EU Observer je objavio tekst Kurta Bassuenera i Tobyja Vogela pod nazivom "Zašto Njemačka žuri s novim visokim predstavnikom u Bosni?", u kojem se autori osvrću na aktuelnu njemačku inicijativu da Valentina Inzka u Bosni i Hercegovini zamijeni Christian Schmidt.

Nominacijom Christiana Schmidta za sljedećeg visokog predstavnika u BiH, njemačka vlada, smatraju autori, riskira da kadrovsku odluku stavi ispred političke rasprave. U tekstu podsjećaju i na reduciranu ulogu Ureda visokog predstavnika (OHR) u BiH u posljednjih 15 godina.

Elite otporne na reforme

- Njemačka, koja je tada bila pod vođstvom kancelarke Angele Merkel, bila je ključna za forsiranje promjene transatlantskog kursa nominacijom Christiana Schwarza-Schillinga 2005. godine za visokog predstavnika, nakon intervencijskog mandata britanskog Paddyja Ashdowna. Ovaj potez bio je dio zajedničke odluke EU-a i SAD-a da pređu na politiku koja je u ime "lokalnog vlasništva" dodatno učvrstila moć postojećih elita, koje vladaju strahom i pokroviteljstvom i koje su se pokazale izuzetno otpornim na reforme – navodi se u tekstu.

Nakon gotovo mjesec dana službene šutnje, Njemačka sada, dodaju autori, pokušava "prodati" Schmidtovu nominaciju kao "pokušaj da udahne novi život instituciji". Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke je saopćilo da ta zemlja nominacijom Schmidta "preuzima inicijativu za ponovno stavljanje BiH na međunarodnu političku agendu".

- Ipak, zasad nema vjerodostojnih dokaza da je Schmidtova kandidatura rezultat njemačke promjene mišljenja o tome šta učiniti s OHR-om, a kamoli političke strategije o tome kako podržati BiH na zaustavljenom procesu pristupanja EU. Bez ikakvog objašnjenja iz Berlina, ostaje sumnja da je Schmidt bio nominiran da preduhitri moguće poteze dolazeće Bidenove administracije da se ponovo poveže s Balkanom, a posebno sa Bosnom – smatraju autori.

Niz događaja povodom obilježavanja 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma u novembru sugeriraju da bi Bidenova administracija mogla preuzeti aktivniju ulogu u BiH.

- Schmidtova nominacija 20. januara - na dan inauguracije predsjednika Joea Bidena - pothranjuje sumnje da je potez zaista namijenjen jačanju OHR-a. Čemu žurba? Zašto iznenada zamijeniti Inzka sada, nakon 12 godina neaktivnosti? Moglo je biti nekih nagovještaja sredinom decembra, kada je trenutni njemački ambasador pri Ujedinjenim nacijama i dugogodišnji savjetnik kancelarke Merkel, Christoph Heusgen, natuknuo kako bi moglo biti potrebno određeno jačanje OHR-a, uključujući rekonstituciju izvršnih "bonskih ovlasti", koje omogućavaju visokom predstavniku da poduzme radnje poput poništavanja zakona, njihovog nametanja i uklanjanja političkih lidera zbog kršenja Dejtonskog sporazuma – navodi se u tekstu.

Hausgen je u istom istupu, podsjećaju, odbio podržati obnavljanje snažnijih kapaciteta EUFOR-a, te također podsjećaju da je EU tokom njemačkog predsjedavanja sa Kinom potpisala sveobuhvatni sporazum o ulaganju i da je sa Rusijom nastavljena izgradnja Sjevernog toka 2.

- Kada je riječ o pitanjima na Balkanu, kada su suočeni sa prilikom da se bore sa političkim promašajim, Berlin je, tvrde autori, pokazao duboko usađen impuls da zaobiđe teške izbore.

- To je bilo očito prije nešto više od godinu, kao odgovor francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu koji koči pregovore o pristupanju sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, uprkos napretku postignutom u tim zemljama – podsjećaju.

Njemačka je radije pronašla "modus vivendi" s Macronom putem nove metodologije pristupanja, ali bez rješavanja širih razloga zbog kojih veliki dio regona zaostaje u demokratiji i vladavini zakona, uprkos tome što ima "perspektivu proširenja". U pitanjima u kojima je Njemačka nesumnjivo vodila - u vezi s migracijama 2015. godine i oduprvši se pozivima na "razmjenu teritorija" između Kosova i Srbije od 2018. do danas - rukovodstvo kancelarke Merkel je reagiralo.

- Slično tome, u strateškim pitanjima Merkel očito više voli kontinuitet i postepene promjene, što ilustrira i njeno odmjeravanje podrške novom lideru CDU-a Arminu Laschetu. U nedostatku bilo kakvih jasnih poruka iz Berlina, svi ovi faktori podrazumijevaju sklonost kontinuitetu, a ne promjeni politike prema BiH, ili barem ne jasnu ideju o promjeni politike – navodi se.

Schmidtova nominacija trebala bi, dodaju, pokrenuti političku raspravu među transatlantskim demokratijama o BiH, a ne spriječiti ili zamijeniti jednu.

- Na elemente takve rasprave ukazali smo u nedavnom radu, razbijajući mit da je jedini način da se međunarodna zajednica angažira u BiH putem nametnutih rješenja ili oslanjanjem na lokalne elite koje, iako deklarativno izjavljujući da žele ispuniti standarde EU-a, u praksi pokazuju duboku nespremnost za reforme. Umjesto toga, situacija traži korištenje prisilne prednosti transatlantskog konsenzusa kako bi se stvorilo okruženje u kojem se može artikulirati usmjereno angažiranje građana na definiranju vizije za novi društveni ugovor – ocjenjuju autori.

Ovu dinamiku autori nazivaju "sendvič pod pritiskom", a njen cilj je, tvrde, istiskivanje elite koja nema poticaj za promjenu statusa quo.

- Njemačka nominacija pokrenula je raspravu o politici na najgori mogući način, ukazujući na nedostatak koordinacije između zapadnih demokratija i stratešku prazninu. Sada ta rasprava mora započeti s novom američkom administracijom i drugim demokratskim partnerima, počevši od iskrene procjene situacije gdje je i zašto BiH, 16 godina nakon posljednje kadrovske odluke Berlina – zaključuje se u tekstu.

Zanimljivo je da je tekst na Twitteru podjelila i Arminka Helić, članoca Doma lordova Velike Britanije.

(DEPO PORTAL/md)