Arapski svijet je ovih dana, još bolje: ovih mjeseci, u fokusu svjetske javnosti zbog genocida koji se vrši nad arapskim palestinskom narodom. „Zahvaljujući“ internetu koji je pretvorio naš svijet u „globalno selo“, svakodnevno svjedočimo – gotovo iz sahata u sahat – epskoj destrukciji humanosti i međunarodnog prava čije najveće žrtve su oni što uopće nisu odgovorni – djeca i žene. Djeca, prije i iznad svega.

Iz sumorne, iz sumračne stvarnosti toga svijeta stiže prije nekoliko dana izuzetna vrijednost –  knjiga najbolje poezije koja oduvijek nastoji oplemeniti naš svijet, vratiti nas iskonu ljudskosti i pozitivne emocije. Naime, upravo je ovih dana objavljena knjiga „Antologija poezije Arapskog istoka XX vijeka“ (izdavač: IC štamparija, Mostar, 2024). Riječ je o dorađenom izdanju knjige „Poezija Arapskog istoka XX vijeka“ (Bosanska knjiga, Sarajevo, 1994).

Izbor pjesama izvršili su Esad Duraković i Muhamed Mufaku. Predgovor, prijevod svih pjesama i bilješke o pjesnicima sačinio je Esad Duraković, univerzitetski profesor arapske književnosti. Ime Muhamed Mufaku javlja se na unutarnjoj naslovnici i kao Muhamed al-Arnaut. Riječ je o istoj osobi (inozemni član ANUBiH) čija produktivnost se „mjeri“ sa više stotina bibliografskih jedinica, a objavljivao ih je pod imenom Muhamed Mufaku i Muhamed al-Arnaut.

Priređivači su se fokusirali na Arapski istok zbog praktičnih razloga. Naime, ogroman arapski svijet (u kome je oko 450 miliona govornika arapskim jezikom) tradicionalno se „dijeli“ na Arapski istok (Mašriq) i Arapski zapad (Magrib). Nemoguće je u jednoj knjizi predstaviti poetsko preobilje oba ta „pola“.

U „Antologiji...“ su zastupljene zemlje (abecednim redom): Irak, Jordan, Kuvajt, Liban, Palestina, Sirija. Uvrštene su pjesme 51  pjesnika.

Postoji neobična disproporcija između obilja arapske poezije i njene vrijednosti, na jednoj strani, i našeg više nego skromnog poznavanja te izuzetne tradicije. U vezi s tim, valja ukazati ne činjenicu da se arapski umjetnički genije stotinama godina najuspješnije ispoljavao upravo u poeziji – neuporedivo bolje nego u bilo kojoj drugoj umjetnosti. Stoga ostaje (i opstaje) frapantna kulturalna činjenica o našoj neupućenosti u taj univerzum. Utoliko je – nadati se –dragocjenija ova antologija koja je – koliko nam je poznato – zasad u nas jedina antologija ove izuzetne poetske tradicije.

Antologičarski posao je bitno vrijednosni (antologičar bira među vrijednostima) a vrijednosti je nemoguće objektivno, egzaktno utvrditi: budući da počivaju na relacijama, vrijednosti su u najboljem slučaju intersubjektivne. No, ovu antologiju radili su dvojica eksperata – jedan Bosanac i jedan Arap – što bi trebalo biti preporuka za validnost ovoga djela koje se pojavljuje kao rijetkost u našoj kulturi.

(DEPO PORTAL/ad)