www.upoznajtesvijetokonas.com

Ideja za organiziranje Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu se začela davne 1964. godine, kada je prof. dr. Ljubiša Zečević iz Sarajeva, izložio tezu, tadašnjem sekretaru Jugoslovenskog olimpijskog komiteta – JOK, Bati Erceganu, da Sarajevo možda može da organizira Igre. Po sjećanju prof. Ljubiše, Bato nije ništa rekao, samo mu je dao elaborate nesuđene Olimpijade u Beogradu 1960. da ih pogleda.

Već su sedamdesete godine i Sarajevo kao prvi grad na svijetu dobiva kredit (1972.) Svjetske banke za zaštitu okoliša. Po sjećanju prof. Zečevića, nakon studije OECD-a o mogućnostima razvoja zimskog turizma u Jugoslaviji, on završava (1971.) skicu o društvenoj opravdanosti i mogućnostima organiziranja ZOI u Sarajevu. Ahmed Karabegović, sportski djelatnik, ga upućuje na Bracu Kosovca koji podržava ideju. Profesor Zečević nakon toga putuje u Lozanu (Lausanne) gdje u biblioteci Međunarodnog olimpijskog komiteta – MOK, proučava sve prethodne kandidature. Direktori MOK-a Monik Berliu (Monique Berlioux) ga podržava, a Artur Takač ga nagovara da odustane. Istovremeno, predsjednik JOK-a Boris Bakrač ih podržava govoreći: „Konkurišite, no Boga molite da ih ne dobijete…“ U međuvremenu u Sarajevu se održava Svjetsko prvenstvo u stonom tenisu – STENS i Izložba na tlu Jugoslavije od prahistorije do danas, najveća kulturna manifestacija ikada održana na tlu Jugoslavije, koja je obišla svijet.

Grad Sarajevo dovodi plin i gradi gasni prsten, vrši se konverzija kotlovnica na plin, gradi se električni prsten okolo grada i grade se stambena naselja koja su se isključino grijala na električnu energiju (Koševsko brdo). Zabranjuje se loženje u domaćinstvima niskokaloričnim ugljenom, vrši se rekonstrukcija kanalizacije i gradi se veliki prečistač otpadnih voda u Butilama kraj Sarajeva. Sarajevo tako postaje jedan od rijetkih gradova u svijetu koji nije zagađivao okoliš i koji je u prirodu ispuštao prečišćenu otpadnu vodu. „MOK je 1976. raspisao konkurs za organiziranje Igara 1984. i mi više nismo imali strpljenja da čekamo, posebno jer smo znali da će do 1980. biti završen Projekat zaštite čovjekove okoline i da će Sarajevo imati ono što mu je u eleboriranju ranijih prijedloga manjkalo“ – sjeća se spiritus movens (duhovni pokretač) Igara, prof. Zečević.

Grad Sarajevo dovodi plin i gradi gasni prsten, vrši se konverzija kotlovnica na plin, gradi se električni prsten okolo grada i grade se stambena naselja koja su se isključino grijala na električnu energiju (Koševsko brdo). Zabranjuje se loženje u domaćinstvima niskokaloričnim ugljenom...

Ljubišu Zečevića šalju u Lozanu na sastanak MOK-a, a on se opire riječima: „Šta ću ja tamo? Idi, govori mu Emerik Blum, idi i čuči pred vratima, neka te vide“. Prof. Zečević kreće u Lozanu samo sa skicom arhitekte Brace Alikalfića na kojoj je vidljivo da ni jedan drugi grad nema takvu koncentraciju sportskih borilišta i objekata kao Sarajevo. U tom trenutku OI su željeljele Čehoslovačka, Švedska, Francuska, Švicarska i Japan. U međuvremenu lista je sužena na Saporo, Göteborg i Sarajevo. Općepoznato je svima bilo da su rukovodstva Slovenije, Hrvatske i Srbije bila, najblaže rečeno – nevjernici, a potom i oponenti kandidature. Vjeruje se da je sam predsjednik Tito presjekao polemike govoreći jugposlovenskom rukovodstvu: „Vi nećete imati nikakvih troškova. Bosanci će sami platiti troškove organiziranja Igara, a vi čete im dati samo novac iz Savezne lutrije što im po zakonu pripada“. Bilo kako bilo kandidatura Sarajeva je predata MOK-u, 30. decembra 1977. godine, a odluka je donesena 18. maja 1978. u Atini. Kandidaturu u Atini su branili gradonačelnik Anto Sučić i inžinjer Aleksandar Trumić, za šta su imali 60 minuta.

Tadašnji predsjednik MOK-a lord Kilanin je na početku rasprave upitao gradonačelnika Sarajeva da li on garantira snježne uvjete u vrijeme održavanja Igara. Anto Sučić je odgovorio: „U predviđenom vremenu održavanja Igara po meteorološkim izvještajima unazad sto godina (od 1879.) nikada nije nedostajalo snijega. Čak ga je bilo u izobilju. Što se tiče vašeg pitanja, garantiram vam optimalne uvjete i mogućnosti za takmičenje. Ipak u mojoj nadležnosti kao gradonačelnika nije i padanje snijega“! Uslijedio je aplauz. U prvom krugu Sarajevo je dobilo 31, Göteborg 10, a Saporo 33 glasa. U drugom krugu Sarajevo je dobilo 39, a Saporo 36 glasova. Objavljujem, Sarajevo je domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine – proglasio je lord Kilanin.

Tadašnji predsjednik MOK-a lord Kilanin je na početku rasprave upitao gradonačelnika Sarajeva da li on garantira snježne uvjete u vrijeme održavanja Igara. Anto Sučić je odgovorio: „U predviđenom vremenu održavanja Igara po meteorološkim izvještajima unazad sto godina (od 1879.) nikada nije nedostajalo snijega..."

U tim trenucima općeg društvenog progresa ja sam kao mladi referent za turizam bio zaposlen u Radnoj organizaciji Zajednica za sportsko-rekreativne aktivnosti mladih BiH – „Mladostbih“, koja je uz agenciju „Karavan-Naromtravel“ iz Beograda, bila ovlaštena za međunarodnu razmjenu omladine i studenata i jedina ovlaštena za organiziranje svih Saveznih radnih akcija – SORA, u SFR Jugoslaviji. RO Mladostbih je tako postala tehnički partner izgradnje svih zimskih borilišta u gradu, na Jahorini, Trebeviću, Igmanu i Bjelašnici, putem Saveznih radnih akcija. Projektiranje staza i objekata je odmah započeto 1978. godine, a mi smo dobili nove zadatke pripreme prihvata, smještaja, ishrane, izrade uniformi, obuće, diploma, značaka, prevoza na radilišta i drugih poslova organiziranja najvećih radnih akcija, nakon izgradnje željeznica poslije Drugog svjetskog rata. Tako je RO Mladostbih od upravljanja materijalnom bazom mladih, ubrzano prerasla u industriju sporta i turizma. Naš Sportski centar „Partizan“ u Zaostrogu na moru, sezonu je započinjao sa školom plivanja, a potom košarkaškim kampom na kojem se pripremala juniorska reprezentacija Jugoslavije uz najveće domaće i košarkaške trenere američke NBA lige. Nakon  toga su se redali vrhunski kampovi borilačkih sportova i sportova sa loptom, izuzev fudbala.

Već slijedeće godine (1979.) sarajevski Košarkaški klub „Bosna“ u francuskom gradu Grenoblu osvaja Prvenstvo Evrope u košarci. Kao mladi referent u agenciji sam pratilac navijača u koloni autobusa iz Sarajeva, koje vodim preko alpskog prevoja Montgenénevre (tada još nije postojao tunel u zapadnim Alpama za Grenoble) i u zadnji čas vičući Bosna, Bosna, upadamo (oko 400 navijača OTAS-a i Unistoursa), u sportsku dvoranu. Ekipe su se već zagrijavale na parketu, a dvorana je grmila od bodrenja oko 11 hiljada talijanskih navijača kluba „Emerson  Vareze“ (Varese), uz buku desetine navijačkih timpana.

