Izvor:RSE

Razgovarala: Dženana Halimović

Nema prostora opuštanju ukoliko ste nastanjeni ili radite ili iznesete određeni klevetnički sadržaj van teritorije Republike Srpske (RS), to vas neće osloboditi krivičnog gonjenja, upozorava banjalučka advokatica Jovana Kisin Zagajac pojašnjavajući za Radio Slobodna Evropa (RSE) posljedice kriminalizacije klevete u entitetu Republika Srpska.

Prema izmjenama Krivičnog zakona Republike Srpske, koje je Narodna skupština tog entiteta usvojila 20. jula, ukoliko bilo ko, pa i stanovnici Federacije Bosne i Hercegovine (BiH) ili druge države, kleveću i nađu se na teritoriji Republike Srpske, mogu krivično odgovarati.

Zakonska rješenja su nedorečena i može se dogoditi, kaže Kisin Zagajac, da se tokom istrage donese zabrana o napuštanju zemlje, mjera pritvora ili zadržavanje u policijskoj stanici.

To povlači i evidenciju da se protiv osobe vodi krivični postupak, što može dovesti do suspenzije ili mogućnosti konkurisanja na neko radno mjesto.

Najteže će, smatra, proći oni koji će se naći na udaru prvi, dok će političari koji uživaju imunitet proći bez sankcija.

RSE: Gospođo Kisin Zagajac, šta u praksi znači uvođenje kriminalizacije klevete i u kojoj mjeri se to razlikuje sada od postojećeg Zakona o zaštiti od klevete? Na primjer, u Zakonu o zaštiti od klevete se navodi da "mora nastupiti šteta od neistinitog izražavanja", a čini se da to sada nije bitno po ovom zakonu?

Kisin Zagajac: Jeste, iako se pogrešno prezentovalo javnosti da građani Republike Srpske nemaju pravnu zaštitu od klevete i da je kleveta nešto što trebamo sankcionisati. Mi imamo već 20 godina vrlo efikasno pravnu zaštitu od klevete u građanskom postupku. I svako je, već 20 godina, od kako je donesen Zakon o zaštiti od klevete imao mogućnost da se zaštiti, traži naknadu štete.

Usvajanjem izmjena i dopuna Krivičnog zakonika kleveta postaje krivično djelo, što znači da će sada Okružno javno tužilaštvo preuzimati prijedlog, odnosno po krivičnoj prijavi će, goniti, saslušavati osumnjičena lica, prikupljati dokaze, provoditi istragu, podizati optužnicu...

To znači da sada će svako osumnjičen za klevetu biti subjekt krivičnog progona.

RSE: Da li je ovaj zakon ograničen samo na Republiku Srpsku?

Kisin Zagajac: Nije. Ukoliko bilo ko, ne samo u Federaciji BiH već i u drugoj državi, kleveće i nađe se na teritoriji Republike Srpske ili joj bude ekstradiran, on može krivično ogovarati.

Pogotovo je izložena Federacija BiH prosto zato što je to ista država i MUP-ovi Federacije BiH i Republike Srpske uvijek sarađuju i pružaju krivičnu pomoć u svim kriminalitetima, pa će, pretpostavljam, i u ovome.

Tako da građani Federacije, Bosne i Hercegovine, pa čak i susjednih zemalja koji generalno izvještavaju ili bave se temama iz Republike Srpske, također, mogu biti na udaru ukoliko se nađu na teritoriji, ukoliko budu ekstradirani, oni mogu krivično odgovarati, jer je na taj način definisano prostorno važenje krivičnog zakonodavstva Republike Srpske.

Nema prostora opuštanju ukoliko ste nastanjeni ili radite ili iznesete određeni klevetnički sadržaj van teritorije Republike Srpske, to vas neće osloboditi krivičnog gonjenja. Zato to jeste puno veći i širi problem od same Republike Srpske.

Saslušavanja, ispitivanja i kršenja prava

RSE: Rekli ste ko će provoditi istrage ovim slučajevima, međutim, šta će to značiti za osobu koja je tužena? Svjedočili smo, recimo, slučajevima policijske represije. Može li se ona, recimo, pojačati sada nakon donošenja ovog zakona?

Kisin Zagajac: To su sada potpuno dva različita postupka. Dakle, vi u parničnom postupku kao tuženi za klevetu uredno dobijete kovertu sa pozivom da se pojavite na pripremno ili glavno ročište.

Ali, svjedoci smo da se istrage ustvari ne provode tako. To znači da će vas pozivati na telefon inspektori, policijski službenici, da će vas saslušavati u stanici, onako kako smo navikli da teče takva vrsta i ispitivanja i uzimanja iskaza, a na šta apelujem već godinama, da se frapantno krši Zakon o krivičnom postupku.

Međutim, nadzor nad radom i tužilaštva i Ministarstva unutrašnjih poslova, kada je u pitanju građanska ocjena i polje građanskih prava, je puno manji. Znači, MUP i tužilaštvo imaju puno veća ovlaštenja, puno širu kontrolu i puno više zakonskih, pa čak i prekoračenjem zakonskih ovlaštenja i načina da zadiru u osnovna ljudska prava onog koji će biti optužen za klevetu.

Šta to znači? To znači da se u samom postupku istrage može donijeti zabrana da napustite Bosnu i Hercegovinu, u nekim slučajevima se može odrediti i mjera pritvora, da vas imaju pravo zadržati 24 sata u policijskoj stanici na ispitivanju, da odmah dobijate onu evidenciju da se protiv vas vodi krivični postupak što vas sprječava da konkurišete na određene poslove, da budete suspendovani na poslu, ukoliko ste već u radnom odnosu itd.

