Slovenski istraživački portal Necenzurirano.si objavio je u četvrtak ujutro "NON-PAPER" u čijoj su izradi, kako pišu, sudjelovali kabineti Janeza Janše i mađarskog premijera Viktora Orbana. Dokument je dostavljen u Bruxelles i odnosi se na podjelu BiH i rješavanje drugih pitanja na Balkanu, prenose bh. mediji.

Od ponedjeljka se u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini špekulira o tome je li premijer Janez Janša zaista poslao neslužbeni diplomatski dokument (“non-paper”) u Bruxelles, koji govori o novom crtanju granica na području bivše Jugoslavije.

Niko službeno nije potvrdio da je predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel od Slovenije dobio dokument takvog sadržaja. Ali, neslužbeni diplomatski dokument koji predviđa raspad Bosne i Hercegovine, pripajanje Republike Srpske Srbiji i ujedinjenje Kosova s ​​Albanijom, zapravo, postoji, piše Necenzurirano.si.

Prema ovim informacijama, dokument pod nazivom “Zapadni Balkan – put naprijed” primljen je u Michelovom kabinetu u februaru. Ko je to napisao, ne može se zvanično znati. Prema izvorima slovenačkog portala, on zasigurno nije stvoren u slovenskom Ministarstvu vanjskih poslova. Prema nekim informacijama, dio njegovog sadržaja napisan je u Budimpešti. Ipak, u briselskim diplomatskim krugovima o njemu se govori kao o “slovenskom” dokumentu, jer je, navodno, Janšin kabinet sudjelovao u slanju na razne adrese. Budući da se radi o neslužbenom diplomatskom dokumentu, namijenjenom komuniciranju različitih stavova i inicijativa bez službenog karaktera, on nema ni glavu ni potpis. Došao je do Michela mimo službene diplomatske pošte pa se njegovo postojanje može u bilo kojem trenutku javno poreći.

Stoga to nije službeni stav Slovenije, već samo jedan od neformalnih prijedloga za moguće rješenje pitanja koja se tiču ​​zemalja bivše Jugoslavije. Ali, njegov sadržaj je u potpunoj suprotnosti sa svim važećim dokumentima na kojima se temelji vanjska politika naše zemlje. Štaviše, dokument je prilagođen srpskim i hrvatskim nacionalističkim krugovima, koji već tri decenije rade na podjeli Bosne i Hercegovine.

Dokument tako u uvodu spominje “neriješena nacionalna pitanja Srba, Albanaca i Hrvata” koja su se pojavila nakon raspada Jugoslavije. Autori dokumenta ističu da čak i nakon uspostavljanja mira nakon završetka ratova, obećanih evropskih perspektiva i napretka Sjeverne Makedonije i Crne Gore u ovom pravcu u regionu, “ključna pitanja ostaju neriješena”. Ovo su:

- da je Dejtonski sporazum 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, koji je odnio više od 100.000 života, praktično prepoznao ono što je postignuto tokom rata, ali ne u suštini,

 – da je trenutno teško zamisliti evropske perspektive Srbije i Kosova.

– da se članstvo BiH u EU može u potpunosti isključiti.

– da je u međuvremenu prazan prostor iskoristila Turska, koja je povećala svoj utjecaj u BiH i Sjevernoj Makedoniji.

– da, osim Turske, nekolicine lokalnih političara i njihovih pristaša koji lično imaju koristi od haosa i nefunkcionalnih institucija, niko nije zadovoljan situacijom u BiH.

Tu dolazimo do ključnog dijela dokumenta – predloženih „rješenja“ za opisane probleme. Autori dokumenta naglasili su da Srbija, Hrvatska i Albanija trenutno imaju stabilne vlade i da su njihovi izabrani političari sposobni donositi strateške odluke. Pa, šta oni predlažu:

1) Ujedinjenje Kosova i Albanije. “Na Kosovu se 95 posto stanovništva želi ujediniti s izvornom albanskom nacijom. Slična je situacija i u Albaniji. Granica između Albanije (članice NATO-a) i Kosova praktički ne postoji. Srpski dio Kosova dobio bi poseban status – po uzoru na Južni Tirol“, navodi se u dokumentu. To je autonomna pokrajina na sjeveru Italije, gdje većina stanovništva govori njemački.

2) Ujedinjenje većine teritorije Republike Srpske sa Srbijom. “Srpsko nacionalno pitanje može se u velikoj mjeri riješiti pripajanjem dijela Republike Srpske Srbiji. U ovom slučaju, Srbija je spremna pristati na ujedinjenje Kosova i Albanije”, navodi se u dokumentu.

3) “Hrvatsko nacionalno pitanje može se riješiti spajanjem većine hrvatskih kantona u BiH s Hrvatskom ili davanjem posebnog statusa hrvatskom dijelu BiH (po uzoru na Južni Tirol).”

4) “To bi Bošnjacima dalo neovisno funkcionirajuću državu i preuzelo punu odgovornost za nju. Na referendumu bi ljudi odlučivali da li će se pridružiti EU ili budućnosti izvan EU (slijedeći primjer Turske). Za sada velika većina Bošnjaka podržava u perspektivi EU i nagli porast turskog utjecaja i radikalnog islama, situacija bi se mogla drastično pogoršati u sljedećoj deceniji.

Prema autorima, ova “rješenja” ubrzala bi pregovore o članstvu zemalja Zapadnog Balkana u EU i NATO-u. Ali, to su prijedlozi kojima se snažno protive u SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj i drugim evropskim zemljama. Naime, međunarodna zajednica naglašava važnost teritorijalnog integriteta BiH i protivi se novom iscrtavanju granica na prostoru bivše Jugoslavije. To bi otvorilo Pandorinu kutiju i vjerovatno dovelo do novih ratova. Zeleno svjetlo za raspad Bosne i Hercegovine i ujedinjenje Kosova s ​​Albanijom dalo bi novi zamah srpskim nacionalistima u Crnoj Gori i albanskim nacionalistima u Sjevernoj Makedoniji, dvije članice NATO-a. Činjenica da se u vezi s ovim dokumentom spominju Slovenija i Janša vjerovatno je najveći udarac za predstojeće slovensko predsjedavanje EU.

Kada su mediji iz BiH početkom sedmice izvještavali o ovom dokumentu, Janša je u svom odgovoru izjavio da “Slovenija ozbiljno traži rješenja za razvoj regije i evropsku perspektivu zemalja Zapadnog Balkana”. Ali, nije izričito porekao postojanje dokumenta. Naglasio je samo da bi “bilo teško predati nešto Charlesu Michelu u februaru ili martu, budući da ga je zadnji put vidio prošle godine”. Ali postoji mnogo mogućih načina na koje je dokument stigao do Bruxellesa. Naprimjer, sredinom februara u Poljskoj, Michel je prisustvovao sastanku povodom 30. godišnjice Višegradske grupe, kojem je prisustvovao i mađarski premijer Viktor Orban, Janšin najbliži politički saveznik u EU.

Činjenica je da dokument o podjeli BiH baca novo svjetlo i na posjetu predsjednika Republike Boruta Pahora ovoj zemlji početkom marta. Kako je početkom sedmice otkrio član Predsjedništva BiH Željko Komšić, Pahor ga je pitao o mogućem mirnom raspadu u BiH. Pahorov kabinet je kasnije tvrdio da se predsjednik republike protivio ideji raspada BiH. Kaže se da je pitanje mirnog prekida pokrenuto isključivo zbog zabrinutosti zbog ovih ideja. Ali, Pahor je došao u Sarajevo nakon što je Michel primio dokument. Je li zaista moguće da Pahor nije znao za njega? Je li postavio pitanje mirnog raspada BiH, jer je osjećao tlo za nekoga drugog? U dokumentu se govori i o budućim “koracima”. Konkretno, na „tihu“ provjeru kod donosilaca odluka u regiji i međunarodne zajednice da li se plan može provesti. Ako se dokaže da se ne može postići sporazum, dokument će zadržati status “bez papira”.

Američki državni sekretar Antony Blinken također je nagovijestio da se u martu intenzivno ispituju prijedlozi za crtanje novih granica na Balkanu putem različitih kanala. U ranom pismu Predsjedništvu BiH početkom aprila, odbacio je mogućnost razgovora o radikalnim promjenama Dejtonskog sporazuma.

Ministar vanjskih poslova Anže Logar izjavio je jučer u Narodnoj skupštini da se strategija Slovenije prema zapadnom Balkanu nije promijenila. No, sve je više znakova novog zaokreta u slovenačkoj vanjskoj politici. Prema informacijama portala necenzurirano.si, posljednjih mjeseci o BiH su bila čak tri non paper u kojima je Slovenija na ovaj ili onaj način učestvovala. Logar je jučer potvrdio postojanje jednog od tih dokumenata. Riječ je o diplomatskoj inicijativi u vezi s BiH, koju je Hrvatska pokrenula sredinom marta, a pridružila joj se i Slovenija. Ovim dokumentom nastavljaju dugotrajnu diplomatsku ofanzivu u Zagrebu na promjeni izbornog zakonodavstva u BiH. To bi uvelike olakšalo izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH po mjeri Zagreba.

Pridruživanjem hrvatskoj diplomatskoj inicijativi Slovenija se dalje distancirala od najvećih zemalja EU. Uz Mađarsku, podržale su je samo tri pravoslavne zemlje: Grčka, Bugarska i Kipar. Prva dva imaju svoje interese po pitanju Sjeverne Makedonije, posebno u uslovljavanju njenog daljnjeg ulaska u evropske integracije. Za promjenu izbornog zakonodavstva u BiH u korist Zagreba zalaže se i Rusija, ključni politički saveznik srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji otvoreno govori o pristupanju Republike Srpske Srbiji. Nije jasno zašto se Slovenija pridružila inicijativi Hrvatske koja ima jake nacionalne interese u zemlji, manje od tri mjeseca prije predsjedavanja EU. Pogotovo zato što Slovenija s Hrvatskom ima još nekoliko otvorenih pitanja vođenih arbitražom. Čak ni pitanje kako su najnoviji vanjskopolitički manevri u skladu s interesima Slovenije još nema odgovor, piše portal Necenzurirano.si.

(DEPO PORTAL/md)