NEDŽAD S. HADŽIMUSIĆ/ ZLO NIKAD NE DOLAZI SAMO

Non-paperi i paradne afere usred pandemije: Čemu ova pusta, toliko puta viđena medijska halabuka?!


21.04.21, 20:12h

 

 

U istorijskom pamćenju svih naroda i narodnosti u Jugolendu, Europi i šire, jednakopravno i duboko su urezane dvije sumorne istine: zlo nikad ne dolazi samo i/ili nikad dva dobra sastaviti. Makar je bilo i biće pozitivnih izuzetaka, za one koji se potrude na vrijeme. 

 

U datom, neviđenom pandemijskom ozračju, krenimo okomito na glavnu temu. Naravno, uredno maskirani i razmaknuti, ali bez non-diplomatskih rukavica kad im nije vrijeme, znači bez isprazne političke korektnosti. Dakle, n e m a se vremena za kvazi-intelektualne manifeste i tabloidni žurnalizam tipa: je li voda mokra(?); treba li nam prvo ovo, pa onda ono(?); ako vam nije dobro, pobunite se (!)... 

 

Da ne bude nikakve zabune, svi naši, vaši, i njihovi koji se ozbiljno ili tek onako pitaju: (1) otkud baš sada ova galopirajuća inflacija nonpejpera i pripadajućih kartografija; (2) ko su autori istih; (3) u situaciji kada ovu zemlju stižu vakcine isključivo u obliku sadake i političke milostinje, zašto se na sva medijska zvona opet forsira jedna unaprijed izgubljena afera (respiratori) - ili su prespavali sve ove sumorne poratne godine, plus prvi i drugi val pandemije C-19, ili se prave blesavi, ili su realno neobavješteni o tome u koju nedođiju plovi ovaj postdejtonski trobrod. 

 

Slijedi nekoliko konkretnih odgovora i konstruktivnih opaski u rečenom kontekstu, uz napomenu da su *copy rights ovom prigodom iznimno dozvoljena, čitaj poželjna, ali opet uz saglasnost autora i redakcije portala Depo.ba: 

 

Ad - (1) prisjetimo se golim okom razvidne i od velikih igrača d o p u š t e n e dvostruke agresije na međunarodno priznatu, punopravnu članicu UN Republiku BiH. Uspješno upakovane, potom konvertovane u građanski rat svih protiv svih. Potom, neslavnog istorijskog rekorda u dužini opsade jednog grada - Olimpijskog Sarajeva, glavnog grada međunarodno priznate Republike BiH. Ta najzapadnija euro-azijska država sa većinskim muslimanskim stanovništvom u srcu mirne 'predominantno' krščanske Europe, puštena je 1992. od strane gorepomenutih niz vodu. Pokazalo se i dokazalo da nije bila toliko la(h)ka meta kao što se na startu projekta njenog zatiranja (pre)računalo. Neki dežurni domoljubi i patriote tvrde da su to sve tempi passati. Ako bolje pogledamo oko sebe, čini se da ipak nisu. Drugim riječima, da li je 'hiljadugošnja i cjelovita' (bivša Republika) BiH, iz tri paradžematska dijela kadra za prolazak na drugom popravnom ispitu - u ovoj predizbornoj godini - nakon one, malo je reći preskupe, sabotaže Aprilskog paketa (2006.). 

 

Ad - (2), ne zavarajmo se, u oku Brisela, Pariza, Berlina, ovakav Zapadni Balkan (ZB) do daljnjeg nije baš poželjno društvo - ***hyperlink Emmanuel Macron, L'enfant terrible u EU i NATO.  Prejasan primjer Sjeverne Makedonije, tog najboljeg i najranjivijeg europskog đaka u posljednje vrijeme, to najbolje govori. Usput, dajte da presječemo rijeke suza za 'ogromnom žrtvom' glede sasvim mudre promjene imena te prelijepe zemlje. Jer njeno novo ime je 100 puta ubavije (i seksije i fensije) od doskora sado-mazo-nekrofilnog - Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija (FYROM), kraj priče.

 

Dakle, sasvim su nebitna imena autora rečenih nonpejpera, kao i crtača novih salvetoidnih granica BiH i šire po pustom Zapadnom Balkanu. Nota bene: nonpaper je klasična alatka u diplomatskom saobraćaju -  ‘drugim miroljubivim sredstvima’. Kontroverzni Janez Janša je tu samo mali (uskoro politički bivši) glasnogovornik u prolazu na dežurne belaj teme - BiH i Kosovo, predugo na stolu u Briselu i glavnim gradovima članica EU. To mu spada po definiciji, rotirajućeg predsjedavanja Dežele u EU. Koautori ovog i svakog sličnog nonpejpera su njihova diplomatska predstavništva u glavnim gradovima Jugolenda - uz neprocjenjivu pomoć glavnih domaćih igrača - u znanju ili neznanju, opet sasvim nebitno. Oni (DKP) postoje prvenstveno zbog toga da uredno skeniraju i šalju svojim nadležnima precizne izvještaje o stvarnoj situaciji u zemljama prijema. Bez ikakvih diplomatskih ukrasa. Njihovi javni demantiji i ograde glede sadržine drskih i bezobraznih non-papera su druga priča. Nije da nisu formalno legitimni, ali ih (nipošto!) ne treba uzeti za skroz istinite i ozbiljne. 

 

Ad - (3), nakon smjene u Bijeloj kući, međunarodna konstelacija jeste neuporedivo povoljnija sa obadvije strane Atlantika, ali se iz iskustva ne treba previše zanositi. Dakle, pod uslovom da se - umjesto notornih svađa i svestranog soliranja non-paperima - učinkovito krene sa **konsenzusom o Nužnim Izmjenama Izbornog zakona, prebitnim na putu do rudimentarne pravne države, ima nade - sve do Izbora svih izbora - naredne 2022. 

 

Na kraju, čemu ova pusta, toliko puta već viđena medijska halabuka i jalova estradizacija u vidu afere respiratori - u trenutku kada se, zatečena ovom neviđenom kugom, cijela planeta pokušava odbraniti i, akobogda, dozvati se u bolje sutra. Pa dalje, u ime naše, vaše i njihove djece - neoročeno u kosmosu...

 

Hvala na pažnji i svako nam dobro... 

 

/*U principu, ne treba kavalirski puštati žilave mediokritete da potkradaju i/ili doslovno prepisuju i preprodaju ozbiljne papire pod svoje razno-raznim šefovima, e-a inicijativama, dojče i dr. štiftunzima, ngoima, po portalima na pasja preskakala. Potpisnik ovih redova se osobno načitao vlastitih i/ili uradaka njegovih cjenjenih kolega i prijatelja, autorizovanih dijelova i autorskih sintagmi, hladno potpisanih (with no references what so ever!) imenom i prezimenom poznatih konjokradica, hairlija i njima sličnih. Dakle, za dotićne nula tolerancije, makar to njihovo 'neprincipijelno' ponašanje bilo pouzdan znak divljenja.
/**Nota bene: svi ti dežurni rodoljubi, domoljubi i patriote koji se koprcaju i uporno trpaju u istu rečenicu svaku ubogu izmjenu paleolitskog Izbornog zakona BiH sa željama ‘lukavog šefa HDZ BiH’, zapravo su provaljeni, die hard čuvari malignog status quo-a. Čitaj: jahači dogovorene podjele BiH.
***https://digitalnademokracija.com/2019/11/11/emmanuel-macron-lenfant-terrible-u-eu-i-nato/?fbclid=IwAR3zF4XK_vj4aDC4nY2ebiTznnLEfSDDOjmW6qAjvQqPCzSdO1ZkfAIYA4E

 

Crtica o autoru:


Nedžad S. Hadžimusić, kao karijerni diplomata BiH (i bivše SFRJ), obnašao je i.a. funkciju ambasadora/direktora Centra za sigurnosnu saradnju (RACVIAC) u Zagrebu, na koju je imenovan odlukom Predsjedništva BiH za period 2007/09., sa pozicije pomoćnika ministra za multilateralne odnose MVP-a BiH. Koautor je Strategije BiH za integraciju u EU, kao i Sigurnosne strategije BiH.
Kopredsjedavao je Državnom delegacijom za NATO i PfP (Partnerstvo za mir NATO), kao i Delegacijom BiH u GRECO (Grupa zemalja u borbi protiv korupcije pod supervizijom Vijeća Evrope). U svojstvu prvog šefa Misije Republike BiH pri EU i NATO u Briselu tokom i nakon prošlog rata, bio je istovremeno i diplomatski predstavnik Republike BiH akreditovan u Vijeću Evrope, Venecijanskoj komisiji, te u Međunarodnom krivičnom sudu za ex-Jugoslaviju (ICTY) i Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u Den Haagu.
Njegove intervjue i editorijale o sigurnosnim i političko-ekonomskim kretanjima u BiH, regionu i svijetu, objavljivali su bh. i svjetski mediji - BH Dani i Slobodna Bosna, BH Start, te globalni Wall Street Journal, International Herald Tribune, BBC, etc

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

 

(DEPO PORTAL/ad)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook