom nezgodnom poslu da sačuvam porodicu, da sam u braku 25 godina, da imam dvoje divne djece i divnu ženu. Tako da je moj najveći uspjeh moja žena. Zvuči malo patetično, ali sam iskren. Ja sam poreklom Hercegovac, i meni su kao malom rekli su da se Hercegovci samo jednom žene. I ja sam to zapamtio i to je to - otvoreno je rekao glumac, pa priznao i kakve savjete daje svojoj djeci:
- Bez obzira na to koliko je ovdje nekad situacija teška, nekad više - nekad manje, jer u Srbiji nikad nije bilo lako, savjetovao sam djeci da i privatnu i posluvnu sreću pokušaju da nađu ovdje. Da ne idu u inostranstvo.
(DEPO PORTAL/ad)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook