STUB USPJEHA NAJTROFEJNIJE BH. REPREZENTACIJE

Zašto je tajno, daleko od očiju javnosti, smijenjen selektor Mirza Hrustemović? Nejasne, maglovite, nečasne namjere...

Sport21.09.21, 10:07h

Zašto je tajno, daleko od očiju javnosti, smijenjen selektor Mirza Hrustemović? Nejasne, maglovite, nečasne namjere...
Kažu da je odluka donesena još 16. septembra. Smjena bilo kojeg trenera i selektora sama po sebi nije i ne može biti smak svijeta, ali ako je to za dobrobit reprezentacije, zašto je isplivala u javnost, i to opet tiho i sporednim putem, tek četiri dana kasnije?

 

Piše: Amir SUŽANJ

 

Nenadmašni maestro taktike otpremljen je u prošlost. Na sreću, samo kad je riječ o selektorskoj funkciji. Mirza Hrustemović, velikan i pozlata našeg oskudnog i teškog vremena, kreator i stub najvećih svjetskih uspjeha jedne bosanskohercegovačke reprezentacije, one najtrofejnije – u sjedećoj odbojci – smijenjen je tiho i daleko od očiju javnosti, kako se to na ovim balkanskim prostorima obično radi kad su na djelu nejasne, maglovite, a počesto i nečasne namjere. Bez obrazloženja i sa mnogo upitnika…

 

Nemamo pravo, bar mnogi od nas, da ocjenjujemo, sudimo i komentarišemo odluku o njegovoj smjeni jer jednostavno ne znamo šta je to kvasalo između trenera i njegovih ključnih igrača u sjeni velikih rezultata. Nismo ni imali potrebu da znamo. Sve što smo znali o toj reprezentaciji su sami uspjesi svjetske vrijednosti, koje smo sa raznih planetarnih borilišta iščekivali, sasvim sigurni da neće izostati.   

 

U oskudnim i nedorečenim medijskim izvještajima o smjeni Hrustemovića ne možemo iščitati gotovo ništa. Kažu da je, uporedo sa nastavkom grandioznih podviga, krenuo u podmlađivanje reprezentacije i da se to nije svidjelo nekim od najistaknutijih igrača, koji su takođe dali ogroman doprinos uspjesima reprezentacije. Bolno je saznanje o tom rascjepu za svakoga ko je godinama sa nadom, ali i zebnjom i nervozom, hodajući po mračnoj sobi, iščekivao vijesti o rezultatima u sudarima sa moćnim svjetskim reprezentacijama na svjetskim prvenstvima i olimpijadama još u ono doba kad nije bilo načina da gledamo prenose tih utakmica i kad je jedini način da što prije dođemo do informacije bio da zovemo telefonom članove porodica selektora ili igrača. Nakon svega, ostaje žal zbog nimalo očekivane teške i sumorne dileme je li jedna velika, neponovljiva sportska čarolija ubijena običnom ljudskom sujetom.

 

Nemamo pravo, bar mnogi od nas, da ocjenjujemo, sudimo i komentarišemo odluku o njegovoj smjeni jer jednostavno ne znamo šta je to kvasalo između trenera i njegovih ključnih igrača u sjeni velikih rezultata. Nismo ni imali potrebu da znamo

 

Kažu da je odluka donesena još 16. septembra. Smjena bilo kojeg trenera i selektora sama po sebi nije i ne može biti smak svijeta, ali ako je to za dobrobit reprezentacije, zašto je isplivala u javnost, i to opet tiho i sporednim putem, tek četiri dana kasnije?

 

Većina onih koji su ponešto uspjeli iščeprkati iz te zatvorene priče, a malo ih je, tvrdi kako je i u ovom slučaju prste umiješala politika. Nemamo pravo tvrditi da je to tako sve dok ne budemo znali sve pojedinosti, ali bilo bi zastrašujuće da je smjena najtrofejnijeg selektora svih vremena u bosanskohercegovačkom sportu inicirana na stranačkim minder-sijelima, i to u onim strukturama, koje se zaklinju u patriotizam. Ne bi to bila tragedija zbog same smjene, nego zbog načina na koji je provedena. 

 

Smjena Hrustemovića možda nas je onemogućila da vidimo kako bi se odvijao još jedan selektorov interesantan poduhvat. Iako bi to trebalo da bude sasvim prirodno, u ovoj zemlji, nažalost, ne možemo, a da ga ne naglasimo. U procesu podmlađivanja reprezentacije u dresu sa državnim grbom našao se jedan mlad čovjek, prvi Srbin u njenim redovima. Već na prvim njegovim nastupima vidjelo se kako je to veliki dobitak za naš tim. Bilo je ozbiljnih indicija da bi njegovim stopama krenuli i neki drugi mladi odbojkaši srpske nacionalnosti, koji imaju dovoljno odvažnosti da obuku bosanskohercegovački dres, potpuno svjesni da bi se u ovom mahnitom, neracionalnom, nerazumnom vremenu mogli naći na udaru političkih krugova u Republici Srpskoj, ali i svojih sredina, zbog odluke da igraju za Bosnu i Hercegovinu u vremenu kad destruktivne snage, koje žele raspad zemlje, svakodnevno ponavljaju kako zajednički život nije moguć. Teško je povjerovati da bi bilo kome, a pogotovo političkim krugovima koji se svaki dan zaklinju u patriotizam i multietničnost Bosne i Hercegovine, to mogao biti razlog da zamjere selektoru, a i tako nešto provijava kroz ovu sumornu priču.   

 

U procesu podmlađivanja reprezentacije u dresu sa državnim grbom našao se jedan mlad čovjek, prvi Srbin u njenim redovima. Već na prvim njegovim nastupima vidjelo se kako je to veliki dobitak za naš tim

 

Nama, običnim sportskim zaljubljenicima, koji smo se radovali svakom uspjehu reprezentacije, teško je i zamisliti bilo kakvu ogradu između selektora i najboljih igrača, njegovih uzdanica u velikim uspjesima, koji su nam zajedno donosili veliku radost.  Zbog toga je mnogima vijest o smjeni selektora teško, užasno teško pala, pogotovo što je provedena u sumaglici i tami brojnih nepoznanica. Ko zna da li će ova reprezentacija bez Mirze Hrustemovića, stratega svjetskog renomea, biti ono što je decenijama bila u svjetskom vrhu sjedeće odbojke. Većina reprezentativaca, koji su svo to vrijeme nosili igru našeg tima, danas ima više od 50 godina i bez podmlađivanja teško je zamisliti neke buduće uspjehe. 


   
Mirza Hrustemović je racionalan čovjek. Znao je da ne može vječno biti na mjestu selektora. Selektori opstaju dok imaju rezultate, a njegovi su grandiozni... I još traju... Bilo bi vrlo pogubno ako neki drugi ljudi, zbog svoje neracionalnosti (iako je to prirodna, ljudska osobina, ne možemo im zamjeriti) ne shvataju da ni oni ne mogu trajati vječno. Ili je pozadina još pogubnija od te njihove neracionalnosti? Iskustvo mnogih selekcija, u raznim sportovima i u svjetskim okvirima, uči nas da je prilično bezumno smjenjivati tvorca velikih i kontinuiranih uspjeha - u ovom slučaju najvećih sportskih uspjeha na međunarodnom planu u bosanskohercegovačkom sportu – i to u vrijeme kad se s još jednog svjetskog takmičenja vrati s medaljom. Oni koji su se odlučili za smjenu trofejnog trenera, među njima i oni sa neizmjerno velikim zaslugama za uspjehe te reprezentacije, preuzeli su veliku, ogromnu odgovornost – ne samo da održe kontinuitet velikih uspjeha, nego da u prvom redu osiguraju budućnost najbolje, najtrofejnije i najomiljenije reprezentacije u zemlji. 

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

 

(DEPO PORTAL/dg)



Komentari - Ukupno 6

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!
Prikaži još