Izvor: Radio Slobodna Evropa
Piše: Kian Sharifi

Iran je držao svijet u neizvjesnosti otkako je obećao da će napasti Izrael prije više od dvije nedelje, što je potez za koji stručnjaci kažu da bi region Bliskog istoga mogao da gurne u sveopšti rat.

Obećani napad Islamske republike zamišljen je kao odmazda za ubistvo Ismaila Hanije, 31. jula u Teheranu, koji je bio politički lider palestinske militantne grupe Hamas, koju su SAD i Evropska unija označile kao terorističku.

Vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Hamnei rekao je nakon atentata da je Iran "dužan" da osveti svog "gosta".

Iranski napad je bio "neminovan" protekle dvije nedelje i iščekivanje je dovelo do čestih ispada na društvenim mrežama u kojima se predviđa napad Irana i njegovih saveznika, uključujući libansku militantnu grupu Hezbolah, kao da je to pitanje sata.

"Mislim da oni zaista uživaju u tome; gledajući Izrael zaglavljen u ovom periodu čekanja, plaćajući visoku ekonomsku i psihološku cijenu", rekao je Raz Zimmt, viši istraživač na Institutu za nacionalne sigurnosne studije u Tel Avivu.

Ali posljedica iščekivanja je mač sa dvije oštrice koji takođe nanosi štetu Iranu i njegovim saveznicima.

"Negativan uticaj na Izrael, bilo da se radi o stresu na domaćem frontu, vojnoj mobilizaciji, pa čak i o ekonomskim posljedicama, neće biti ograničen samo na Izrael, već će uticati i na Iran i Liban", upozorio je Michael Horowitz, šef obaveštajne službe u Le Beck International konsultantanskoj kuću sa sjedištem u Bahreinu.

Zašto odgađanje?

Analitičari kažu da je ideja da Iran odlaže svoju osvetu zato što uživa u psihološkom uticaju koji je više izgovor nego ispravna strategija.

Oni su se složili da su intenzivne domaće debate, složenost koordinacije sa posrednicima i procjena rizika povezanih sa napadom doprinjeli oklijevanju Irana.

Zimmt je rekao da se Iran "suočava sa velikom dilemom" jer dok Hamnei i moćna Revolucionarna garda islamske revolucije (IRGC) žele da obnove iransko odvraćanje u odnosu na Izrael, postoje elementi u Iranu koji brinu da bi napad velikih razmjera mogao da odvuče Iran u rat sa Izraelom, a možda čak i sa Sjedinjenim Državama.

Čak i ako je odluka o tome kako da se odgovori na ubistvo Hanije donesena, koordinacija sa Hezbolahom i drugim članovima takozvane osovine otpora, mreže regionalnih državnih i nedržavnih saveznika i posrednika Teherana, oduzima mnogo vremena.

Još jedan faktor koji vjerovatno utiče na iransko donošenje odluka je što su SAD pojačale vojno prisustvo u regionu više nego u aprilu uoči iranskog bespilotnog i raketnog napada bez presedana na Izrael.

"Vidimo veći odgovor SAD nego u aprilu, što bi vjerovatno trebalo da odgovara obimu prijetnje, jer bi Iran mogao da izvrši veći odgovor od onog u aprilu", rekao je Horowotz.

"Poruka iz SAD u slanju i odbrambenih sredstava, ali i potencijalno napadačkih, je poruka odvraćanja i možda jedina vrsta poruke koja je zaista važna u ovoj fazi."

Može li diplomatija prevladati?

Teheran je odbio pozive zapadnih nacija da pokaže uzdržanost, insistirajući da ima legitimno pravo da odgovori na ubistvo Hanije na iranskoj teritoriji.

Ipak, talas telefonskih poziva upućenih novom predsjedniku Masudu Pezeškijanu i vršiocu dužnosti ministra inostranih poslova Aliju Bakeri-Kaniju, pokrenuo je spekulacije da su pokušaji diplomatije pomogli da se napad odloži.

"Skeptičan sam da je diplomatija, sama po sebi, dovoljna da zaista promijeni iransku računicu", rekao je Horowitz. "Iran će učiniti ono što smatra da je u njegovom najboljem interesu, bez obzira na pozive i izjave koje traže uzdržanost."

Ali Iran je sugerisao da bi druga vrsta diplomatije mogla da ga ubijedi da barem "odloži" svoj obećani napad: trajni prekid vatre u Gazi između Izraela i Hamasa.

Farzan Sabet, viši naučni saradnik na Institutu za postdiplomske studije u Ženevi, spekuliše da Iran "možda traži izlaz" kako bi opravdao ublažen odgovor, a neka vrsta primirja u Gazi bi mogla biti samo "diplomatska pobjeda" i da zato to treba učiniti.

Zimmt je rekao da prekid vatre u Gazi možda nije važan Iranu, ali da je za Teheran to "izgovor ili objašnjenje da legitimiše ovo odlaganje, kako iznutra tako i uglavnom spolja".

On je rekao da bi prekid vatre mogao da dovede do toga da Iran ili smanji obim svog napada ili da izabere sasvim drugačiji metod odmazde koji ne uključuje direktan udar na Izrael.

Nema dobrih opcija

Ostaje misterija kada će i kako Iran odgovoriti, ali kako stvari stoje, čini se da Teheran nema dobre opcije.

"Donosioci odluka u Teheranu su se možda kolebali u pronalaženju opcije", rekao je Sabet.

To je, kako je objasnio, iranska zagonetka da izvede "udar odmazde koji nije toliko slab da ima malu simboličku ili odvraćajuću vrijednost, ali nije toliko jak da izazove nekontrolisani ciklus eskalacije koji vodi ka većem ratu".

Dakle, Teheranu zapravo ostaje ili slab odgovor ili onaj koji prelazi prag rata.

Obje opcije "sa sobom povlače značajne rizike", rekao je Horowitz, "bilo za iransku regionalnu projekciju moći ili rizike koje bi Iran mogao da preuzme ako pređe liniju i zauzvrat primi udarac".

(RSE/DEPO PORTAL/ad)