U principu, ne nastupam u medijima govoreći o pojedincima, o personalnostima, već o procesima i pojavama, a o pojedincima samo kao nosiocima ili protagonistima nekih procesa i pojava.

Tako i u ovom slučaju – ne pišem o Mustafi Ceriću personalno već kao o osobi koja je bila (i danas se tako predstavlja) nosilac izuzetno visoke funkcije reisu-l-uleme. Stoga, na početku ovoga teksta želim naglasiti da moj tekst nije polemika jer Cerića personalno ne prihvaćam kao sagovornika u javnom prostoru zato što ima naviku da manipulira činjenicama i da ih krivotvori pa ih potom podastire javnosti kao argumente. Polemike su korisne, ali sa sasvim drukčijom vrstom ljudi. Drugim riječima – i to je poenta – obraćam se javnosti a ne njemu, zato što Cerić nečasno i nedostojno intelektualnog dijaloga falsificira činjenice o meni i zlonamjerno me predstavlja, nastojeći da mi nanese štetu u našoj javnosti. Nije to njemu prvi put. Stoga, dakle, smatram nužnim radi javnosti osvrnuti se na nebulozni, haotični i krajnje neetičan tekst bivšeg reisa, nosioca te časne titule i zvanja kojima nikada niko u povijesti nije nanio toliko štete kao on. Nakon ovoga moga teksta, više nijedan Cerićev tekst neću ni pročitati, čak ni onaj koji bi se odnosio na mene.

Iz većeg broja, navest ću samo dva primjera Cerićeva falsificiranja.

Prvo, Cerić me optužuje za rasizam zato što sam javno kritizirao masovnu prodaju strancima bosanskoga grunta/zemljišta. Informirani čitalac vjerovatno razumije težinu ovakve optužbe te i posljedicu da se preko ove optužbe u kulturnom svijetu ne može preći. Prije svega, u Cerićevoj insinuaciji je riječ o krivotvorenju i lažima. Ne mrzim nijedan narod (to sam dokazao mnoštvo puta pa i u ovom slučaju). Kako je moguće pripisati mi rasizam kad sam cijeloga vijeka afirmativno pisao o Arapima i arapsko-islamskoj kulturi?! Molim čitaoce da mi oproste što navodim podatke o svome opusu (nikada to inače ne činim), ali je to ovdje nužno da bi se vidio totalni apsurd „reisove“ konstrukcije, njegova bezočna laž. U tom mome afirmiranju Arapa i arapsko-islamske kulture napisao sam oko 500 bibliografskih jedinica na bosanskom, arapskom, engleskom jeziku.

Ne mrzim nijedan narod (to sam dokazao mnoštvo puta pa i u ovom slučaju). Kako je moguće pripisati mi rasizam kad sam cijeloga vijeka afirmativno pisao o Arapima i arapsko-islamskoj kulturi?!

Objavio sam na arapskom jeziku nekoliko studija u Siriji, Jordanu, Egiptu. Moju pretposljednju studiju o arapskoj književnosti objavio je ugledni londonski izdavač Routledge, a moju posljednju studiju (do sada) o orijentalno-islamskom pjesništvu objavila je Turska akademija nauka (TUBA). Član sam tri arapske akademije nauka koje sa dignitetom nose taj svjetski naslov (Sirija 2002., Egipat 2012., Jordan 2016.), a ne nekih provincijskih udruženja koja zlorabe akademsko ime. Godine 2003. dobio sam nagradu UNESCO-a za doprinos arapskoj kulturi (Sharjah Prize for Arab Culture).

Prije dvije godine dobio sam u Kataru (Doha) nagradu za životno djelo, a moje životno djelo je arabistika. Ništa od toga nisam dobio iz neke arapske kurtoazije prema Bosni ili meni kao Bošnjaku. U spomenuta priznanja je ugrađen moj samostalni više-decenijski kontinuitet naučnog rada i istraživanja, što je rezultiralo opusom koji je u cijelom arapskom svijetu prepoznat i visoko priznat. A po Cerićevoj tlapnji i optužbi sam arabomrzitelj?! Čak rasist?!

Kada kritikujem masovnu prodaju bosanskoga grunta, onda se ta kritika ne odnosi na Arape niti njih mrzim (ne daj Bože!) nego ja u tom slučaju kritikujem one ljude u BiH koji zbog samoživosti i političke kratkovidosti prodaju taj grunt, i koji omogućuju prodaju, jer se rukovode – a to je uski krug ljudi u BiH – vlastitim profitom, iako je to U NAŠEM POLITIČKOM KONTEKSTU I KONSTELACIJAMA loša investicija za budućnost BiH. Pokazalo se vremenom, nakon mojih napisa o ovome problemu, kako se moja gledišta o tome poklapaju sa otkrićima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) a koja su objavljena. Recimo, koncentriranje arapskih kupaca na ogromnom prostoru oko Sarajeva, totalna netransparentnost kupo-prodaje; nepostojanje dugoročnog plana razvoja na područjima koja su predmet prodaje; strategija demografske transformacije; divljanje fiktivnih firmi kupaca iz inozemstva, itd.

