Kemal Duraković, predsjednik Udruženja Švicarac, u javnosti posljednjih godina poznat kao neumorni pravac za prava bh. građana koji su svojevremeno podigli kredite u švajcarskim francima te se susreli sa nezaustavljivim rastom otplatnih dugova, prije tri dana objavio je bolan status na svom Facebook profilu, posvećen nedavno preminulom najstarijem bratu i amidžiću od posljedica zaraze korona virusom.

U trenutku pisanja ovog statusa, drugi sin njegovog brata, Haris Duraković još je bio živ, u bolnici, u teškom stanju... Nažalost, juče je stigla vijest da je i on preminuo, dok se njihova majka i dalje nalazi u bolnici i zna samo za smrt svoga supruga.

U svom bolnom postu Duraković upozorava i sve druge ljude "čuvajte se, korona je bliže Vama nego što mislite":

Moj najstariji brat (od nas sedam braće i jedne sestre) i drugi otac Hajrudin i njegova supruga Emira, koja trenutno leži u bugojanskoj bolnici, izrodili su petero divne djece: Adisa, Harisa, Emira i blizance Džemala i Raziju.

Svako jutro sa svojim bratom Hajrom (svi su ga u gradu tako zvali) pio sam kafu u hotelu.
Jutros, “virim” odakle će se pojaviti - nema ga, ne dolazi mi. Pomiriti se ne mogu sa gorkom istinom.
NEMA MI GA VIŠE.

Uz naše ispijanje kafe onda bi se pojavio svako jutro i Adis (zna da smo svako jutro zajedno), da vidi svoga oca i amidžu. “Baci” bi nam neku svoju zajebanciju i nasmij'o bi nas. Često bi ga amidža “okupao” časom vode koja bi bila na stolu, a on bi onda u sprintu pobjegao od nas da ne bude “okupan”.
NEMA NI NJEGA VIŠE.

Na žalost, i Haris se bori za život koji je trenutno na neinventivniji ventilaciju u sarajevskoj bolnici. Molim dragog Alaha da barem njega sačuva.

Džemal je prebrodio krizu i koronu te je iz bolnice pušten na kućnu izolaciju. Emir se vraća za Austriju, gdje živi i radi. Moja Raza u Švicarsku, muku svoju muče... Ljubi ih amidža.

Sa svojim bratom Hajrom svako jutro bi uz kafu “otračali” cijelu porodicu koja je vjerovatno najbrojnija u Bugojnu, i ako bi neko iskočio iz kolosjeka kako ne treba, bio bi pozvan na “raport”.
Taj bi onda dobio savjet, kritiku, pomoć u zavisnosti od “reporta”.

Ponosni smo bili na svoju veliku porodicu jer nemamo nikoga da ide pogrešnim putem.

Nema moga Hajre, jutros sam sām gorku kafu popio.

Moj Adis, koji me slušao kao i oca svoga, u našem zadnjem viđenju donese sok Aroniju koju je njegova supruga Ismihana poslala strini Dragani.
Ostavi sok na stolu, “pecnu” me i bi okupan časom vode (uživao je u tom kupanju) i pobježe u sprintu smijući se.
Nisam ga vise vidio. Za dva dana nazva me iz travničke bolnice i kaze: “Amidža, pomozi mi, samo tebi vjerujem”.

Nisam stao, činio sam sta sam mogao, ali sam svog Adisa iznevjerio. Iznevjerio sam te sine, halali mi, nisam ti pomogao - ja sam te iznevjerio i to će živjeti sa mnom.

Jutros majka im traži limunade da joj se donesem. Kuća mi preko puta bolnice, supruga pravi limunadu i odnesem joj.
Nisam je vidio. Ne daju ući u bolnicu. Bokal sa limunadom dajem na portu da joj odnesu.

Za njenog supruga Hajru smo smogli snage reći joj da je umro.
Odgovorila je: “Znam, bio je on sinoć ovdje kod mene na krevetu. Ispričali smo se dugo. Halalili smo jedno drugom i zadužio me da čuvam djecu".
Usnula je njegovu smrt.

Jutros je zovem da vidim je li dobila limunadu - kaže da jeste i da se fino osvježila, a onda me pita: Kemo, kako su mi djeca?
Slagao sam.

Ko će majki reći da joj nema sina prvjenca Adisa, ko će majki reci da je Haris na granici života i smrti.
Ko, kako i na koji način???

Ovo pisem da i meni bude lakše uz veliko HVALA svima Vama na podršci, koji ste uz našu porodicu koja preživljava najteže  dane u životu.
HVALA Vam svima.

U porodici Durakovic nema niko više zaražen koronom i nadamo se da neće ni biti.

Čuvajte se - zaista je korona bliže Vama no što i mislite! - napisao je Kemal Duraković u svom FB postu.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)