Slavo Kukić o makijavelizmu lidera SNSD-a

Zatreba li, Dodik je spreman sutra staviti fes na glavu... Da mu ponude da se RS priključi matici Srbiji - odbio bi!

Front31.10.21, 14:37h

Zatreba li, Dodik je spreman sutra staviti fes na glavu... Da mu ponude da se RS priključi matici Srbiji - odbio bi!
Jedina konstanta kod Milorada Dodika je makijavelizam, koji ga održava u sedlu vlasti. Zbog toga je iz pozicije reformiste Ante Markovića i zaljubljenika u ideju socijaldemokracije evoluirao u velikog Srbina, a sutra je, zatreba li, spreman na glavu staviti fes i objašnjavati Srbima da je fes dio njihove narodne nošnje. U tom kontekstu, dakako, treba razumjeti i najnoviju mu floskulu o samostalnoj RS u okviru dejtonske BiH - smatra bh. akademik Slavo Kukić, koji o tome govori za podgoričku Pobjedu

 

 


Izvor: Pobjeda.me
Razgovarala: Tamara Nikčević

 


Zahvaljujući članu predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradu Dodiku i njegovim beogradskim i moskovskim mentorima, ratne igre na Zapadnom Balkanu posljednjih sedmica dobijaju na intenzitetu. Evropski parlamentarac Majkl Galer je u dramatičnom govoru nedavno upozorio da ,,konkretni koraci ka secesiji Republike Srpske, koje preduzima nacionalistički lider Milorad Dodik, moraju upaliti sva zvona na alarm“. Da li je uspavani i nezainteresovani Brisel uopšte čuo poslanika Evropskog parlamenta; jesu li se evropska zvona konačno upalila?


Profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Mostaru, redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH dr Slavo Kukić, u intervjuu za Pobjedu kaže kako nije siguran da je međunarodnim centrima moći, Vašingtonu i Briselu prije svih, jasno o čemu je ovdje riječ.


- Trenutno su informacije iz Vašingtona više obećavajuće: i ozbiljne najave Bajdenovog specijalnog izaslanika, i ono što je o sankcijama bosanskohercegovačkim političarima pred Senatom izjavio budući ambasador u BiH, i pravac djelovanja u reformi Izbornog zakona kojeg daje naslutiti gospodin Palmer... No, ni njih ne možemo uzimati zdravo za gotovo. Takvih signala smo se naslušali i krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina od tadašnjeg ambasadora SAD u Beogradu, ali nikada nismo dočekali i konkretne mjere kojima bi bilo preduprijeđeno ono što se u krvavim ratnim godinama događalo. Drugim riječima, za sigurne sudove je, bojim se, još rano - kaže profesor Kukić.


POBJEDA: Galer je pozvao Ured Visokog predstavnika i EU da objave zajedničko saopštenje u kojem će najoštrije osuditi predstojeće glasanje i proglasiti ga nezakonitim. Je li bilo zajedničke reakcije?


KUKIĆ: Ured Visokog predstavnika se zadnjih 10-12 godina mnogo češće ponaša kao vanjski promatrač, a mnogo rjeđe kao dio ukupnog dejtonskog paketa, koji je u ime UN-a zadužen za stabilizaciju BiH. Na tom fonu je ostala i najnovija reakcija u vezi s prijetnjama Dodika i njemu sličnih: jalovo saopćenje u kojem se, gotovo neobavezujuće, podsjeća na ovlasti države i entiteta. I - točka. A temeljem dosadašnjeg iskustva, Dodik to ne može shvatiti drugačije do zelenim svijetlom za nastavak sulude politike destrukcije.


POBJEDA: Hoćete da kažete da je Brisel i te kako odgovoran za destabilizaciju regiona?


KUKIĆ: Veoma je odgovoran. Zadnjih nekoliko godina ponavljam da takva politika EU nije iznenađenje i da su prevelika očekivanja od Brisela krajnje neutemeljena.


POBJEDA: Zašto?


KUKIĆ: EU je konglomerat veoma različitih, nerijetko i međusobno suprotstavljenih interesa njezinih članica koji se, u pravilu, pretpostavljaju interesima EU kao cjeline. Ovo se odnosi i na interese najmoćnijih članica EU, ali i na suprotstavljene pristupe njenih starih i novih članica. Ne vidim, uostalom, puno dodirnih točki u pristupima starih i novih članica, mislim onih koji su u EU uselili iz zajednice bivših „socijalističkih“ zemalja. Naprosto je nemoguće u isti koš gurati Mađarsku, Poljsku, Bugarsku s Njemačkom, Francuskom…


Sve to umanjuje snagu EU i nerealnim čini bilo kakva očekivanja od nje.


POBJEDA: Politico je nedavno optužio komesara za proširenje EU Olivera Varheljija da sa uskim krugom svojih saradnika u zvaničnim dokumentima EU ublažava djelove koji se odnose na probleme demokratije u Srbiji. Kome se na ovaj način nanosi veća šteta – EU, regionu ili samoj Srbiji?


KUKIĆ: Ništa čudno u ponašanju Varheljia, bliskog suradnika Orbana, radikalnog nacionaliste koji je i sam opijen idejom Mađarske iz prošlih vremena i koji, suprotno temeljnim vrijednostima EU, gura u kola srbijanskog predsjednika i nacionalističko-populističkih velikodržavnih ideologija. Takvo ponašanje ne pomaže nikome. Naprotiv, nanosi ogromnu štetu ideji ujedinjene Evrope kao izravan udar na prijemčivost EU kod običnih ljudi ovih prostora. Također, u samoj Srbiji je vjetar u leđa suludim SANU-ovskim garašaninovsko-ćosićevskim idejama o svim Srbima u stoj državi.


POBJEDA: Vjetar u leđa je i Dodiku, koji kaže da je 2011. godine EU "dala pravosuđe na poklon u zamjenu za odustajanje od referenduma". Očekujete li sada novu trgovinu Brisela i Dodika na štetu BiH?


KUKIĆ: Upitno je može li ta vrsta trgovine, uz sve zamjerke koje prema politici EU imam, proći u Briselu. No, nije upitno da je tome sklon Milorad Dodik: trgovina je stil njegova političkog života. Sva zaoštravanja koja je prakticirao u prethodnih četvrt stoljeća temelje se na logici - iziđi s maksimalističkim zahtjevima, izazovi turbulencije i trguj kako bi od startnih zahtjeva dobio bar nešto. I s tim pristupom je u pravilu i dobivao ono što je, objektivno, bilo izvan normalnoga.


Uostalom, na toj logici se temelje i najnovije prijetnje razgradnjom BiH. Zna Dodik, dakako, da sve to ne može proći. Ali, njegova igra počiva na očekivanju da logikom ucjena dobije bilo što. Na to upućuje i izjava Vučića nakon najnovijeg beogradskog sijela s Dodikom da su njegovi potezi iznuđeni odlukama Ustavnog suda BiH u vezi sa šumama i poljoprivrednim zemljištem – i ako bi se to vratilo RS-u, Dodik je spreman i za razgovor o funkcioniranju institucija BiH.


POBJEDA: Blefira li Dodik kada kaže da bi sedam zemalja EU priznale RS?


KUKIĆ: Nisam posve siguran da sve treba svesti na Dodikovu blefersko-kockarsku logiku. Istina, Brisel je demantirao te navode i snažno podržao suverenitet BiH. Što bi, međutim, uradili desničari iz zemalja bivšeg komunističkog lagera vrlo je upitno. Uostalom, ono što je u zadnjih godinu dana s non paperima radio slovenski premijer, što kontinuirano rade zemlje Višegradske grupe, daje za pravo razmišljati da u njihovim kabinetima isključiti ne treba ni potporu idejama o disoluciji BiH.


POBJEDA: Želi li uopšte Dodik disoluciju BiH? Jer, 12. oktobra kaže da neskriveno radi na projektu samostalne RS u okviru dejtonske BiH, a desetak dana kasnije, u intervjuu za njemački „Der Spiegel“, da nije za secesiju entiteta RS, ali i da Srbi "ne žele živjeti u muslimanskoj BiH".


KUKIĆ: Jedina konstanta kod Milorada Dodika je makijavelizam, koji ga održava u sedlu vlasti. Zbog toga je iz pozicije reformiste Ante Markovića i zaljubljenika u ideju socijaldemokracije evoluirao u velikog Srbina, a sutra je, zatreba li, spreman na glavu staviti fes i objašnjavati Srbima da je fes dio njihove narodne nošnje. U tom kontekstu, dakako, treba razumjeti i najnoviju mu floskulu o samostalnoj RS u okviru dejtonske BiH.


POBJEDA: Što to znači?


KUKIĆ: Maksimalno skraćeno, znači status quo, koji Dodiku garantira opstanak u sedlu vlasti i moći i, što je još važnije, čuva ga od mjera pravne države zbog onoga što je prethodnih petnaestak godina činio. A činio je sve ono što se demokratskom svijetu razumijeva alkaponeovskom pljačkom i zbog čega se svugdje gdje ima pravne države završava na istom mjestu – u zatvoru.

Kad ovo kažem, tvrdim da je dio njegovih priča o pravu RS-a da se pridruži matici zemlji najobičniji spin – i da bi, ako bi mu bilo ponuđeno, takav scenarij rezolutno odbio.


POBJEDA: Zašto mislite da bi odbio?


KUKIĆ: Zato što bi pridruženjem RS Srbiji Dodik izgubio na bilo kakvom značenju, a ono što je činio bi ga, prije ili kasnije, dovelo pod udar pravne države. Dodiku odgovara samo ovakvo stanje – političko talasanje i prijetnje otcjepljenjem, jer njima održava tenzije koje mu omogućuju nastavak zaglupljivanja svjetine i održavanje na vlasti usprkos svemu što je prethodnih petnaest godina činio. A činio je sve ono što mu je građane entiteta RS tjeralo na pakiranje kofera i traženje sreće na drugim meridijanima, a njemu i članovima njegove obitelji punilo džepove.


POBJEDA: Ima li Milorad Dodik podršku Beograda?


KUKIĆ: Naravno. Ipak, mislim da ciljevi Dodika i Aleksandra Vučića nisu kompatibilni.


POBJEDA: Kako nisu?


KUKIĆ: Vučić treba Dodiku kako bi pričom o „srpskom svetu“ održao status quo u BiH; Vučiću treba Dodik jer on ni danas nije odustao od ideje velike Srbije. Naravno, druga su vremena i za tu se ideju ne može boriti kako se borio u prvoj polovici devedesetih. No, u novim uvjetima je, zajedno sa SANU i SPC, razradio novu strategiju. Srbija, tobože, igra igru očuvanja vlastitoga teritorijalnog integriteta, a sa zemljama u susjedstvu želi izgrađivati dobrosusjedske odnose. U stvarnosti, međutim, u svim tim zemljama - BiH, Crnoj Gori i Kosovu - Srbija ima domaće udarne ešalone koji, uz izgovor o ugroženosti Srba, čine sve čime te zemlje i njihove institucije devastiraju za račun „srpskog sveta“ odnosno sanuovske ideje „svi Srbi u jednoj državi“.


POBJEDA: Je li predsjednik Vučić više u stanju da kontroliše Dodika?


KUKIĆ: Za sada ga apsolutno drži pod kontrolom. Ali, budite sigurni da će ga, dođe li u situaciju da zbog ideje velike Srbije i sam mora biti prinesen na oltar žrtve, Dodik „otpepati“ kao što je prije petnaestak godina, kad je od njega zatražio da se povuče s pozicije predsjednika HDZ BiH, Čović „otpepao“ Ivu Sanadera.


A Čović i Dodik su isti mentalni kod i iz istog su sistema vrijednosti – crkoše zbog ljubavi za vlastitim narodom, a pljačkaju ga kako ga pljačkao nije nitko u prethodnih nekoliko stoljeća.


POBJEDA: Ko bi Dodika mogao zaustaviti?


KUKIĆ: Bilo bi dobro ako bi ga zaustavili birači. U taj scenarij, nažalost, nisam specijalno uvjeren, iako ga i ne isključujem kao mogućnost. Jer, ni danas nije upitna potpora koju ima u biračkom tijelu, a ni izborni inženjering koji je doveo do savršenstva i zahvaljujući kojem isključuje mogućnost iznenađenja.


Isključi li se, pak, biračko tijelo, ostaje jedino snaga svjetskih centara moći. No, ni oni više nisu homogena cjelina. Naprotiv, višepolarnost je nova svjetska stvarnost koja se prelama i preko leđa BiH. Jer, Rusija je danas faktor čiji se utjecaj na procese u BiH ne može isključiti, a bojim se da je guranje u leđa destrukcije BiH dio njezine geopolitičke igre.


Sve u svemu, okršaj s Dodikom neće biti ni malo jednostavan. Hoće li izglede na uspjeh povećati ovo što danas radi opozicija u RS-u ostaje za vidjeti. Što se mene tiče, navijam za opoziciju, kakva god da je.


Nastavak intervjua čitajte ovdje.

 

(DEPO PORTAL/ad)



Komentari - Ukupno 37

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!
Prikaži još