Dvojica analitičara koji su odlično poznaju politička dešavanja u BiH Kurt Bassuener i Toby Vogel napisali su kolumnu za Foreign Affairs. Raport donosi kolumnu gdje dvojac analiziraj američku politiku u BiH.

“Na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, slike iz ukrajinskih opkoljenih gradova, pokolja i masovnog raseljavanja retraumatiziraju društvo koje nikada nije zacijelilo nakon rata koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije 1991. godine. Bosanci su s užasom gledali rušenje ukrajinskog grada Mariupolja. Ali nakon što su proživjeli opsadu Sarajeva i slične zločine, Bosanci prepoznaju brzinu i brutalnost ruskog rata protiv Ukrajine mnogo realnije od ostalih — i to ih stavlja na ivicu.

Napad ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu dolazi u trenutku kada je zapadni Balkan dosegao nivo napetosti i neizvjesnosti neviđenu decenijama. Etnički nacionalizam prijeti ponovnom destabilizacijom regije, a lokalni politički čelnici manipuliraju najgorim strahovima javnosti. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić preuzeo je blisku potpunu kontrolu nad medijima svoje zemlje i raspiruje nemire u dijelovima Kosova naseljenim Srbima. U BiH, njegov bliski saveznik Milorad Dodik, član državnog Predsjedništva BiH, zalagao se za secesiju dijelova zemlje pod srpskom kontrolom. Sličan savez postoji između Vlade Hrvatske (članice EU i NATO-a) i Dragana Čovića, nacionalističkog čelnika bosanskih Hrvata, koji je pozvao na ono što bi značilo daljnju etničku podjelu BiH. Mnogi Bosanci su na rastuću korupciju, nekažnjivost koju uživaju političke elite i ekonomske teškoće odgovorili napuštanjem zemlje. UN procjenjuje da otprilike 55.000 ljudi napusti BiH svake godine i upozorio je da bi, ako se ovaj obrazac nastavi, stanovništvo BiH moglo pasti na 1,6 miliona 2070. sa današnjih 3 miliona.

Rusija je odigrala ulogu u tim zbivanjima. Putin je poticao separatizam, s ciljem stvaranja poremećaja na granicama Zapada. Rusija je godinama aktivno pokušavala spriječiti i odvratiti težnju BiH za članstvo u EU i NATO-u, tvrdeći da takvi potezi predstavljaju provokaciju. Ruski ambasador u BiH nedavno je ukazao na invaziju na Ukrajinu kao na primjer što bi se moglo dogoditi sa BiH ako teži članstvu u NATO-u.

No aktivnosti Kremlja uveliko su ovisile o tome da lokalni čelnici slijede svoje vlastite planove. Ono što najviše zabrinjava je da su ti čelnici često isti ljudi koje EU i Sjedinjene Države predstavljaju kao svoje partnere u demokratskom i ekonomskom razvoju BiH. Oslanjajući se na šačicu “etnokrata”, EU i Sjedinjene Države dovele su regiju na opasan put, koji bi mogao završiti raspadom Bosne i prekrajanjem granica u cijeloj regiji – od čega se ni jedno ne bi dogodilo mirno.

Nije moralo biti ovako. Daytonski mirovni sporazum iz 1995. godine okončao je rat i dao Zapadu alate koji su mu bili potrebni da spriječi nestabilnost i nasilje i pomogne da zemlja ostane na ujedinjenijem i demokratskijem putu. Ali ti su alati godinama neiskorišteni. Umjesto toga, zapadne sile dopustile su BiH nazadovanje u nestabilnost dok nacionalizam raste u Srbiji i Hrvatskoj. Sada, rat u Ukrajini predstavlja priliku za Sjedinjene Države i njihove saveznike da izvrše davno zakašnjelu rekalibraciju svog pristupa BiH. Zapad se ujedinio kao odgovor na rusku agresiju. Tu istu energiju i pažnju treba primijeniti na Balkan kako lokalni akteri koji imaju koristi od nestabilnosti i ruskog uplitanja više ne mogu držati gušenje države.

Ostatak teksta čitajte ovdje

(Raport, DEPO PORTAL/mr)