Izvor: Analiziraj.ba
Piše: Ozren Kebo

Onaj filozof s izrazitim brkovima bio je u pravu. To što svaki spermatozoid izrastao u ljudsku jedinku po demokratskom automatizmu stiče pravo na javno mišljenje, jedna je od najvećih boljki ove civilizacije.

Kad čovjek čita komentare ispod tekstova, dođe mu da se skrušeno obrati Univerzalnoj energiji i zamoli za oproštaj: „Ok, Bože, ovaj eksperiment s čovječanstvom bio je krucijalna pogreška. Sad nas sve sprži pa probaj ispočetka, nešto novo i osvježavajuće.“

Prošle sedmice jedna je vijest ponovo skrenula pažnju na zvjezdane trenutke hejterskog pokreta u svijetu. Izbor prve pratilje Miss Francuske za 2020. godinu izazvao je neviđenu ekspanziju uvreda i prijetećih komentara na društvenim mrežama. Morao se uključiti i ministar unutrašnjih poslova koji je naredio istragu i podizanje optužnice protiv hejtera djevojke koja je predstavljala Provansu.

Problem je nastao nakon što je April Benayoum u intervjuu otkrila da joj je majka srpsko-hrvatskih korijena, a otac izraelsko-italijanskog porijekla. Da živimo u tolerantnom ozračju, takva bi činjenica djevojci služila za ponos. Međutim, pošto je čovječanstvo dominantno desničarska kategorija u inače ideološki neutralnom svijetu prirode, uslijedila je nezapamćena serija uvreda i prijetećih komentara. „Hitler te nije zaboravio“, napisao je na Twitteru jedan od njezinih mrzitelja. Procjenjuje se da se oko 40.000 komentara na toj mreži odnosilo na misicu i njezino jevrejsko porijeklo. Četrdeset hiljada! Nakon svega, April je izjavila da će tužiti neke od tih ljudi. U Francuskoj je uvreda antisemitskog karaktera kažnjiva, a maksimalna kazna je godinu dana zatvora i 45.000 eura.

Nije to prvi put da javnost misicu u ovoj zemlji počasti hejterskim tretmanom zbog nečistih korijena. Lani se desio sličan slučaj: Clémence Botino, predstavnica prekomorskog teritorija Guadeloupe, izabrana je za Miss Francuske, a titula dodijeljena tamnoputoj djevojci  izazvala je seriju rasističkih komentara. Političari su tada kritizirani zbog mlakih ili nikakvih reakcija, pa je ove godine vlast relativno spremna dočekala viralni napad na misicu.

Zanimljiva stvar: na jednom od ovdašnjih portala koji je pisao o pomenutom slučaju, između ostalih pojavio se i sljedeći komentar: “A šta je sa slobodom mišljenja i slobodom govora!?!?!? Ja mislio da Francuzi ne dozvoljavaju da im neko zabrani da govore, crtaju i rade šta god žele???”

Najkraći odgovor na pomenuto pseudopitanje mogao bi da glasi: uvrede i prijetnje ne spadaju u kategoriju mišljenja i, kao što vidimo, u mnogim su zemljama podložne krivičnom gonjenju. Nekako u isto vrijeme upravo se to desilo i u Sarajevu. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv dvadesetogodišnjeg mladića koji je “u više navrata putem interneta javno podsticao na terorističke i slične aktivnosti. Optuženi se tereti da je upućivao prijetnje i poruke antisemitskog sadržaja, kao i izjave i prijetnje kojima poziva na napade na rasističkoj i nacionalnoj osnovi, prijetnje pripadnicima LGBT pokreta, kao i pozivao na izvršenje terorističkih napada na zgrade na teritoriji New Yorka, SAD.”

Društvene mreže postale su savršen poligon za proučavanje prevladavajućih psihičkih stanja i reakcija kod ljudi. Nedavno smo imali priliku čitati ne baš tako masovna, ali ipak prisutna likovanja zbog toga što je Milorad Dodik na testu bio pozitivan. Šta god da čovjek radio u ostatku života i kakav god da bio, minimalni etički temelj društvene komunikacije bio bi ne radovati se tuđoj bolesti. Ali jedna od karakteristika ponašanja na mrežama je što taj minimalni temelj ne važi.

Uvrede kojima jedan dio javnosti obasipa novinarke i novinare, javne ličnosti ili bilo koga čije djelovanje dospije u medije, pokazuju da je javnost amorfna masa, često nespremna za dijalog i dobrano narogušena da sve ono za šta je u životu uskraćena ispostavi kao račun prvoj osobi koja joj se namjesti na volej.

Na ovom smo mjestu prije dvije godine već pisali o mladom IT stručnjaku iz Švedske koji je osmislio pa potom prodao kompjutersku igricu i tako stekao enormno bogatstvo. Rezultat: umalo se na kraju nije ubio, bio je mentalno skršen zbog tisuća hejterskih komentara kojima su ga neki dragi ljudi svakodnevno obasipali od zore do sumraka.

Ništa novo, 21. vijek donio je tu kulturu hejtanja koja je postala sastavni dio društvenog života; ili se naviknite na tu činjenicu, jer ona neće nestati, ili se potrudite da nikada ne dođete u poziciju da postanete vijest od javnog interesa. Jer tada vam viralni topli zec ne gine.

(Analiziraj.ba/DEPO PORTAL/ad)