Vijest da je sud u Sarajevu krajem 2016. godine proglasio stečaj u preduzeću „Šipad export-import“ iz Sarajeva, nije iznenadila šestoro zaposlenih u upravi posljednjeg bastiona nekadašnjeg drvoprerađivačkog konglomerata.

Oni zvanično platu nisu primali tri posljednje godine zbog blokiranih računa, ali je firma koju su vodili iznajmljivala kancelarije.

Nekada najveći bosanskohercegovački izvoznik nije se više bavio proizvodnjom drveta. O nekadašnjoj slavi ovog giganta u svjetskim okvirima samo su svjedočili nebrojeni prodajni saloni i drugi poslovni prostori oko kojih su se, u posljednje dvije decenije, otimali razni mešetari u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, piše Capital.

Jugoslovenska perjanica drvoprerađivačke industrije je u sjajnim danima zapošljavala oko 80 hiljada radnika i izvozila drvne proizvode širom svijeta.

Šipadova mreža pilana i tvornica datira od 1883. godine kada su austrougarski industrijalci zakupili pravo eksploatacije šuma na područjima Klekovače, Grmeča, Osječenice i drugih krajiških planina.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, te uspostavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nekadašnja privatna imovina stavljena je pod državnu upravu i registrovana pod nazivom „Šumsko industrijsko preduzeće Dobrljin-Drvar a.d.“ ili skraćeno ŠIPAD. U vlasništvu tog međuratnog preduzeća nalazila se i „Luka drvo Šibenik“ čiju je izgradnju finansirala tadašnja uprava kako bi se izbjeglo plaćanje taksi drugim lukama.

Istinska ekspanzija kompanije počinje nakon završetka Drugog svjetskog rata. Obnova ratom razrušene zemlje angažovala je sve drvoprerađivačke kapacitete u BiH, koja je nasljedila ne samo proizvodnu, već i transportnu infrastrukturu. Kako se zemlja sve više gradila, ŠIPAD počinje sa izvozom velikih količina trupaca u Italiju, Zapadnu Njemačku i druge evropske zemlje. Kad se smanjila potražnja u Evropi, ŠIPAD je pronašao novo tržište na Bliskom Istoku. Dio profita koji je zarađivao od izvoza, preduzeće je ulagalo i u otvaranje tvornica namještaja. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, namještaj izrađen u Jugoslaviji američki radnici su sklapali u čak deset tvornica u SAD.

Nakon ratova 1990-ih, ni ŠIPAD nije mimoišao talas privatizacije koji je pomeo sva nekadašnja velika bosanskohercegovačka preduzeća.

Od konglomerata raznih kompanija u državnom vlasništvu ostalo je trgovačko društvo koje je u vrijeme otvaranja stečaja već bilo prodalo svoju najvredniju nekretninu. Uz blagoslov većinskog vlasnika, Vlade Federacije BiH, uprava „ŠIPAD export-import“ je za 3,2 miliona maraka 2015. godine BBI banci prodala višestruko vredniju imovinu u poslovnoj zgradi u Titovoj ulici u Sarajevu. Uprava je nekoliko godina ranije prodala četvrti sprat u toj zgradi drugoj banci od koje je uzela kredit da isplati plate radnicima koji su je dobili na sudu.

Prodaju upravne zgrade nekadašnjeg Šipada osporio je vlasnik jedne od nekadašnjih radnih organizacija kompanije, Esad Ćesko, koji je u krivičnoj prijavi upućenoj SIPA-i i Tužilaštvu BiH, optužio predstavnike države kao i rukovodstvo „ŠIPAD export-import“, za privredni kriminal i korupciju.

Ćeskov „ŠIPAD D.D.“ se spori sa državnom oko zgrade u Titovoj ulici još od kada je za 136 hiljada KM privatizovao nekadašnju radnu jedinicu bivšeg diva. No, i njegovu firmu će kasnije stečajni sudija Opštinskog suda u Sarajevu poslati u stečaj.

Ovo ne bi bio prvi put da Tužilaštvo BiH otvara predmet vezan za ŠIPAD. Prema pisanju medija, tužilaštvo je još 2005. godine sprovodilo istražnje radnje oko prodaje imovine preduzeća u drugim zemljama. Među najvrednijima se smatra „Luka drvo Šipad“ u Šibeniku. Bavarska firma Otta Steinbeissa je 1892. godine sklopila ugovor na 20 godina s tadašnjim austrougarskim vlastima za eksploataciju drvene građe. Uskotračnom prugom građa se iz Bosne preko Knina prevozila do Šibenika.

Prema pisanju hrvatskih medija, „Šipad“ je 1995. godine propustio da registruje u Šibeniku svoju firmu po novim hrvatskim zakonima i da po dobijanju koncesije nastavi sa poslovanjem. Dvije godine kasnije hrvatski radnici nekadašnjeg Šipada su u Šibeniku 1997. godine osnovali „Luku drvo“ koja je otišla u stečaj tokom kojeg će je preuzeti susjedna „Luka Šibenik“. Vlada FBiH smatra da je nekadašnja luka njoj pripada i procijenila je svojevremeno njenu vrijednost na oko 100 miliona evra. Danas ovom lukom upravlja turska multinacionalna kompanija Yildirim.

Stečajni upravnik Mesud Bogilović angažovao je advokata u postupcima koje vodi u Hrvatskoj za povrat „Luke drvo Šipad“ i u vezi spora sa gradskom upravom u Dubrovniku. Opštinski sud u Dubrovniku je 2018. godine prihvatio odštetni zahtjev zbog drvene građe koja je uništena u dubrovačkoj luci.

Takođe, dio građe je 1991. godine iskorišten da bi se od bombardovanja zaštitili Orlandov stup, crkva svetog Vlaha i palača Sponza. Odštetni zahtjev je podnio „Šipad export import“ još 1995. godine ali nakon nepravosnažne presude iz 2018. godine ovaj spor još uvijek nije okončan.

- Dobijemo, pa se oni žale, pa novo vještačenje… - kaže Bogilović za Capital.

Što se tiče luke u Šibeniku, stečajni upravnik nije bio previše optimističan: „Sve je na dugom štapu“, kaže.

Priča o preduzeću koje je predstavljalo svjetski brend neslavno je završena, a drvna industrija BiH danas nije ni blijeda sjenka onoga što je nekad bila.

(DEPO PORTAL/ad)