Bliži se zima, hladnoća je sve veća, vlaga, smog, težak zrak... Česta, gotovo svakodnevna izloženost stresu, a posebno u aktuelnom trenutku pandemije korona virusa... Sve su to dijelom uzroci koji, između ostalog, mogu dovesti i do pojave različitih vrsta dermatitisa.   

Doktorica Hana Helppikangas, poznati sarajevski dermatovenerolog, odnedavno dio ljekarskog tima Poliklinike Agram u Sarajevu, za DEPO Portal pojašnjava najčešće alergijske bolesti kože te kako ih prepoznati i liječiti, ali i kakve opasnosti vrijebaju od raznih "korisnih" terapije koje daju neprofesionalna lica. 

U prvom tekstu bavimo se atopijskim dermatitisom... 

Kompleksnost etiopatogeneze AD zahtijeva i kompleksnu terapiju koja je u najvećoj mjeri simptomatska i uperena protiv tri osnovna elementa: superinfekcije, suhoće kože i svraba, koji čine dvostruki circulus viciosus. U samom liječenju jako je važno uspostaviti blisku saradnju dermatologa i bolesnika. Treba se objasniti priroda bolesti, važnost smirenja kožnih promjena i neophodnost upornog i dugotrajnog liječenja i njege kože.

Piše: Mr sci med dr Hana Helppikangas 

(specijalista dermatovenerolog, Poliklinika Agram)

Dermatitis atopica (AD) je hronična alergijska dermatoza praćena jakim svrbežom i suhoćom kože, a javlja se kod osoba sa porodičnom sklonošću alergijskim reakcijama tzv. atopijske bolesti: bronhalna astma, vazomotorni rinitis, mukozni kolitis, urtikarija i alergijski konjuktivitis. AD je multifaktorijalno nasljednjo oboljenje i u osnovi AD je imunološki poremećaj. Provocirajući faktori za nastanak AD su: iritacije - sapun, vuna, znoj, potom emotivni stres, infekcija - najčešće staphylococus aureus, klima (vlaga, hladnoća), te alergija – nutritivni alergeni, kao i polen, dermatophagoides i kontaktna alergija. 

Najčeći alergeni u ranom dojenačkom periodu djeteta su bjelančevinaste supstance koje u organizam dospijevaju putem organa za varenje. To su nutritivni alergeni, kao npr. alergeni mlijeka, jaja - animalni proteini ili iz žitarica, različitog voća i povrća - vegetabilni proteini. Najčešći su alergeni kravljeg mlijeka, a potom jaje i to češće bjelance nego žumance. Djeca alergična na jaje jako često su i alergični i na pileće meso zbog sličnih alergena. 

Dok su kod starije djece najčešći alergeni više inhalatorni: polen, kućna prašina, životinjske dlake te grinja - dermatophides pt. preko kože. 

Tipična suha koža kod osoba sa AD je genetski determisana. Dolazi do povećanog transepidermalnog gubitka vode koji je posljedica nedovoljne funkcije fosfolipida i lipoproteina ćelijske membrane. Suha koža je povezana sa intenzivnim svrbežom kože. 

Infantilna faza je karakteristična za najranije djetinstvo (0-2 godine). Promjene AD se tada lokalizuju najviše na obrazima, čelu, bradi, dok je centralni dio lica pošteđen. Može se proširiti na vlasište, pregibe i predio članaka te u težim slučajevima dolazi do generalizacije promjena. Javlja se crvenilo, može i otok, sitna ospa-papulama te mogu se javiti i mjehurići-vezikule. Promjene vlaže, česte su bakterijske i gljivične superinfekcije. Svrbež kože je jako intenzivan, toliko da onemogućava spavanje. Lezije se povlače krajem druge godine života. 

Faza djetinjstva (2 do 12 god) obično se opet promjene javljaju nakon pete godine starosti te ih karakterišu promjene na velikim pregibima, vratu i okolini zglobova i najčešće su u vidu većih pruriginoznih, više suhih plakova koje mogu trajati čitavo djetinstvo ili se javljaju povremeno sa akutnim egzacerbacijama. 

Faza adolescencije i odraslog doba - može da bude kao lokalizirani AD samo na pojedinim mjestima ili da poprimi generaliziranu formu. Najčešće se javlja na koži iza ušiju, te oko usta-perioralno, oko očiju, stražnjoj strani vrata, kao i na pregibima. Koža je jako crvena i suha, grubljeg kožnog crteža, sa brojnim eksorijacijama nastalim posljedicom češanja. 
Dosta često mogu se javiti komplikacije AD infekcije bakterijama, virusima, gljivicama. 

Liječenje atopijskog dermatitisa je složeno i isključivo mora biti prema uputama dermatologa

Kompleksnost etiopatogeneze AD zahtijeva i kompleksnu terapiju koja je u najvećoj mjeri simptomatska i uperena protiv tri osnovna elementa: superinfekcije, suhoće kože i svraba, koji čine dvostruki circulus viciosus.

U samom liječenju jako je važno uspostaviti blisku saradnju dermatologa i bolesnika. Treba se objasniti priroda bolesti, važnost smirenja kožnih promjena i neophodnost upornog i dugotrajnog liječenja i njege kože. 

Postoje oboljenja koja imitiraju AD i imaju sličnu kliničku sliku te bez profesionalnog mišljenja dermatologa ne treba se sam liječiti ili u današnje vrijeme slušati različite „korisne“ terapije koje daju neprofesionalna lica. 

 
Pravilna njega kože

Pravilna njega atopijske kože usmjerena je na obnovu oštećene kožne barijere te uključuje redovito nanošenje emolijensa, masti i krema, koji kožu vlaže i u njoj zadržavaju vodu, sprečavaju prodor alergena iz okoline u dublje slojeve kože i razvoj alergijske reakcije. Danas je sve više istraživanja koja pokazuju da se redovitom primjenom emolijensa od najranije dobi kod djece s povećanim rizikom razvoja atopijskog dermatitisa ili neke druge atopijske bolesti, može prevenirati njihov razvoj, upravo kroz obnovu oštećene kožne barijere.

Potrebno je držati se i preporuka za pranje – voda ne smije biti previše topla jer dodatno isušuje kožu i pojačava svrbež, a kupanje ili tuširanje trebaju trajati kratko. Savjetuje se upotreba dermokozmetičkih proizvoda (medicinskih uljnih kupki i sindeta bogatih uljima) te izbjegavanje agresivnih sredstava za pranje.

Liječenje atopijskog dermatitisa je složeno i isključivo mora biti prema uputama dermatologa.

(DEPO PORTAL/ad)