Predsjednik OK ZOI Branko Mikulić je rekao: „Od početka smo tvrdili da je Olimpijada za nas razvojna šansa. Izgrađeni sportski objekti i kompletna infrastruktura u rejonu Sarajeva, 28 drugih zimsko-sportskih centara u RBiH, hotelski i drugi kapaciteti, omogućuju da taj korak i učinimo“

Kao član inicijativne grupe za osnivanje (1982.) Olimpijskog turističkog konzorcijuma – ZOITOURS-a, u objektu ŽTO na Stambolčiću na Palama uz starije kolege: Nedim Mahić (RO za ugostiteljstvo ŽTO Sarajevo), Boro Milić i Faruk Omersoftić (Unistours), Zijo Hadžijahić (Olimpikturs), Alija Pozderac (TUZBIH) i ja, predlažemo sa ciljem prodaje olimpijskog turističkog proizvoda, Olimpijskom komitetu i Turističkom savezu Jugoslavije, osnivanje konzorcijuma 10 najvećih turističkih agencija. Olimpijski konzorcijum su sačinjavali direktori i stručno osoblje agencija „Atlas“ iz Dubrovnika, „Dalmacijaturist“ iz Splita, „Generalturist“ iz Zagreba, „Kompas“ iz Ljubljane, „Putnik“ i „Centrotours“ iz Beograda, „Intertours“ iz Skoplja, te „Unistours“, „Olipikturs“ i „Mladostbih“ (OTAS) iz Sarajeva. Na čelu Poslovodnog odbora konzorcijuma je bio Nedim Mahić. Osnivački ulog za članove je bio ondašnjih 300 hiljada DEM pojedinačno. Nastaje trka sa rokovima bez radnog vremena.

Predsjednik OK ZOI Branko Mikulić je rekao: „Od početka smo tvrdili da je Olimpijada za nas razvojna šansa. Izgrađeni sportski objekti i kompletna infrastruktura u rejonu Sarajeva, 28 drugih zimsko-sportskih centara u RBiH, hotelski i drugi kapaciteti, omogućuju da taj korak i učinimo“.

U Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu – ZOI `84, učestvovalo je 1.272 sportista iz 49 zemalja u 39 disciplina; 7.825 akreditiranih novinara; 10.450 volontera uz učešće hiljada i hiljada brigadista uključenih u pripremu Igara. Konzorcijum je raspolagao sa 27 hiljada kreveta, plasirao 206 hiljada noćenja u izletima i jednodnevnih izleta za oko 40 hiljada gostiju.  ZOI u Sarajevu je posjetilo oko 5 hiljada američkih građana (PAN-AM je prevezao 2 hiljade, a JAT ostale putnike) i oko 52 hiljade turista. Zabilježeno je oko 640 hiljada posjetilaca, a ostvareno je oko 328 hiljada noćenja, evidentirano je oko 1,2 miliona donatora, veliki broj sponzora i plaćenih prava (oko 120 miliona US dol.) američke tv ABC… Ostvareno je desetine miliona US dol. i 1,6 milijardi dinara prihoda. I sve to bez ozbiljnih reklamacija. Koliki je to bio uspjeh pokazuje i podatak da su isplaćene odštete na osnovu reklamacija prethodnih Igara u Lejk Plesidu (Lake Placid) bile ravne troškovima organiziranja igara. Svako upoređivanje ZOI `84. sa Evropskim zimskim olimpijskim festivalom mladih – EYOF 2019. u Sarajevu, je žalosna ideja.