Sve ono što nosi krivični postupak, koji je puno strožiji i ozbiljni od građanskog.

Nema vremenskog ograničenja kada je u pitanju istraga za klevetu

RSE: Znači, to može da traje jako dugo?

Kisin Zagajac: Naravno. Tužilac nije ograničen kada je u pitanju istraga. Samim tim mogu se donijeti posebne istražne radnje, da vas inspektori prate, da vam prisluškuju telefon, da se podvrgnete mnogim mjerama koje su na raspolaganju, kako tužiocu, tako ovlašćenim policijskim službenicima kada je u toku istraga.

To je ono na šta apelujemo sve vrijeme. Kleveta jeste oblik zabranjenog i štetnog ponašanja, međutim, on nije ni blizu toliko društveno štetan, niti opasan da bi lice koje je nehatno ili namjerno oklevetalo bilo koga, pogotovo kada dnevno toliko informacija prolazi, pa vi ne možete ni da stignete nekad da provjerite, da dobijete ona dva, tri izvora, da potvrde priču.

Dakle, takve vrste grešaka u radu koje se, naravno, dešavaju i treba sankcionisati nisu ni približno društveno opasne da bi neko bio subjekt tako jednog rigoroznog postupka kao što je krivični.

Kriminalizacija klevete će promijeniti rad medija

RSE: Rekli ste da klevetom zakonske izmjene tretiraju iznošenje zlonamjernih ili neistinitih tvrdnji. Ko o tome odlučuje? To može biti i gestikulacija koja se nekome ne dopada, odnosno individualna procjena šta neko smatra uvredom ili klevetom. Ako je tako, hoće li to uticati i na same medijske izvore?

Kisin Zagajac: Jeste. Ja sam baš u praksi imala situacija kada je medij tužen za klevetu, a recimo, prenosio je od riječi do riječi izjave zvaničnih službenih lica ili neka javna saopštenja institucija.
Zato i jeste problematično da se takva ponašanja, odnosno takve greške ili procjene, smatraju krivičnim dijelom.

To će definitivno da promjeni rad medija. Neće željeti da rizikuje toliko da bude predmet krivičnog gonjenja da bi objavio neku vijest koja neće više biti zanimljiva nakon tri, četiri sata. To će biti problem za istraživačke novinare, za novinare koje rade informativne vijesti.

Čak može biti problematično kada dođemo do krivičnog djela iznošenja porodičnih prilika medijima koji rade, recimo, selebriti izvještaje, koji prate živote javnih ličnosti, oni će također biti na udaru.

Nažalost, lica koja će procjenjivati da li je neko počinio krivično djelo ili ne će biti inspektori koji podnose izvještaj o počinjenom krivičnom djelu tužiocu. A ni oni sami do sada nisu imali apsolutno nikakvog iskustva, niti posebnih stručnih znanja da izvrše procjenu da li neka radnja predstavlja krivično djelo klevete ili ne.

Prvi slučajevi i oni koji će se naći na udaru prvi, će zaista stvarati praksu i ono o čemu je do sad odlučivao sud, odlučivaće inspektor ili tužilac, pogotovo ukoliko bude odlučivao inspektor koji ima puno, puno manje znanja i osjećaja za procjenu odnosu na sudije.
Na tim nekim prvim optuženim koji će se naći na optuženičkoj klupi će se slomiti koplja.

To je jako loše kada se kroz praksu te stvari iskristališu koje nisu dobro uređene i normirane u samom zakonu.

Na to i jesmo, između ostalog apelovali, ukoliko se već strožije određene stvari definišu, da se one barem definišu na precizan način da ne ostanu na pola definisane, da sve može biti stvar tumačenja. Kada je stvar tumačenja koja se stavlja u ruke policijskim službenicima ili tužiocima, to nikad nije dobro za građane.

Nepotizam, zabranjena tema

RSE: Spomenuli ste zabranu iznošenja ličnih i porodičnih prilika. Jesu li te mjere zaštita ugleda i prevencija ili zapravo cenzura? Znači li to da novinari praktično o nepotizmu više ne mogu govoriti?

Kisin Zagajac: To jeste. Vi ste zabranili da neko iznosi lične i porodične prilike, a niste definisali šta je to. Tako da mi apsolutno ne znamo granice do koje mjere određene teme, vijesti, ulaze u tu sferu porodičnog života ili ne.

Odnosno, koliko svaka javna ličnost i ličnost koja je javni službenik finansira se iz budžeta i dužan je da odgovara kako za svoj rad, kako za poslove njega i njemu bliskih, odnosno povezanih lica, do koje mjere on uživa to pravo na zaštitu privatnog i porodičnog života i koliko je dužan da određene vijesti trpi, koje su u skladu sa potrebama i zahtjevima javnog interesa.

Ustavni sudovi i Evropski sud za ljudska prava uvijek daju više slobode javnom interesu, uvijek štite sadržaj od javnog interesa.

Međutim, loše je što treba četiri ili pet godina da ste vi optuženi, pa osuđeni, dok vi dođete do tih instanci koje će cijeniti li je neko smio nekog osuditi za krivično djelo samo zato što je pisao o temama koje su od javnog interesa.

Tvrdim da ne bi smjelo, ali to neko će skupo platiti dok se to iskristališe i dok ne dođe do Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava.

Nastavak razgovora čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)