Izvor: Faktor.ba

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik ponovio je da naša zemlja, bez saglasnosti entiteta RS, neće postati članica NATO-a. Taj stav Dodik i njegovi istomišljenici objašnjavaju ulogom Alijanse u bombardovanju RS-a i susjedne Srbije 90-ih godina prošlog stoljeća.

S obzirom da su upravo Dodik i njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) bili među najvećim zagovornicima članstva BiH u NATO-u u periodu kada su sjećanja na to bombardovanje bila mnogo svježija, argumentacija koju danas nude nije baš najuvjerljivija. Stvarna pozadina su, navodno, personalni i uskostranački interesi koji nemaju nikakvu vezu sa bombardovanjem, te nacionalnim ili entitetskim interesima kojima se objašnjava protivljenje integraciji BiH u NATO.

Na osnovu veza sa Moskvom, jedna je bijeljinska kompanija bliska SNSD-u samo u 2018. godini ostvarila dobit veću od milion i po KM. Ta je kompanija dio sheme koja za cilj ima jačanje ruske vojne moći.

Od novembra 2017. do decembra 2019. godine je ukrajinski proizvođač motora za letjelice "Motor Sich JSC" preko te kompanije iz Bijeljine u Rusiju poslao više od 250 miliona dolara vrijedne dijelove motora za helikoptere. Tri kompanije koje su učestvovale u transakcijama su pod direktnom kontrolom kompanije "Motor Sich", nekoliko osoba povezanih sa ruskom vojskom i istaknutim SNSD-ovcem.

Ovaj poslovni aranžman su najprije u julu 2019. godine otkrili ukrajinski mediji, ali to nije omelo aktere da nastave sa njegovom realizacijom, uprkos činjenici da nameće pitanja o podršci ukrajinskih kompanija ruskoj odbrambenoj industriji u kontekstu tenzija između ove dvije zemlje. S druge strane, iz Kremlja su u nekoliko navrata tvrdili da su za potrebe jačanja svog odbrambenog sektora uspjeli izbjeći ovisnost o uvozu iz Ukrajine, naročito kada su u pitanju dijelovi motora za letjelice.

- Mogu reći da više nema zavisnosti od ukrajinske proizvodnje. Riješili smo problem sa avionima, VK-2500 zamijenio je TV3-117 u vojnoj avijaciji – kazao je u maju 2018. godine zamjenik ruskog premijera Jurij Borisov.

Kroz historiju se Rusija oslanjala na Ukrajinu po pitanju nabavke avionskih motora za vojnu i civilnu upotrebu. Motor TV3-117, kojeg proizvodi "Motor Sich", dugo je bio zaštitni znak ruskih vojnih helikoptera, uključujući i model Mi-24 i napadački helikopter Mi-28.

Bivši predsjednik Ukrajine Petro Porošenko je 2014. godine izdao naredbu kojom zabranjuje izvoz vojne opreme u Rusiju. Iako je ta naredba ograničila izvoz, ipak ga nije uspjela u potpunosti zaustaviti.

Šest mjeseci prije nego što je Borisov proglasio "nezavisnost Rusije od uvoza iz Ukrajine", tačnije 29. novembra 2017. godine, "Motor Sich" je poslao nekoliko pošiljki dijelova sa oznakom "rezervni dijelovi za motore TV3-117VM serije 2, TV3-117VMA serije 2, za civilno zrakoplovstvo" u BiH, odnosno u Bijeljinu. Prema podacima, pošiljku je primila kompanija Inžinjering – BN" iz Bijeljine. Ukupna pošiljka je podijeljena u 20 pojedinačnih pošiljki ukupne težine 121,4 kilograma, a njena procijenjena vrijednost je oko 315.000 dolara.

Nešto manje od dva mjeseca kasnije, 22. januara 2018. godine, 19 pošiljki identične kombinirane težine je kompanija "Inžinjering – BN" izvezla u Rusiju. Dvije ruske kompanije kojima je namijenjena pošiljka iz BiH bile su "Vertoletnye Kompleksy i Mnogofunktsionalnye Sistemy LLC" (VKMS LLC) i "Dvigateli Vladimir Klimov-Motor Sich" (VK-MS CJSC). Na isti način je iz Ukrajine u Rusiju dopremljeno još nekoliko pošiljki, sve do decembra 2019. godine.

Zanimljivo je da ruski podaci o uvozu navode samo dijelove, ali ne i njihovu krajnju namjenu. Mnogo više informacija otkrivaju podaci o ukrajinskom izvozu. Osim naziva dijela, navedeni su podaci za koji motor se taj dio koristi.

Tako, primjera radi, 22. januara 2018. u ruskim uvoznim podacima navedeni su 54,18 kilograma pošiljke "raznih osovina" iz kompanije iz BiH. Nešto ranije, 29. novembra 2017. godine, izvozni podaci iz Ukrajine navode pošiljku identične težine sa preciznim specifikacijama.

Iz ukrajinskih podataka o izvozu jasno je da je "VKMS LLC" uvozio dijelove za civilnu varijantu helikopterskog motora TV3-117. S druge strane, "VK-MS CJSC" uvozio je dijelove za civilnu varijantu motora AI-9V - pomoćnu jedinicu koja se koristila za pokretanje TV3-117. Iako se čini da podaci o trgovini pokazuju da se radi o uvozu za civilne potrebe, historija nabavki "VK-MS CJSC" pokazuje da to možda nije slučaj.

Podaci iz službene ruske baze podataka o nabavkama otkrivaju da je "VK-MS CJSC" imala jedan ugovor u 2018. godini. U ugovoru, potpisanom u februaru 2018. godine, ruska Nacionalna garda angažirala je "VK-MS CJSC" na remontu 10 AI-9V motora, a radovi na tim motorima završeni su osam mjeseci kasnije.

Budući da je uključeno 10 pojedinačnih jedinica, računi poslani po završetku radova razdijeljeni su u 10 dijelova. Svaka faktura sadrži dokument 836. vojnog predstavništva, tijela ruskog Ministarstva odbrane za kontrolu kvalitete vojne opreme.

Uz to, faktura svakog motora sadrži polje s oznakom "vlasnik imovine", koje naznačuje kome motor pripada. Za svaki motor je kao vlasnik navedena "Vojna jedinica 3694".

"Vojna jedinica 3694" je jedinica nacionalne garde pod nadležnošću Ministarstva unutrašnjih poslova. Sjedište joj je u gradu Balabanovo u blizini Moskve.

Detaljniji pregled kompanija uključenih u uvoz dijelova helikopterskog motora iz Ukrajine preko BiH otkriva direktne veze s ruskim vojnim industrijskim kompleksom. Dva ruska uvoznika, "VKMS LLC" i "VK-MS CJSC", jasno su povezani. Osim što imaju moskovske adrese u neposrednoj blizini, imaju i istog generalnog direktora - Viktora Fedoroviča Denisova, bivšeg komandanta ruske avijacije.

Kompanija "VK-MS CJSC" registrirana je 2002. godine. Njeni originalni osnivači bili su državna ruska zrakoplovna korporacija "MIG" (50 procenata), "Motor Sich" (20 procenata) i direktor kompanije "Motor Sich" Pjotr Ivanovič Kononenko (30 procenata). Nejasno je da li su originalni osnivači još uvijek vlasnici akcija kompanije.

Kompanija "VKMS LLC" osnovana je 2011. godine, a osnovale su je kompanije "Losinyi Ostrov LLC" (60 posto), "Tsentr Issledovaniy, Analiza i Marketinga LLC" (20 posto); i Kononenko (20 posto). "Losinyi Ostrov LLC" je u vlasništvu Vjačeslava Aleksandroviča Boguslajeva (80 posto), predsjednika Motor Sicha i bivšeg ukrajinskog parlamentarca, te Kononenka. Boguslajev je trenutno krajnji vlasnik kompanije "VKMS LLC" preko kontrolnog udjela u kompaniji "Losinyi Ostrov LLC".

"Tsentr Issledovaniy, Analiza i Marketinga LLC" je u vlasništvu Denisova, Sergeja Aleksandroviča Dudina i Anatolija Petroviča Sitnova, a svaki je vlasnik približno trećine kompanije. Dudin je finansijski direktor "VK-MS CJSC", a Sitnov je predsjednik Uprave.

Posrednička kompanija "Inžinjering – BN" iz Bijeljine ima nešto manje transparentne podatke. Osnivači su Viktor Fedorovič Denisov, generalni direktor "VKMS LLC-a" i "VK-MS CJSC", i Valerij Avtušenko, bivši zamjenik šefa vojnog zračnog transporta u sastavu ruskih oružanih snaga i komercijalni direktor "VK-MS CJSC".

Direktor kompanije je Savo Cvijetinović, državljanin BiH iz Bijeljine. Cvijetnović je jedan od osnivača SNSD-a, stranke koje održava prisne veze sa Kremljom, a također je na čelu Srpsko-ruske zajednice "Zavet".

Cvijetinović je u razgovoru za ukrajinske medije kazao da ga je Boguslajev lično zamolio da pokrene kompaniju u Bijeljini.

Cvijetinović je poznat po bliskim vezama sa Rusijom, te po zastupanju proruskih stavova u BiH. O tim vezama svjedoče i fotografije, koje on objavljuje i na društvenim mrežama.

Na konferenciji u Vladikavkazu u Sjevernoj Osetiji 2014. godine, koja je organizirana povodom godišnjice rusko-gruzijskog rata iz 2008. godine, Cvijetinović je bio delegacije, koju su također činili proruska srbijanska analitičarka Dragana Trifković, tadašnji novinar i sadašnji ambasador Srbije u Rusiji Miroslav Lazanski, te navodni član ruske privatne vojne kompanije "Wagner grupa" Oleg Šimunjak.

Šimunjak je, prema podacima ukrajinskih službi, bio direktan učesnik sukoba u Ukrajini. On je u intervjuu Federalnoj novinskoj agenciji, ruskom informativnom portalu za koji se navodi da je sestrinska organizacija oligarha Jevgenija Prigožina, negirao da radi za "Wagner grupu".

Šimunjakove veze sa BiH sežu još iz perioda agresije na našu zemlju, kada se kao dobrovoljac borio na ovdašnjim ratištima. O tim je iskustvima opširno pisao pod književnim pseudonimom Oleg Valecki. Ukrajinska organizacija "Mirotvorac" je na svojoj stranici objavila biografiju Olega Šimunjaka, u kojoj se kao njegova nacionalnost navodi Bosanac, tvrdi se da posjeduje državljanstvo BiH, a profesionalno iskustvo u prošlosti mu je usko vezano za našu zemlju.

Sedmog augusta 2014. godine su Cvijetinović i Šimunjak skupa letjeli iz Moskve u Vladikavkaz, a zatim su se skupa vratili u Moskvu 9. augusta, da bi se Cvijetinović i Lazanski istim letom vratili u Beograd 10. augusta.

Prema zvaničnim podacima za 2018. godinu, kompanija "Inžinjering – BN" iz Bijeljine je sa samo dva uposlenika u toj godini ostvarila promet od 15.795.186 KM, te dobit od 1.674.765 KM.

(Faktor.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)