Kada smo svi očekivali da promovirate skijanje, vi promovirate ljetno hodanje po olimpijskim planinama. Kapa dole Bosancima koji cijeloj Jugoslaviji pokazuju kako se ide naprijed - komentirali su slovenački novinari

U sred najvećih priprema za održavanje predolimpijskih test takmičenja dolazi molba (1982.) „Alpinschule“ iz Innzbrucka iz Austrije da trasiramo prvi hodački komercijalni itinerer u Jugoslaviji i to kroz Olimpijske planine Sarajeva i šire.  Josip Svoboda iz Turističkog saveza Sarajeva formira ekipu: Josip Svoboda i Gojko Sikimić iz TS Sarajeva, holanđanka Eda iz OK ZOI, Drago Entraut i Ismet Bakarević iz Planinarskog saveza Sarajeva, Musaid Špirtović i ja iz Mladostbiha, koja 1983/84. godine utvrđuje sedmodnevni itinerer i izdaje brošuru na 3 zvanična EU jezika.

U ljeto 1984. godine, na Dubrovačkim ljetnim igrama prisustvujem muzičkom spektaklu Carmina Burana Carl Orffa koji nikada više nije viđen u historiji Dubrovačkih igara. U spektaklu učestvuje Sarajevska filharmonija sa oko 120 muzičara, hor sa oko 120 pjevača, solisti, balet sa oko 50 balerina i baletana i oko 60 osoba iz scenske i tehničke podrške. Potrebno je znati da u tim godinama sarajevska pop i rock muzička produkcija (skoro isključivo općina Centar Sarajevo) izdaje oko 16 miliona nosača zvuka, više nego čitava SFR Jugoslavija zajedno. Svi smo naglašavali budućnost, rad nismo doživljavali kao teret, a o parama nismo razmišljali jer je uvijek postojala mogućnost da ih zaradimo. SR Bosna i Hercegovina je bila najveći industrijski region na Balkanu i u prosjeku BDP zemalja EU, a Srebrenica je zajedno sa Mariborom u Sloveniji, bila jedna od dvije najrazvijenije općine u SFR Jugoslaviji.

Na zaprepaštenje turističke stručne javnosti na jesenjem sajmu Alpe-Adria u Ljubljani (1984.) Turistički savez Sarajeva i mi (predstavnici Mladostbiha na čelu sa direktorom Jovom Bašićem) ne izlazimo sa izvještajem o održanim ZOI `84. i ponudom skijanja, već sa promocijom Prvog planinskog sedmodnevnog hodačkog itinerera u Jugoslaviji. „Pa vi iz Sarajeva ste ponovo ispred vremena. Kada smo svi očekivali da promovirate skijanje, vi promovirate ljetno hodanje po olimpijskim planinama. Kapa dole Bosancima koji cijeloj Jugoslaviji pokazuju kako se ide naprijed“- komentirali su slovenački novinari.

Napokon, može li poratno Sarajevo doživjeti novi uzlet?

Mnogo je primjera u ljudskoj historiji kulturnog preporoda nakon društvenog i ekonomskog sloma. Nije li bosanskohercegovačka kultura u širem „obuhvatnom značenju“ naša komparativna prednost u odnosu na Evropu? Za početak okrenimo se budućnosti, po ugledu na vrijeme ideje o ZOI `84. i vidjećemo da Sarajevo posjeduje sve pretpostavke za brzo oblikovanje domaćeg kulturnog tržišta za međunarodno tržište i pokretanje stalnog Kulturnog foruma svjetskog značaja.

Napokon, može li poratno Sarajevo doživjeti novi uzlet? Mnogo je primjera u ljudskoj historiji kulturnog preporoda nakon društvenog i ekonomskog sloma

Na žalost ili na sreću, samo Sarajevo ima kulturni potencijal  da pozicionira čitavu Bosnu i Hercegovinu u top kulturnu destinaciju svijeta. Kultura je važna ali skupa. Nekultura je još skuplja – poručuju privrednici. Nama je važna kultura koja utiče na društveni, politički i ekonomski progres društva.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook