Izvor: Interview.ba
Piše: Zlatko Dizdarević

Tužno, ali istinito, što je više informacija o globalnoj promjeni u svijetu povodom planetarnog zločina nad Palestincima u Gazi pa i na Zapadnoj obali, to je više dokaza da u temeljima “novih ideja” o budućnosti tih promjena leže stare realnosti i bezmalo zakovana mizerna prošlost.

Svijet bi da rijetko viđeni zločini u ime “prava na osvetu” prestanu, jer je ipak mučno iz komfora gledati djecu koja već umiru od gladi ako i prežive granatu. Nastavak ubijanja eto rutinska su vijest, kao i najave izraelskog lidera Netanyahua da će se u Rafi, na jugu Gaze, zvjerski zločini za koji dan i pojačati  – sve do eliminacije i “posljednjeg Hamasovca”.

Jadne su laži

Na tek kolokvijalno pitanje “šta dalje” i ispotiha započete projekte tim povodom, sudaraju se sjećanja na već viđeno.

Jadne su laži spram obećanja, od nebrojenih međunarodnih konferencija i inicijativa, do politički hohštaplerskih “planova stoljeća” sa potpisom američkih business  – cionista, zetova nekad predsjednika i sad opet kandidata. Kao i “mirnodopsko” prenemaganje Bidena i saradnika da natjeraju Ntanyahua da odustane od nastavka genocida u Rafi i da operacija tamo bude “mekša”.

Pa sve to uz vijesti o slanju novog “paketa smrti” iz Washingtona u Izrael, koji uključuje više od dvije hiljade najrazornijih avio-bombi uz nove avione koje će to ponijeti i prema Rafi…

Buđenje ili “buđenje”

Tačni su, vjerovatno, rezultati ispitivanja javnog mnjenja u Americi koja je obavio glasoviti Gallup a prema kojima je, generalno, procenat ispitanih što podržavaju izraelsko pravo na genocidni odgovor Hamasu za strašni zločin 7. oktobra, pao sa 50 posto u novembru na 36 posto minulih dana. Važno je, sasvim sigurno, i “buđenje” mnogih humanitarnih organizacija sa sjedištima i u Americi i širom svijeta, u kojima se oni pošteni i odgovorni sve glasnije zgražavaju nad činjenicom da je među više od 32 hiljade ubijenih u Gazi – što bombama i rafalima, a sada bukvalno i glađu, najviše žena i djece… Pomalo je dirljiva i kobajagi dramatična (predizborna) transformacija američkog predsjednika Bidena. Pa je, evo, minulog 25.marta on (ili tamošnja “duboka država ) odlučio da šutnjom u glasanju, uz 14 država “za”, dopusti prihvatanje prijedloga Rezolucije u UN-u o prekidu vatre u Gazi. Ali, u fazama i “nijansirano…” Sve to nakon blokiranja više istih takvih prijedloga u Savjetu bezbjednosti UN-a nedavno i zapravo time legaliziranim produžetkom genocida. Netanyahu na sve opet pokazuje od šake do lakta svima.

Efikasna solucija za bolju budućnost

Naravno, na podatke Gallupa značajan utjecaj imali su u svijetu, posebno u SAD-u, glasovi poput lidera Senata u Washingtonu Chucka Schumera, ranije često nazivanog braniteljem Izraela i Natanyahua. Sad je ustao javno protiv “vlade fašista, zločinaca i fundamentalista…” tvrdeći da je jedina efikasna solucija za bolju budućnost i Izraelaca i Palestinaca formiranje dvije države. A to se može samo vanrednim izborima u Izraelu da bi se eliminisali sa vlasti i Netanyahu i najortodoksniji desni ekstremisti, ministri Smotrich, Ben Gvir i slični.

Nova, teža muka

Novu, mnogo težu muku Netanyahuu sad donosi odluka Vrhovnog suda Izraela da od 1. aprila prestaje finansiranje vjerskih škola za ultra religiozne mlade Izraelce koji nisu morali u vojsku… Najortodoksniji partneri u vladi Netanyahua koji su mu i obezbijedili povratak na vlast, prijete da će ga napustiti ako na to pristane. Njegova histerično sebična potreba da ostane premijer kako bi se spasio sudskih tužbi za korupciju i kriminal ugrožena je, evo, od onih koji su ga svojim prisustvom u Vladi do sada “čuvali” od suda. Možda čak i više od genocida u Gazi.