Kritikujem one ljude u BiH koji zbog samoživosti i političke kratkovidosti prodaju taj grunt, i koji omogućuju prodaju, jer se rukovode – a to je uski krug ljudi u BiH – vlastitim profitom

CIN je objavio ozbiljnu i egzaktnu analizu o rasprodaji bosanskoga grunta. Navest ću nekoliko podataka iz toga istraživanja a koji su važni za moju argumentaciju. Samo u Kantonu Sarajevo, Arapi su kupili 15,3 miliona kvadratnih metara zemljišta (površine 2150 nogometnih terena), a kupuje se masovno i širom Federacije BiH općenito. Do početka 2019. g. u Federaciji je registrirano 1600 firmi u vlasništvu državljana arapskog porijekla, a većina u tim firmama (registruju se radi kupovine nekretnina pošto nemamo s tim zemljama utvrđen reciprocitet) imaju po jednu zaposlenu osobu; 70% firmi raspolaže minimalnim kapitalom od dvije do osam hiljada KM.

Čak 469 njih nije bilo na prijavljenim adresama a 158 vlasnika firmi nije uopće imalo regularan boravak u BiH, itd. Eto, pune ruke posla za FUP i druge organe. Za političare posebno.

Drugo, Mustafa Cerić mi uporno spočitava antibošnjaštvo, i to svaki put kada se kritički osvrnem na osnivanje BANU, a ja BANU kritikujem zato što vodi ka fragmentaciji a ne afirmaciji bošnjačkoga društva, i to opet u našem kontekstu. Uvijek je nužno imati u vidu kontekst da bi se valjano razumjele stvari ili pojave. Krajnje je nepošteno, čak je maloumno tvrditi da je antibošnjak svako ko se usudi kritikovati tzv. Bošnjačku akademiju nauka. Apsurdno je svesti bez ostatka bošnjaštvo na BANU! To je također flagrantno krivotvorenje, jer ja sam uvijek djelovao (i izjašnjavao se tako) kao Bošnjak, ali onaj Bošnjak koji budućnost Bošnjaka vidi samo u okvirima bosanstva, integralne BiH.

U jednoj kolumni na svome portalu Bošnjaci.net Cerić je napisao i to da sam džahil (u orijentalno-islamskoj kulturi: paganska neznalica), da sam bilmez i td. Zamislite kakav je to reis i, naročito, kakav je to musliman, pa još POGLAVAR MUSLIMANA, koji tako javno oslovljava jednog akademika, bilo kojeg!

I još nešto. Nemoralno je blatiti akademika Abdulaha Sidrana (kao što to čine ovih dana Ferid Muhić i Mustafa Cerić), kojem je zdravlje trenutno ozbiljno pogoršano, a koji ipak nalazi snage da u svom briljantnom tekstu o „filigranskom“ rastakanju BiH ogoli ulogu BANU i sličnih, tobožnjih naučno-kulturnih, institucija u pokušaju fragmentiranja naše zemlje.

Krajnje je nepošteno, čak je maloumno tvrditi da je antibošnjak svako ko se usudi kritikovati tzv. Bošnjačku akademiju nauka. Apsurdno je svesti bez ostatka bošnjaštvo na BANU!

Mustafa Cerić ima običaj da svoje tekstove završava dovom. On svoje „dove“ zna u važnim situacijama podmetati kao kletve; ovo nije figura jer o tome postoje dokazi.

Već nekoliko decenija šutim o tome kako je Mustafa Cerić, KAO REIS, svojim navodnim dovama na arapskom jeziku nanio uvredu i blasfemiju mnoštvu najpriznatijih bošnjačkih porodica. O tome također postoje snimci, kao neoborivi dokazi. Javnost ne zna za to i nisam to objelodanjivao ne zbog Cerića već zbog poštovanja, zbog pijeteta prema tim porodicama kojima je nanosio nečuvenu uvredu „reis“ koji svoju šokantnu neukost i samoživost zaklanja iza interesa Bošnjaka.

Ako bih to objavio, bio bi to nacionalni skandal najvišega reda i apsolutno šokantna blasfemija.

Ukoliko Cerić ne prestane da me objeđuje u javnosti, da laže i krivotvori o meni, iznijet ću to u javnost koju molim ovom prilikom da mi ne zamjeri ukoliko to budem morao učiniti i nakon ovoga upozorenja, a prisiljen bi bio Cerićevom nasrtljivošću i nebulozama.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook