Izvor: Deutsche Welle
Piše: Andrey Gurkov

Prvo je sve skupa zvučalo kao reklamna kampanja: „Oni u Europi koji su na vrijeme razumjeli da je s nama najbolje sklapati dugoročne ugovore, sada trljaju ruke i slave", rekao je prije nekoliko dana ruski predsjednik Vladimir Putin. Na jeku iz Gazproma nije trebalo dugo čekati. „Oni koji su s nama sklopili dugoročne ugovore, sada uživaju niže cijene", rekla je potpredsjednica uprave Gazproma Elene Burmistrova, odgovorna za izvoz.

Moskva vrbuje za dugoročne ugovore

Već tjednima Moskva šalje ovakve nedvosmislene poruke: sklopite dugoročne ugovore i nećete brinuti oko isporuka i cijena. I sve to u pozadini dosad nezapamćenog rasta cijena na energetskom tržištu. Početkom listopada cijena plina na njemačkom tržištu dosegla je deset puta višu razinu od prosječne cijene u prošloj godini.

Mnogi stručnjaci i političari vjeruju kako je Gazprom stvorio umjetnu nestašicu plina u Europi kako bi izvršio pritisak na što prije puštanje u pogon plinovoda Sjeverni tok II, i to oba traka. Za to su potrebne dozvole koje bi dopustile neke iznimke kada je u pitanju EU zakonodavstvo. Ovog tjedna se za to još jednom založio i predsjednik Putin.

No u međuvremenu se stvorio dojam da Moskva slijedi i drugi cilj za koji vrbuju visokorangirani predstavnici ruskog gospodarstva i politike: sklapanje dugoročnih ugovora s fiksnim cijenama koje odredi Gazprom. No to bi značilo napuštanje sustava slobodne trgovine plinom. I tu je Putin bio nedvosmislen početkom rujna kada je cijena 1.000 kubika plina porasla na 650 eura. „To su bili pametnjakovići iz bivše EU komisije koji su se založili za to da se cijena plina formira na slobodnom tržištu", rekao je Putin koji ni ne skriva svoj utjecaj na politiku Gazproma.

Istu kritiku Kremlj je ponovio i mjesec dana kasnije kada je cijena plina već dosegla granicu od 2.000 dolara. Stav šefa iz Moskve nedavno je u razgovoru za Financial Times ponovio i veleposlanik Rusije u Europskoj uniji Vladimir Čičov koji je optužio Bruxelles da je svojim insistiranjem na slobodnom tržištu i tzv. spot market sustavu, tj. tržištu trenutačnih isporuka, ugrozio stabilnost cijena koje jamče dugotrajni ugovori.

Zašto je tržište trenutačnih isporuka doživjelo kolaps?

No postavlja se pitanje zašto je tržište trenutačnih isporuka godinama funkcioniralo besprijekorno a ove je sezone doživjelo kolaps. Uzroka je nekoliko: prazna spremišta plina u Europi nakon oštre zime, davanje prednosti azijskom tržištu kad je u pitanju ukapljeni zemni plin, veće potrošnja plina za proizvodnju struje zbog slabijeg vjetra što je smanjilo proizvodnju preko vjetroelektrana te napokon dugotrajni remont glavnog norveškog plinovoda.

No zašto Gazprom, koji isporučuje 40 posto plina u Europu, nije opravdao svoju ulogu vodećeg dobavljača i pojačanjem isporuka utjecao na stabilnije cijene i uz to još dodatno zaradio?

Prema mišljenju neovisnog i prema Kremlju kritičnog analitičara Mihaila Kruitihina, umjesto da dobro zaradi Gazprom se odlučio situaciju iskoristiti kako bi uništio sadašnju praksu trgovanja plinom u Europskoj uniji. „Gazprom je najavio kako do kraja godine neće slobodnom tržištu ponuditi dodatne količine plina", rekao je ovaj stručnjak za dnevnik Novaja Gazeta. Da slučaj oko skupog plina ima definitivno političku pozadinu uvjeren je i moskovski dopisnik dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitung Friedrich Schmidt koji je uvjeren kako Gazprom ispunjava ciljeve Kremlja.

EU Green Deal u opasnosti?

Putin je i tijekom ovog tjedna na Danima ruske energije u Moskvi signalizirao kako eventualne dodatne isporuke plina nisu namijenjene slobodnom tržištu. On je više puta ponovio sintagmu „naši partneri" mogu biti mirni pri čemu prije svega misli na one koji s Gazpromom sklope dugoročne ugovore po fiksnim cijenama. To više ne zvuči kao marketinška kampanja nego kao otvoreni pritisak.

Prvi uspjesi su već tu: Mađarska je upravo potpisala 15-godišnji ugovor s Gazpromom. Ako to učine i ostale EU članice to će značiti dugoročni primat Gazproma na europskom energetskom tržištu što će EU učiniti još neatraktivnijom i nepristupačnijom za moguću konkurenciju iz sektora ukapljenog zemnog plina, što se prije svega odnosi na plin iz SAD-a.

Dugoročni ugovori bi potkopali i Green Deal EU-a o dekarbonizaciji tržišta energentima. EU članice bi bile prisiljene do sredine ili čak do kraja sljedećeg desetljeća kupovati fosilni plin čak i ako bi dovoljno energenata iz obnovljivih izvora stajalo na raspolaganju.

(DW/DEPO PORTAL/ad)