Poštovani, 

 

 

U zadnje vrijeme često smo svjedoci vaših izjava i odluka koje se odnose na kreiranje udžbeničke politike s akcentom na osnovne škole u dva kantona na nivou Federacije BiH. Sadržaji pojedinih izjava i odluka koje ste donijeli, mnoge su iznenadili, svakako najviše prosvjetne radnike. S obzirom na to da ste na čelu ministarstava za obrazovanje, za čuđenje je to što ste pokazali da ne poznajete dobro stanje u obrazovanju, da niste na strani prosvjetnih radnika, te da im svojim stavovima i odlukama ne pomažete da lakše prebrode ionako nagomilane probleme, nego ih sami stvarate i gomilate. Takvih je slučajeva mnogo, a ja ću se osvrnuti na jedan.

 

 

Vaša odluka koju ste nedavno zajednički donijeli, a koja se tiče izbora jednog udžbenika za jedan predmet, u Zeničko-dobojskom i Tuzlanskom kantonu, u suprotnosti je sa svim ljudskim i bilo kojim drugim načelima, laička je i nepromišljena upravo iz razloga što dolazi od vas, ljudi koji su na čelu ministarstava za obrazovanje. Hvaleći se u medijima takvom odlukom, niste imali u vidu da ste prilikom donošenja tako važne odluke trebali prvo dobro upoznati prilike na koje se odluka odnosi, steći dovoljno znanje i iskustvo o svemu prije donošenja iste, ali i detaljno analizirati i sagledati sve mogućnosti i posljedice takve odluke (posebno dugoročne). Još bi pohvalnije bilo da ste pružili svojim nastavnicima mogućnost da sami donose odluke koje se njih direktno tiču, naravno u zakonskim okvirima. Prije svega, mislim na odabir udžbenika koji će nastavnik koristiti, a isti su odobreni od strane Federalnog ministarstva za obrazovanje. 

Smatram da svaki nastavnik najbolje zna koji mu udžbenik odgovara i da je vaš odabir udžbenika (a ne odabir nastavnika), tendenciozan, nedemokratski i poguban jer favorizuje samo dvije izdavačke kuće.

 

 

Vi kao kantonalni ministri za obrazovanje trebalo je da ispoštujete i prihvatite svaki udžbenik koji je odobren od viših instanci ne gledajući ime izdavačke kuće, ni grad, ni kanton, a koji je nastavnik određenog predmeta izabrao za upotrebu. Takvim stavom dali biste podršku autorima za njihov trud i rad, jer su kreatori istih prosvjetni radnici. Svaki udžbenik je prošao zakonsku proceduru počev od raspisivanja konkursa na federalnom nivou, u skladu s NPP, udžbeničkim standardima i drugim kriterijima, te recenziranjem od strane srednjoškolskih i eminentnih univerzitetskih profesora. Kao prosvjetni radnik i autor udžbenika, pitam se po kojim je kriterijima napravljen vaš izbor udžbenika a samim tim i autora i izdavačkih kuća, jer sam i sama, kao i mnogi drugi, uočila da su na vašem spisku i oni udžbenici koji imaju mnoštvo materijalnih grešaka na koje je već godinama ukazivano. Takvim odabirom stavljeni su sa strane udžbenici koji su dobili daleko bolje ocjene prilikom recenziranja.  

 

 

Svi koji su pogledali spisak udžbenika za narednu školsku godinu koji ste vi odobrili, mogu vidjeti da su to udžbenici izdavačkih kuća Nam i Vrijeme!? Našlo se tu i nekoliko drugih udžbenika, ali samo iz jednog razloga, a to je što navedene izdavačke kuće nisu na svojim spiskovima imale te udžbenike. Je li se to politika uvukla i u škole?! Svjedoci smo da nam se godinama zagovara jedinstveni NPP na nivou države Bosne i Hercegovine, a mi se polahko zatvaramo u kantone, prvo s udžbenicima, a za očekivati je da sljedeći korak budu i NPP. 

 

 

Vi, kao osobe koje su na čelu minstarstava za obrazovanje, umjesto da dajete svoj doprinos poboljšanju kvalitete obrazovanja na nivou cijele države, nažalost radite suprotno. 

 

 

Svoju odluku ste u medijima obrazlagali riječima da odabrani udžbenici prate NPP. Vjerovatno vam, nažalost, nije poznato, da svi udžbenici, svih izdavačkih kuća a koji su odobreni od strane Federalnog ministarstva za obrazovanje za upotrebu u školama, prate važeće NPP, a što je jedan od temeljnih kriterija za ocjenu udžbenika.

 

 

Ovim i ovakvim izborom udžbenika mnogi su povrijeđeni i oštećeni: učenici koji će iz udžbenika učiti netačne informacije, nastavnici kojima ste uskratili poštovanje, povjerenje i pravo da sami biraju udžbenike koji njima odgovaraju i koji će morati nalaziti načine da objašnjavaju učenicima da nešto u pojedinim udžbenicima nije tačno, autorima dobrih udžbenika koji su uzalud uložili svoje znanje, trud i vrijeme, radnicima izdavačkih kuća koji će ostati bez posla itd. 

 

 

Trebate biti svjesni činjenice da donošenje dugoročnih, rizičnih i nepopularnih odluka za sobom povlači odgovornost za posljedice. Neke odluke koje ste donijeli su važne i sudbonosne. Razmislite o svojim odlukama, preuzmite odgovornost i povucite poteze koji će biti za dobrobit naših učenika i nas prosvjetnih radnika. A ova loša odluka vezana za izbor udžbenika, neka bude pouka iz koje ste nešto naučili i ispravite je za dobrobit svih. 

 

 

I na kraju, pročitajte kratku priču koja će, vjerujem, djelovati poučno.

 

 

Baron Rotšild (Rothschild) osnivač najbogatije i najuticajnije porodične dinastije svih vremena bio je strog, ćutljiv i nadasve uspješan čovjek. Nikada nije davao intervjue niti se slikao u javnosti. Vjerovao je da sve što vrijedi može i treba da se kaže u jednoj rečenici ili pak ne vrijedi dovoljno. Jedan univerzitetski novinar zaintrigiran tom tvrdnjom javno ga je više godina izazivao da dokaže svoju tvrdnju. Kada je baron konačno pristao, novinar je odlučio da mu postavi naizgled jednostavno, ali izrazito široko pitanje na koje po njegovom mišljenju nije moguće dati kratak odgovor. Pitao ga je:

 

 

„Barone, šta je tajna Vašeg tolikog uspjeha?“

Baron na to odgovori : „Dvije riječi.“

„Koje?“

„Dobre odluke.“

„A kako donosite dobre odluke?“

„Jedna riječ.“

„Koja?“

„Iskustvo.“

„Dobro, a kako ste njega naučili i stekli?“

„Dvije riječi.“

„Koje?“

„Loše odluke“, reče Baron i završi svoj prvi i posljednji intervju.

 

 

 S poštovanjem!