U situaciji u kojoj je katastrofa u Gazi prešla crvenu liniju pasivnosti svijeta, uz sva pomenuta “buđenja” i svijest onih koji čak otvoreno kazuju i da je stvaranje države Palestine na svoj način rijetka šansa jevrejskoj državi da dugoročno opstane, razni “dokazi” kako se nešto suvislo radi, poprilično su dubiozni.

Ciljana nesposobnost

Amerikanci naveliko reklamiraju gradnja plutajućeg doka na obali Gaze kako bi brodovi, kojima Izrael naravno da dozvolu, dopremali “veće količine” hrane, lijekova i vode, milionu i po Palestinaca što su pod šatora na pijesku, bez ičega. I još preostalim bolnicama u kojima se umire u uslovima neviđenim za bilo koju bolnicu u svijetu.

Otkud ta ciljana nesposobnost najmoćnijih, a “probuđenih” da naprosto pometu one što su razlog za eto spektakularnu gradnju plutajućih dokova i širom otvore sve granične prelaze za spas života ogromne većine ubijane djece i civila u Gazi? Sve je, naravno, interes snabdjevača bombama i avionima napadača koji ionako već decenijama uredno primaju godišnje “svoje” 3,8 milijarde dolara temeljem nekadašnjeg “mirovnog sporazuma” sa Egiptom. Plus ovo, svako malo i pride… Jer, valja napadati Siriju, Liban i sve one što su muka interesu i “geostrategiji” patrona.

Kapitalna i logična pitanja

I šta onda? Čulo se ispotiha još prije dva mjeseca, da je iza zatvorenih vrata i bez objava u široj javnosti, u američkoj režiji pokrenut “Projekat nove Palestine”, uz partnerstvo Egipta, Saudijske Arabije, Jordana… uz kobajagi prijetnju Netanyahuu da se ne buni ovim povodom, zapravo, planom za  “međunarodno priznanje Palestinske države”.

Usput, ovim povodom ne pominju se kapitalna i logična pitanja: A na kojoj teritoriji je ta “Palestina”, koje su granice?

Neki kažu na onoj iz ’67. poslije izraelskog osvajanja Gaze i Zapadne obale… Ili, ko će iz te Palestine “pomjeriti” blizu milion naseljenih Jevreja sa otete zemlje, a šta sa brutalno protjeranima odatle, bez prava na povratak? Posebno, koji je glavni grad te nove Palestine. Istočni Jeruzalem ? Ucrtan još ’48. kao takav, a u kojem su minulih ramazanskih dana hapšeni oni što su pošli u svetu džamiju Al Aqsu, podjednako kao i oni koji su krenuli u džamije u Hebronu, Nablusu, Tulkaremu i Qalqilyji…

Zna se koje

“Stvaranje palestinske države” nakon Gaze, jasno, zahtjevalo je i radikalnu promijenu postojećeg rukovodstva Palestine, isključivanje Hamasa, Islamskog džihada i sličnih organizacija, ali i samog Fataha iz tog projekta. Onda dovođenje na čelo “državnog aparata” novih snaga iz redova palestinskih tzv. neutralnih stručnjaka, administrativaca, školovanih na Zapadu i posebno u Americi. “Nova Palestina” mora biti uključena u interesne sfere na Bliskom istoku. Zna se koje. Veliki energetski i drugi resursi koji postoje i na okupiranoj Zapadnoj obali (nafta) i u moru ispred Gaze (plin).

Iako svaka od arapskih država uključenih u projekat ima i svoje posebne razloge za smirivanje situacije sa Izraelom, uz interes Washingtona o vezivanju ovih država u projekat jačanja fronta protiv Irana, Rusije i Kine i njihovih sve snažnijih utjecaja na Bliskom istoku – crvene linije strpljenja pred zločinima nad “nezalivskim” Arapima pređene su. Na masovnim demonstracijama u Jordanu, minulih dana zahtijeva se čak i prekid Mirovnog sporazuma kojeg su Aman i Tel Aviv potpisali još 1994. godine. I uglavnom interesno poštivali. Na noge se dižu i Sirija, polako i dramatično već dekomponovani Liban, Jemen se očigledno oglašava… Tinja i u Iraku i među Arapima na sjeveru Afrike…

Nova država, nove ideje

Netanyahu i dalje javno negira svaku mogućnost stvaranja države Palestine pored njih. Ipak simptomatična je činjenica da je na razgovore u Washington nedavno bez njegovog znanja i odobrenja išao Benny Gantz, istaknuti centrista u vladi Izraela. Ko time iz Washingtona šalje signale i poruke Netanyahuu, a ko samo fingira neslaganje sa njim tamo, vidjet će se ubrzo.

