Doktorica Hana Helppikangas, poznati sarajevski dermatovenerolog, odnedavno dio ljekarskog tima Poliklinike Agram u Sarajevu, za DEPO Portal pojašnjava najčešće vrste dermatitisa koje se javljaju kod djece, kako ih prepoznati i liječiti, ali i šta ne treba raditi kako se iritacija kože ne bi dodatno pogoršala.

Piše: Mr sci med dr Hana Helppikangas

(specijalista dermatovenerolog, Poliklinika Agram)

Perioralni dermatitis česta je upalna bolest kože kod beba, u većini slučajeva obilježena promjenama kože oko usana (perioralno). Može zahvatiti i kožu oko nosa te ispod očiju, odnosno kožu cijelog lica. Koža spomenutih regija je crvena uz pojavu mjehurića, gnojnih prištića ili sitnih, ružičasto-crvenih „čvorića“ veličine jednog do dva milimetra. Koža se obično nježno ljušti. Djeca se žale na svrbež i peckanje.

Uzrok pojave perioralnog dermatitisa najčešće je nepoznat, no obično je kod beba povezan s iritacijom kože uzrokovanom slinom, zbog primjerice pojačanog slinjenja tokom izbijanja zubića ili upotrebe dude varalice.

Treba isključiti atopijski dermatitis, alergiju na hranu, iritaciju kože na sredstva za pranje ili neku hranu — odnosno kontaktni alergijski dermatitis.

Seboroični dermatitis (DS) je upala dijelova kože koji sadrže mnoštvo žlijezda lojnica (lice, vlasište, gornji dio trupa). Seboroični dermatitis se kod djece najčešće javlja tokom prvih 10 sedmica života, a može se javiti i tokom puberteta.  Razlikuju se dva tipa seboroičnog dermatitisa:

Tip 1 – javlja se u prva tri mjeseca života.

Tip 2 – javlja se nakon puberteta i obično traje do 5. desetljeća života, češće kod muškaraca zbog jače aktivnosti žlijezda lojnica.

Uzroci nastanka i simptomi:

- najčešće je povećano lučenje loja i faktori koji na to utječu
- uzrokovan poremećajima u prehrani, prekomjernim uzimanjem vitamina A, kao i nedostatkom biotina, vitamina B6 i riboflavina (vitamin B2). Češći je kod djece koja se hrane umjetnim mlijekom ili imaju povećanu tjelesnu težinu.
- Simptomi seboroičnog dermatitisa kod djece obično započinju u vlasištu, gdje se pojavljuju masne ljuskice odnosno tjemenica, a nakon njezina odstranjivanja mogu se vidjeti crvenilo i vlaženje kože. U velikom broju slučajeva prisutna je infekcija Candidom.
- Koža vlasišta je svijetlocrvene boje s naslagama ljuskica žučkastobjeličaste boje.
- Može da bude lokalizirana na rubu vlasišta prema licu- corona seborrhoica
- Ako je zahvaćeno cijelo vlasište sa sitnim ljuštenjem u obliku peruti –pityriasis sicca
- A ako je udruženo sa masnim oleoznim ljuskama-pityriasis steatoides.

Novorođenčad može razviti DS s debelim, žutim naslagama na vlasištu (tjemenjača, tjemenica); fisure i žute ljuske iza ušiju; crvene papule na licu i uporni pelenski osip. Starija djeca mogu razviti debele, otporne ljuskave plakove promjera 1–2 cm.
Zbog sklonosti recidivima seboroični dermatits treba promatrati kao dugotrajni proces. Pri tome je važno korigirati seboreju i mikrobiom kože. Zbog opasnosti od iritacija treba izbjegavati agresivne terapijske metode. Dijagnoza se postavlja isključivo kliničkim pregledom dermatologa kao i ordinira terapija prema stepenu kliničke slike.

Pelenski dermatitis predstavlja upalne promjene kože u području pelenske regije koje mogu biti različitog uzroka. Ali se najčešće radi primarno o dermatitisu zbog iritacije kože. U pelenskoj regiji se mogu pojaviti i druge dermatoze. To su seboroički dermatitis, alergijski kontaktni dermatitis, psorijaziformni dermatitis te upala kože koju uzrokuju gljive, najčešće iz roda Candida sp.

Najvažnija uloga mokraće u nastanku pelenskog osipa je učestalo vlaženje kože. Amonijak koji nastaje iz mokraćne uree djelovanjem bakterija ureaza iz stolice ne izaziva iritaciju već kao alkalni spoj podiže pH kože u području pelenske regije.

S obzirom na činjenicu da pelenska regija predstavlja pregibnu regiju te je područje pod stalnom okluzijom, to je regija koja je često vlažna. Kad je koža vlažna, njezin površinski sloj nabubri i poveća se trenje. Kako se dijete miče i pelene se miču po koži koja se tako oštećuje. Osim toga, kombinacija bakterija iz mokraće i stolice negativno djeluje na kožu.

U početku se pojavljuje crvenilo koje može biti različitog intenziteta. Najčešće na izbočenim dijelovima  glutealne regije, na genitalnoj regiji i donjem dijelu trbuha, dok su prepone najčešće pošteđene. Ako upala kože traje duže, mogu se javiti mjehurići, erozije odnosno ranice, a poslije ljuštenje kože i suhoća.

Često se koža sekundarno inficira gljivom iz roda Candida sp. U takvim situacijama je bitno češće mijenjati pelene (svaka dva sata ili češće), zračiti kožu, odnosno ostaviti dijete bez pelena, i primjenjivati preparate koji će kožu smiriti. Potrebno je koristiti zaštitne kreme kod svakog mijenjanja pelena.

Ne koristiti vlažne maramice koje mogu sadržavati različite supstance koje mogu potaknuti iritaciju ili čak kontaktnu alergijsku reakciju. Preporučuje se primjena krema koje poboljšavaju zaštitnu barijeru kože, smanjuju pH kože te sadrže umirujuće sastojke kao što su bisabolol, d-panthenol, cink oksid i bakar sulfat. Važno je naglasiti da dječji prašak nije zamjena za zaštitnu kremu i bolje ga je ne primjenjivati.

Kada je pelenski osip vrlo jak, može biti potreban preparat kako bi se smanjila upala, protiv gljivica ili bakterija, ili kratkotrajno kortikosteroidni preparat kako bi se smirila upala kože.

(DEPO PORTAL/ad)