Jasno je da prema Bijeloj Kući mnogi potezi jasno počinju slutiti na nastavak priče duge evo 75 godina u “pregovorima o Palestini”. Nova država treba biti daleko od onih ideja stare palestinske generacije sa Arafatom, Fatahom i nekadašnjim Abbasom i drugovima iz Palestinskog Nacionalnog Savjeta (PNC) kojima se vjerovalo. Potom su došli Hamas i slični koji su često bili itekako korisni (profiterski ili nesvjesno) Izraelu i međunarodnim strukturama jer – “sa teroristima se ne može pregovarati o državi “. O svemu tome sluti se evo i sada temeljem već prepoznatljive strategije i povučenih poteza. Danas, i na tragu vijesti koje pristižu o dokovima i pomoći dovoljnoj za umiranje od gladi, pripremama za napad na bespomoćne u Rafi i iza njih, pod zemljom prikrivene Hamasovce.

Sklonjeni iz igre

Prvi koraci u interesno kobajagi ubrzanoj operaciji obustave vatre već su povučeni.

Dosadašnji premijer Palestinske uprave, dr. Mohammed Shtayyeh, 20. februara podnio je ostavku predsjedniku Abbasu, “svjestan da se novo rukovodstvo Palestine pretvora u administrativni alat snagama izvana”.

U takvoj situaciji, u projektu proklamiranja Palestinske države podobniji Amerikancima za novog premijera postao je Mohammad Mustafa koji je i postavljen na tu funkciju. Poznati je saveznik i Abbasa, bio mu je ekonomski savjetnik svih minulih godina. Mustafa nije član Fataha ali je nezavisni član Izvršnog komiteta PLO, vrhovnog političkog tijela Palestine još iz vremena Arafata. Rukovodio je u Gazi Javnim Palestinskim Fondom (PIF) čiji su cilj bile intervencije posebno u slučajevima kriza. O iznosima novca koji je prolazio kroz taj fond, nakon Arafata, kruže danas kontradiktorne informacije. Ekonomista je sa diplomom George Washington University u SAD i University of Bagdad. Bio je zamjenik premijera za ekonomska pitanja 2013–14.

Minule sedmice imenovani su i novi ministri njegove vlade. O izboru je odlučio Komitet za sigurnost temeljem prijedloga premijera. U Komitetu su pored (formalno) Abbasa i predstavnici SAD-a, uz zemlje partnere u projektu. Novi ministri mogli su postati samo oni koji nikada nisu bili na tim funkcijama. Iz igre su, znači,  sklonjeni i do sada najistaknutiji među kojima ministar spoljnih poslova Riyad Al-Maliki, ministar za socijalna pitanja Ahmed Majdalani, ministar informacija Nabil Abu Rudeina i ministar finansija Shuki Bishara…Novoizabrani nisu smjeli biti povezani ni sa jednom političkom frakcijom ali, uz ostalo, ni do sada hapšeni ili zatvarani od izraelskih okupacionih vlasti. Nije Komitetu bilo lako.

Sluti na farsu

Najmanje četiri palestinske organizacije odbacile su do sada ove odluke na koje je pristao predsjednik Palestinske uprave Mahmoud Abbas, uključujući i odluku da mandat premijera dodijeli Mohammadu Mustafi. Njegova nominacija, smatraju oni, potvrđuje Fatahov neuspjeh i nesposobnost da dalje vodi palestinsku borbu za formiranje države.

Među političkim posmatračima zbivanja na Bliskom istoku podosta je onih koji danas upozoravaju: Kakvu dobrohotnost i toleranciju svijet očekuje sutra od hiljada palestinske djece, siročadi, čije su majke, očeve, braću i sestre poubijali “osvetnici” Izraelci, uz (in)direktnu pomoć svijeta. Kako to da su tuneli u Gazi i dalje povod svemu, a nikome u svijetu ne pada na pamet da tih tunela ne bi bilo da je priznata palestinska država kada je stvoren i Izrael, pa makar i malo kasnije…Ili, kako se to ni sada ne može zaustaviti vojna histerija Netanyahua već se grade plutajući dokovi, umjesto efektne eliminacije prepreka za dovoz pomoći.

Rješenje je, eto, u “dobrim Palestincima” školovanim po Americi. Pa sa njima nastaviti ono što se kobajagi “pregovaralo” i pravilo, brutalno bezuspješno, evo punih 75 godina.

Ukratko, sluti na farsu: Kako temeljem stare realnosti vjerovati novim obećanjima?

(Interview.ba/DEPO PORTAL/jk)